"Našim političarima ne odgovara pomirenje naroda"

Muzički program 32. Grada teatra obilježili su koncerti violiniste Najdžela Kenedija, pijaniste Borisa Kraljevića i ansambla iz Tokija, a pretposljednje večeri i “No Borders Orchestra”, koji bi po svemu mogli da se svrstaju i u kulturne događaje u Crnoj Gori.

Za svoje prvo predstavljanje pred budvanskom publikom, simfonijski orkestar “No Borders Orchestra” odabrao je program sastavljen od izvanrednih djela, koja su poznata i po tome što su teška za izvođenje, i što sama po sebi podrazumjevaju veliku virtuoznost - P.I. Čajkovski: Serenada - Pezzo in forma di sonatina, A. Vrebalov: Panonija bez stega, A.S. Bah: Koncert za violinu i violu u c-molu, A. Šenberg: Preobražena noć. Koncertom u Budvi, ovaj jedinstven orkestar sastavljen od muzičara iz svih republika nekadašnje velike Jugoslavije, otvorio je svoju regionalnu turneju “Balkan Season 2018”, u kojoj će nastupiti i u Prizrenu, Sarajevu i u Beogradu.

Kako je poslije koncerta izjavio dirigent Premil Petrović, osnivač i umjetnički direktor NBO, njihov projekat se razvio 2013. godine, a nastao je u Beogradu i Berlinu, kao rezultat želje za stvaranjem regionalnog simfonijskog orkestra koji ostvaruje izvanredne umjetničke rezultate, ali i inicira novu vrstu komunikacije na ovim prostorima. On počiva na dva temelja: muzici i društvenom angažmanu, a njegov cilj je pokretanje pozitivne društvene promjene kroz pomirenje i kreativnu saradnju.

“Srećni smo što smo upravo u Budvi započeli našu turneju, ovdje je bila fantastična reakcija publike, i vrlo smo zadovoljni ovim koncertom, mada smo brinuli. Jer, prve tri kompozicije mogu da se izvode na otvorenom prostoru bez problema, ali Šenbergova „Preobrežena noć“ je ekstremno teška kompozicija. To je pola sata ozbiljno komplikovane svirke, i mi do samog nastupa nismo bili potpuno sigurni kako će ona djelovati na otvorenoj sceni. Pokazalo se, međutim, da je ovaj eksperiment sa Šenbergom jako dobro prošao, da je koncentracija publike upravo na njegovom djelu bila vrlo jaka, što je ona pokazala i svojim aplauzima”.

Prema riječima Petrovića, simfonijski orkestar NB služi i kao platforma za prevazilaženje nacionalizma, rasizma, ksenofobije, homofobije i krvavog nasljeđa prošlosti u regiji Zapadnog Balkana i šire, ali i predrasuda koja zbog toga o nama ima gotovo čitav svijet.

“Prvih šest godina bile su veoma aktivne, imali smo brojne koncerte na vodećim festivalima na Balkanu, kao i fantastične recenzije sa nastupa na najznačajnijim festivalima, poput „Wiener Festwochen“ u Beču, „Kunstenfestivaldesarts“ u Briselu, „D`Automne“ u Parizu, „Operadagen“ u Roterdamu, „Macao Arts“ u Kini…. Tu su i nastupi u londonskom Barbikanu, Kampnagelu u Hamburgu, Radialsistemu u Berlinu, Megaronu u Atini… Time smo dokazali da ovaj prostor može sjajno kreativno da sarađuje, da albanski, srpski, hrvatski, makedonski, crnogorski, bosanski i slovenački muzičari mogu zajedno da postignu internacionalni uspjeh”, kaže Petrović.

Muzičari NBO okupljaju se u zavisnosti od projekta, a njihove probe su, prema riječima Petrovića, obično tamo gdje imaju nastupe - za koncert na ovogodišnjem Gradu teatru nedelju dana su se pripremali u Kotoru.

“Svi muzičari su članovi nekih orkestara, uglavnom po Evropi. Naš koncert majstor Stanko Madić je, recimo, godinama bio i koncert majstor Ninberške filharmonije, a sada je u Bavarskom radio orkestru, koji je jedan od pet najboljih u Njemačkoj. Frosina Bogdanoska Panov, Ferdi Fanaj, Bas Jongen, Andrea Nikolić angažovani su u Beču, Mersiha Teskeredžić u Briselu, Isak Haračić u Kini, Milan Radočaj u Lisabonu, što dokazuje da je top ansambl po umjetničkom kvalitetu”.

NBO je i jedini orkestar sa prostora bivše Jugoslavije koji ima ekskluzivni ugovor sa „Universal Music“, njegov prvi album “The Opening”, 2015. objavio je „Deutsche Grammophon“, najznačajnija izdavačka kuća za klasičnu muziku u svijetu, što bi trebalo da znači da sa ovakvom reputacijom nema problema sa finansiranjem. To, nažalost, ipak nije tako, jer upravo na ovom prostoru nema nikakvu podršku. “Mi imamo potvrdu vrhunskog, svjetskog kvaliteta, jer orkestar koji snimi CD za ‘Deutsche Grammophon’, to je kao glumac koji je dobio Oskara. Tu je i apsolutno jasna pozitivna politička poruka o tome da ljudi sa ovog prostora zajedno mogu da urade vrhunske stvari, ne samo u muzici, nego i u svim oblastima života, i da jedino ako su zajedno okupljeni oko nekog pozitivnog cilja ovdje mogu da prestanu konflikti. Ta poruka, nažalost, apsolutno nije naišlo na podršku institucija u regionu. Mi se redovno obraćamo Ministarstvu kulture Srbije za finansijsku pomoć, ovim i onim ministarstvima u regionu, i nikada nismo dobili ni jedan jedini euro. Recimo, za ovu blakansku turneju planiran je i nastup u Hrvatskoj, u Grožnjanu, ali ni tamo nismo naišli na razumjevanje, pa smo morali da otkažemo koncert. Mi smo ovu turneju organizovali uz pomoć nekih prijatelja, Fonda za otvoreno društvo iz Njujorka koji je naš glavni donator, institucija kao što su američka ambasada u Srbiji, u Crnoj Gori i na Kosovu, ili Rajfajzen banka”, kaže on.

Problem je, kako ističe Petrović, vjerovatno u tome što NB orkestar promiviše ideju zajedništva, koja je upravo suprotna konfliktnim politikama, nacionalističkim raspravama, revenšizmu i osveti koje i danas zagovaraju ovdašnji političari.

“Više od dvadeset godina živim u Berlinu, dakle, ja ovdje više nisam kod kuće, ali mi je bitno da se nešto dobro pokrene. NB orkestar je zaista ta svijetla tačka, i na umjetničkoj, i na društvenoj i političkoj mapi regiona, kojom bi svi mogli da se ponose. Zanimljivo je, recimo, da Angela Merkel, kada joj dođu neki strani političari u goste, ona im poklanja CD Berlinske filharmonije kojom diriguje Herbert von Karajan. Da je više sluha u regionu, premijer Srbije, ili Kosova, Hrvatske, BiH…, svi oni bi isto tako mogli da daju na poklon CD NB orkestra. Ali, takav gest bi, vjerovatno, demantovao politike koje zastupaju, a to je da svi ostanemo svako u svom “dvorištu”, da iskopavamo istoriju, i da neprestano tapkamo u tunelu prošlosti, a ne da jedni drugima postanemo najbolji susjedi koji zajedno stvaraju budućnost. Političarima u regionu jednostavno ne odgovara da se narodi pomire, zato stalno obnavljaju taj koncept sukoba i mržnje”, ističe Premil Petrović.

( Vuk Lajović )