Od mitinga do protesta

Uskoro će se navršiti tri decenije od održavanja „mitinga gladnih“ u Nikšiću, koji je, na Trgu maršla Tita (sadašnjem Trgu slobode), 18. septembra 1988. godine okupio preko 20.000 građana tada industrijski najrazvijenije opštine u SFRJ.

Kada su radnici Nikšića, Titograda i drugih gradova združenim snagama učestvovali u smjeni tadašnjeg crnogorskog rukovodstva, indirektono doprinoseći rastakanju SFRJ, naši građani su živjeli podnošljivim životom, jer je samo nikšićka industrija zapošljavala oko 18.000 radnika, sa zaradama oko 1.000 DM (isplaćivanim u dinarima).

Nakon trodecenijske vladavine nikada razvlašćene DPS, imamo državu Crnu Goru, „lidera na Balkanu“, članicu NATO pakta i kandidata za EU, sa mnogo milionera, u kojoj oko 35 % građana živi na ili ispod granice siromaštva.

Od 180.000 zaposlenih građana 51.500 radi u javnoj upravi, gdje se zapošljavaju samo članovi partija na vlasti, te njihovi srodnici i prijatelji. U igrama na sreću radi više radnika nego u cijeloj crnogorskoj industriji. U turizmu su poslovi,uglavnom, sezonski.

Oko 80.000 radnika prima manje od 250,00 eura. Minimalnu zarada od 193,00 eura najniža je u regionu. Zaposlenima na crno ne zna se broja. Radnici su obespravljeni, bez slobodnih dana, bez plaćenih prekovremenih sati, negdje rade po 12-14 sati bez odgovarajuće zaštite na radu, itd. Žene koje rade izvan javnog sektora ne smiju ni pomisliti na rađanje djece.

Nezaposlenih (na evidenciji ZZZCG) je oko 50.000, od kojih oko 10.000 visokoobrazovanih kadrova. Mladi ljudi masovno napuštaju Crnu Goru.

Od 130.000 penzionera (od kojih u Crnoj Gori živi 120.196), najnižu penziju od 125,63 eura, što je 19,7 % minimalne potrošačke korpe, u junu je primilo 10.362 penzionera. Nižu od najniže penzije prima 3.757 penzionera, a manje od 100 eura njih 3.500. Manje od minimalne radničke plate (193 eura) prima oko 37.000 penzionera, dok manje od prosječne penzije (koja je 285 eura) prima oko 70.000 penzionera.

Zahtjev sindikalnih organizacija da se najniža penzija poveća za nepunih 30 eura, što je na godišnjem nivou 5,4 miliona, neće biti usvojen. Iznos je manji od tivatskog poklona Porto Montnegru, duplo manji nego šteta od „limenke“, svega 1 % nenaplaćenog poreskog duga... itd. Bahati moćnici se ponašaju kao da upravljaju kolonijom. Jedan narodni predstavnik u Skupštini za telefon i gorivo za godinu i po potrošio je 87,5 najnižih penzija ili 91 mjesečni MOP za petočlanu porodicu, odnosno 255 kompleta knjiga za đaka prvaka. To je samo primjer kako se troši novac poreskih obveznika. Milijarde eura je propalo u bezdane jame.

Oko 30.000 građana živi od MOP-a, koje za jednog člana iznosi oko 65, a za pet i više članova 120,70 eura.

MMF procjenjuje da je, pored Albanije, u Crnoj Gori najviše povećano siromaštvo u procesu tranzicije, a taj isti MMF preporučuje smanjenje plata i penzija, što će se dogoditi, jer je izborni ciklus završen. Procjena UNICEF-a je da 15.000 crnogorske djece živi u siromaštvu?!

Prema dokumentima iz Vlade u CG 18.400 porodica sa 60.000 članova su podstanari, dok prema podacima Uprave za nekretnine 65.000 građana posjeduju od dva do pet i više stanova..

Sindikati obećavaju proteste, ali su vinovnici bijede i beznađa razaranjem industrije i raslojavanjem društva uništili slogu i solidarnost među građanima?!

( Milojka P. Perović )