Stoperi kroz Crnu Goru: Obično nam stanu dobri ljudi
Turistička putovanja su nešto što se unaprijed planira. Kada krenete na more ili na planinu obično uplatite aranžman i znate gdje ćete odsjesti i kojim prevozom ćete putovati. Ali ima i onih koji idu tamo gdje ih put nanese
Sa visoko podignutim palcem, stoperi čekaju prevoz do naredne destinacije. Jona je krenuo iz rodne Njemačke na put preko Francuske, Italije, Slovenije, Hrvatske i došao do Srbije odakle putuje zajedno sa dvojicom stopera iz Rumunije. Kamionom su stigli do crnogorske granice a dalje nastavljaju kada naiđe vozač koji je spreman da ih primi za saputnike.
"Stopiram sa svojim prijateljima do Podgorice, a potom nastavljamo dalje ka Albaniji. Čekamo oko sat vremena", kaže za TV Vijesti Jona iz Njemačke.
Stoperi kažu da im je pored podignutog palca potrebno i veliko strpljenje jer nekada imaju sreće da do prevoza dođu brzo ali nije uvijek tako.
"U prosjeku čekam oko sat vremena, što je dobro. Jednom mi se desilo u Zapadnoj Evropi da sam čekao osam sati", kaže Metju iz Češke.
"Nekada je veoma teško stopirati. Hiljade automobila prođu pored vas, a vama je u glavi samo misao - hajde više, molim vas. Naročito je teško stajati satima na kiši, snijegu ili užarenom asfaltu, dodaje Jona.
Autostoperi putuju kako bi upoznavali ljude i uživali u prirodi i hrani zemalja u koje dolaze.
"Ja sam veliki fan hrane uvijek, neke ukusne hrane kao što su ćevapčići. U prosjeku trošimo od 5 do 10 eura dnevno na to. Takođe važan mi je kontakt sa ljudima. Obično ljudi koji stanu stoperima su dobri ljudi", naglašava Jona.
"Najviše volim prirodu a takođe i da upoznajem ljude. U svakoj zemlji u kojoj sam bio ima lijepih mjesta", dodaje Metju.
Na putovanje nose vrlo malo gardarobe, a pored toga u njihovom prtljagu se mogu naći upaljač, sprej za insekte, baterijska lampa, jakna za kišu kao i nekoliko baterija za telefon. Najvažnije je međutim ponijeti šator ili vreću za spavanje jer uglavnom spavaju na otvorenom.
"Prethodne noći smo spavali u blizini benzinske pumpe, pored puta", navodi Jona. "Nekad spavam u hostelu, nekad na otvorenom. Važno je da je blizu pitke vode", cijeni Metju.
Jona i njegovi saputnici dalje nastavljaju do Istanbula odakle će se stopom vratiti nazad u svoje domovine samo drugačijom maršutom od one kojom dođu do Bosfora. Oni će tako preći više hiljada kilometara i obići oko desetak zemalja bez ikakvih troškova prevoza.
( Dražen Petrić )