Roditelji učenika pisali Šehoviću: Smjena za sedmogodišnjake od 14.30 do 18 časova neprihvatljiva
Roditelji u otvorenom pismu ministru Šehoviću naglašavaju da problem u razgovoru sa upravom škole, odnosno sa vršiteljkom dužnosti direktora Milicom Stanković, do sada nijesu uspjeli da riješe
Savjet roditelja učenika drugog razreda OŠ "Štampar Makarije" zatražio je od ministra prosvjete Damira Šehovića da utiče na upravu škole kako bi sedmogodišnjaci bili raspoređeni u primjereniju školsku smjenu od one koja je sada određena – od 14.30 do 18 časova.
Roditelji u otvorenom pismu ministru Šehoviću naglašavaju da problem u razgovoru sa upravom škole, odnosno sa vršiteljkom dužnosti direktora Milicom Stanković, do sada nijesu uspjeli da riješe.
Napominju da “pored našeg negodovanja, sva odjeljenja drugog razreda, prema organizacionom planu, nastavu bi trebalo da pohađaju u drugoj smjeni, što podrazumijeva boravak u školi od 14:30h do 18:00 časova”.
“Ako taj segment života posmatramo izolovano, ili sa stanovišta rukovodstva škole, ne uviđa se nikakav problem. Međutim, kad sve to smjestimo u realan kontekst porodičnog života prosječnog sedmogodišnjaka, stvari se drastično mijenjaju. Ako je većina roditelja pomenute djece zaposlena, a radno vrijeme im, logično, nije fleksibilno, ovakav model organizacije direktno šteti funkcionisanju porodice, jer su roditelji i djeca „osuđeni“ na svega dva i po sata druženja dnevno. Mislite li da je dva i po sata dnevno dovoljno da se dijete kvalitetno zbrine”, pitaju roditelji.
Objašnjavaju da dnevna rutina podrazumijeva obroke i higijenu po dolasku iz škole, pomoć oko savladavanja gradiva i onog, sve češće zaboravljanog i marginalizovanog, razgovora, koji je osnov vaspitanja.
“Da li su djeca tog uzrasta, generalno, osposobljena da prijepodne svakog radnog dana provedu sama? Da li se u takav raspored adekvatno mogu uključiti vannastavne aktivnosti rekreativnog karaktera? Mislite li da većina roditelja sa oskudnim primanjima može priuštiti boravak djece u > privatnim ustanovama kao alternativu ostavljanju djeteta samog u stanu? Zapita li se iko od ljudi koji na nacionalnom nivou razrađuju strategiju obrazovanja i vaspitanja da li je ovakav pristup porodici, kao bazičnom elementu društva, zdrav”, pitanja su roditelja za ministra.
Ističu da su svjesni potencijalnog odgovora da je ova podgorička škola prebukirana i kako ta činjenica nameće organizacionu šemu ovog tipa.
“Dozvolite, da ne zamjenjujemo teze – ne postoje djeca zbog škola, već škole postoje zbog djece. Primarni cilj školovanja trebalo bi, i prema slovu zakona, da bude pravilan razvoj i stasavanje jedinke, njeno kultivisanje i integrisanje u društvo. To znači da bi pedagoške i psihološke savjetodavne službe morale da procijene da li je uzrast djeteta od sedam godina pogodan za ovaj model organizacije, ili treba uložiti dodatni napor da se, recimo, navedena smjena projektuje za učenike starijih razreda? Ako postoji sistemski problem sa deficitom prostora i kadra, ne mislimo da ga treba rješavati preko leđa jedne generacije djece i njihovih porodica. Skloni smo da se složimo sa rukovodstvom škole u tom dijelu koji se tiče stvarne prebukiranosti škole – to ne sporimo”, poručuju roditelji.
Smatraju da se očigledno ne radi samo o propustu rukovodstva škole, već o sistemskom propustu koji se mora hitno neutralisati, jer “nam se čini da se on direktno odražava na kvalitet obrazovnog procesa”.
“Ako postoji raskorak u internoj evidenciji uspjeha učenika škole i rezultata eksternih ispitivanja, čini nam se da je to alarmantan pokazatelj da smo u pravu i da se reagovati mora odmah. Jer, ako obrazovanje u osnovnoj školi, kako mu samo ime anticipira, ne da adekvatnu bazu za nadogradnju, uzaludne su reforme srednjoškolskih i studijskih programa – šteta je nepopravljiva”, tvrde roitelji.
Očekuju da im Ministarstvo prosvjete, kao poseban argument, iznese činjenicu da se ovakav model ne primjenjuje od ove godine, već je godinama na snazi, te da su i drugi roditelji i drugi učenici bili u istoj situaciji.
“Slažemo se, podatak je tačan. Samo se posledice tog i takvog modela ne mogu tako lako i jednostavno izmjeriti, niti vidjeti odmah – tek kontinuirano i sistemsko praćenje dalo bi nam precizan podatak kako se sve to odrazilo na porodicu, na psiho-fizički razvoj djece, na njihovu socijalnu interakciju…”, zaključuju roditelji.
Dodaju da je i ova inicijativa usmjerena je upravo na to – da zajednički nađemo prihvatljivo rješenje koje neće biti na štetu djece – učenika.
( Tina Popović )