Bluz predstavlja život i život predstavlja bluz

Poznati novosadski bluz muzičar Tibor Maha Nađ ove u okviru Petrovac Jazz festivala biće zadužen za školicu bluza. Dvanaesto izdanje Petrovac jazz festivala će se održati na više lokacija u Petrovcu, Budvi i Kotoru od 26. avgusta do 12. septembra, a Nađ će se družiti sa polaznicima od 27. avgusta do 1. septembra kada će imati i nekoliko džem sešna ispred “Crvene komune”, a i biće gost na koncertu benda The Baswing koji će takođe nastupiti u ovkiru festivala.

Kako je istakao, na predavanjima se neće toliko bazirati na teoriji iako je i sam 15 godina skupljao materijal za knjigu “Isceljujuća moć bluza”, već će se pozabaviti time da polaznike nauči kako unutrašnji svijet preobraziti u bluz...

• Prošle godine ste bili na festivalu i imali u okviru istog dvije svirke. Kakvo iskustvo nosite sa Petrovac jazz festivala?

Prošle godine sam imao samo dva nastupa sa makedonskom grupom Sašo Popovski Trioom u Budvi i Kotoru. Zanimljive nastupe sam imao i sa Slobodanom Subotinom u akustičnoj varijanti u Komuni u Petrovcu u okrviru Petrovac jazz festivala. Utisci su mi sjajni što se tiče festivala i svaki novi čovjek, poznanstvo mi je novo iskustvu i bogatstvo.

• Zahvaljujući Vama, od ove godine festival će dati više prostora i bluz muzičarima. Koliko je uopšte muzički žanrovi džez i bluz povezani?

Drago mi je što je došlo do ovog događaja i da se to prvi put dešava baš ovdje u Petrovcu. Inače mogu slobodno reći da na festivalima gdje sam imao priliku da sviram nije bilo ovakvih projekata poput škola džeza i bluza. Radionice su često praktikovane, ali mislim da je škola prava stvar da se nešto nauči i savlada. To je samo jedan segment toga da se sjeme bluza još više rasprši na našim prostorima. Naime, Petrovac je značajna stanica u mom muzičkom putovanju, naime davne 1981. godine sam prvi put svirao tu sa grupom “Aquarius” u tada još postojećem ferijalnom domu. Tu se desila prekretnica u mom muzičkom životu, tada sam se zvanično posvetio bluz muzici. Prije dvije godine kada sam imao promociju knjige “Isceljujuća moć bluza” desio se nevjerovatan deža vi, naime pojavio sam se u Petrovcu nakon 35 godina, naravno sa istom porukom, sa bluzom. Naravno džez i bluz muzika je uvijek bila povezana i tokom godina se sve više i više isprepletala poput vinove loze.

• Džez karakteriše improvizacija. Da li je tako i kod bluza?

Improvizacija je izražavanje trenutnog raspoloženja, a bluz je i baziran na osećanjima trenutnog stanja ljudskog unutrašnjeg bića. Po mom mišljenju putem bluza snažnije izbijaju emocije i pretaču se u prelijepe improvizacije koje su neponovljive, jer to osjećamo u tom trenutku i ko zna možda nikada više. U tome je i čar živog nastupa.

• Bićete zaduženi za ljetnju školu bluza. Jeste li i do sada bili predavač, i na šta ćete na predavanjima posebno da stavite akcenat?

Prva faza moje edukacije o bluzu je bila moja knjiga koja je okarakterisana kao udžbenik bluza (koju svakome preporučujem). Te priče koje se provlače kroz knjigu su, u stvari, životi svih nas i to je suština filozofije bluza. Jednostavno, bluz predstavlja život i život predstavlja bluz. Raskopčajte ga i podijelite ga sa drugim ljudima. Bitno je znači da se dopre muzički do unutrašnjeg bića čovjeka. Da se taj osećaj (feeling) pretoči u muzičke tonove. Teoriju ćemo bataliti i više ćemo se pozabaviti kako unutrašnji svijet preobraziti u bluz. Ovaj put ćemo putem instrumenata, sviranjem, pjevanjem to ostvariti. Pošto i u džezu postoje standardi, rado obrađivane pjesme, tako i u bluzu ćemo pomoću njih savladati osnove sviranja. Upoznaćemo se sa raznim ritmovima, harmonijama, tekstovima pjesama, pravcima bluz muzike.

• Jesu li mlađe generacije uopšte zainteresovane da uče o bluzu, jer, ipak, je to pravac koji nije toliko popularan na ovim prosotrima?

Na moju radost vidim interesovanje današnje mladeži i ka bluz muzici. I to je istina da se radi o muzičkom pravcu koji nije toliko zastupljen kod nas, ali ga svaki čovjek ima u sebi, samo treba doprijeti do njega, do najskrivenijih odaja ljudske duše. Jednostavno bluz muzika u XXI vijeku zastupa cijelo čovječanstvo, a ne sam crnu populaciju u Americi. Ljudi poput Stivija Reja Vona, Gerija Mura, Erika Kleptona samo su primjeri od koji se polazi slušanje bluza, da bi se daljim istraživanjem pronalazili stilisti kao što su Madi Voters, Haulin Vulf, Vili Dikson, te Robert Džonson, Čarli Peton, Blajnd Lemon Džeferson…

• Kako ste se Vi uopšte odlučili za bluz i može li ovaj muzički pravac da se popularizuje kod nas?

Naravno i moja malenkost je prvo morala da presluša puno muzike i razne žanrove da bih se na kraju opredijelio za bluz. Bila je to atmosfera i osjećanje koje je bluz nosio kao poruku. I sami tekstovi su me fascinirali, bio je to oguljeni život bez ikakvih šminkanja, stvari kakve jesu u stvarnosti, a od kojih se ne može pobjeći.

• Prošle godine promovisali ste i Vašu knjigu “Isceljujuća moć bluza”. Ima li zaista bluz ima takve moći?

I te kako ima. Prvi korak je da svaki čovjek mora biti iskren, prvenstveno prema sebi, pa prema drugima, da bi osjetio pravu težinu i srž bluza. I crnoputi čovjek je ispjevavao sve što mu pritiska dušu da bi došao do stanja kada bi osjetio olakšanja. Sam čin predstavlja iscjeljenje. Madi Voters je to lijepo sročio: “Bluz je glas i osećanje”. Ako ga ispjevaš više ga ne zadržavaš u sebi i tebi je već lakše jer se ne izjedaš iznutra, već si ga podijelio sa drugima koji će sebe pronaći u tvojoj besjedi i donijeti i njima olakšanje da nisu usamljeni sa svojim poteškoćama.

• Na ovoj knjizi radili ste 15 godina. Pored teksta, ima i dosta fotografija. Kakvo je bilo iskustvo raditi na projektu “Isceljujuća moć bluza”?

Sam rad na knjizi je bio dugotrajan proces. Mnogo knjiga sam pročitao, prevodio, slušao mnogo muzike da bi na kraju sastavio slagalicu koja je dobila i konačan oblik knjige koja je objavljena 2015. Naime ovo je moje viđenje jednog tuđeg kulturnog nasljeđa, koja je i te kako od velikog značaja kao važna karika u evoluciji moderne muzike.

• Imate i bend “Blues Halter”, hoćemo li imati priliku da Vas možda i na festivalu čujemo sa Vašom postavom?

Ove godine svakako nećete imati prilike da čujete “Blues Halter”, ali dogodine ja se nadam da ćemo dobiti priliku za nastup na festivalu, jer grupa spada u jedne od najstarijih bluz formacija koja postoje na našim prostorima i to od sredine osamdesetih godina prošlog vijeka.

• Prošle godine sa Vama je svirao Boba iz benda “The Basswing”. S obzirom na to da ste mu Vi bili preporuka, pa ćemo njegov bend slušati tokom festivala u Petrovcu, hoćete li Vi ovoga puta biti gost njemu?

Boba je često gostovao sa “Blues Halterom” i naravno nije bilo teško upriličiti nastup i prošle godine kao akustični duet (bez svojih matičnih grupa). Boba me pozvao da gostujem sa njima, što sam objeručke prihvatio tako da ćemo i zajedno zasvirati ovaj put u pratnji njegovog “The Baswinga”.

( Marija Vasić )