Lavirint
Izborni poraz opozicije
Na izborima se već odavno ne odlučuje ko će vršiti vlast, već isključivo da li će DPS imati apsolutnu većinu
Gotovo da ništa nije postalo tako trivijalno i apsurdno, a tiče se crnogorske političke zbilje, negoli po "hiljaditi" put analizirati stranačke, postizborne konstelacije.
Zar nijesmo saučesnici u prevari, kada pokušavamo u crnogorskim izborima, koji su, u čitavom svom procesu, najjasniji oblik krađe i nelegalnosti, tražiti zakonitosti, sagledavati ih i tumačiti kroz političko-analitičke parametre?
Šta to ima političko u svim našim izborima moramo se upitati? Možda visina novčane nadoknade kojom se kupuju lične karte, neko bi rekao duše, ili procentualni iznos zloupotreba državnih resursa u toku izbornog procesa?
Na izborima se već odavno ne odlučuje ko će vršiti vlast, već isključivo da li će DPS, odnosno Đukanović kao njegova inkarnacija, imati apsolutnu većinu ili će svoju apsolutističku vladavinu potvrditi nekom postizbornom koalicijom, a nerijetko i otvorenom kupovinom tog nedostajućeg mandata. Kompletan prostor “političkog” determinisan je gotovo jednom partijom - DPS-om. U našoj političkoj zbilji, kontinuitet jednovlašća i reizbora jedne partije, ili jednog čovjeka, postaje nekom vrstom egzotične, sui generis, demokratske tradicije, kao što to odlično primijeti šef Delegacije EU u Podgorici Mitja Drobnič.
Dakle, kroz ovakve i slične analize mi šaljemo jednu društveno suicidnu poruku. Istu onu, kao kad Miodrag Lekić, lider Demokratskog fronta, uporno saopštava kako će se boriti protiv DPS Himere isključivo demokratskim i legitimnim oruđem, implicirajući jasno da manipulativno skoro da ne stanuje u crnogorskoj politici i da je sve još u granicama dozvoljenog i “evropskog”. Da je i od Krivokapića, mnogo bi bilo.
Ako prenebregnemo šizofrenu konstrukciji, po kojoj su svi učesnici izbora, izborni pobjednici, ono što su ,,ovakvi izbori“ nesumnjivo pokazali jeste više nego odličan rezultat DPS-a, očigledan pad Demokratskog fronta, čiji se dobar dio glasova odlio, ili prije vratio u regenerisani SNP i katastrofalan učinak koalicije „tas na vagi“ (čitaj ELPG).
U želji da bude prijemčiv različitim nacionalnim i ideološkim interesima, što samo po sebi ni najmanje nije sporno, naprotiv, Demokratski front kao da je zapostavio i marginalizovao, upravo, većinsko prosrpsko biračko tijelo u svojoj glasačkoj strukturi.
Kako vrijeme prolazi, g. Lekić očigledno gubi onaj organski i, prije svega, građanski balans u odnosu na crnogorsko-srpsku „dijalektiku“, a odabirom ličnosti koje ga simbolišu i predstavljaju u javnosti, Demokratski front u identitetskom smislu sve više podsjeća na jednu varijantu SDP-a ili Foruma 2010, dok je distanca i neka vrsta koncepcijskog, pa i kulturološkog, otklona od konstituenata Fronta (NOVE i PzP-a) sve izrazitija.
Komunikacija sa biračkom bazom postaje konfuzna i sve manje prohodna. Stiče se utisak kao da je strategija posustale Pozitivne nekako nespretno nakalemljena na već opterećenu i sinkretističku ideju Fronta.
Uvidjevši ovakve procese u DF-u, uz impresivnu i krajnje dopadljivu izbornu kampanju mladog Alekse Bečića, koji je nesumnjivo zadobio povjerenje i djela suverenista, rukovodstvo SNP-a, paralelno i iz drugog plana, vraća u igru uvijek vitalnu i potentnu srpsko-rusofilsku (antinatovsku) emociju u Crnoj Gori, što donosi i brz rezultat. Sa druge strane, i nekako u isto vrijeme, izborni šok u Parizu i Londonu nam govori da evroantlantske integracije i nisu više tako jednosmjerna i bezalternativna „opcija“.
I na kraju dolazimo do najveće zablude, ali i infantilne fantazije iskrenih protivnika režima u Crnoj Gori da će SDP konačno „prelomiti“, kompenzujući nemoć opozicije, u stilu „hobotnicom protiv hobotnice“!
Možda bi Krivokapić i podržao antirežimske stranke u podgoričkom i crnogorskom parlamentu i na taj način postao istorijska ličnost, kada bi bio siguran da neko iz opozicije neće zauzeti njegovo mjesto i raditi ono što on radi, ponižavajuće i sluganski, čitavih 17 godina. Istorijat sopstvenih i opozicionih preleta njegovom strahu daje za pravo.
Jedno je sigurno - ako SDP u bilo kom aranžmanu sa opozicijom krene u demontažu višedecenijskog DPS aparata, Vašington i Brisel su napokon odustali od Đukanovićevih usluga.
( Duško Kovačević )