192 koraka

Koliko istorije, tradicije, ljepote u samo 192 koraka! Koliko raskoši, bogatstva duha, posebnosti od broja 101 do broja 114 Njegoševe ulice, grada pod Lovćenom.

Ovaj dio nekadašnje Katunske ulice, tačnije njen završetak, od zdanja bivšeg Francuskog poslanstva, pa do zgrade Crnogorske banke, u stvari je paradigma grada i na pravi način oslikava i svjedoči o njegovoj bogatoj prošlosti. Nažalost i prava je refleksija današnjih prilika na Cetinja.

Nekadašnje Francusko poslanstvo, palate Vukotića i Vujovića, Narodna biblioteka i čitaonica ,,Njegoš'', zgrade nekadašnje Hipotekarne i Crnogorske banke, stambena zgrada Zadružni dom, kuća u kojoj je života lišen Marko Mašanović - a koje se nalaze u ovom dijelu Njegoševe ulice, čitavo su jedno śećanje Cetinja, koje ga svrstava u red evropskih kulturnih centara.

Zdanje nekadašnjeg Francuskog poslanstva, nastalo po projektu Pola Godea 1910, jedna je od najljepših zgrada na Cetinju. Na prvi pogled, najupečatljivija je po fasadnim keramičkim ukrasima, koji su odraz revolucionarnog stila gradnje s prelaza iz XIX u XX vijek, tzv. secesije. Taj utisak je, najvjerovatnije, doprinio nastanku priče o navodnoj zamjeni projektantskih planova, đe je, usljed greške u poštanskoj komunikaciji, zgrada namijenjena za diplomatsko predstavništvo Francuske republike u Kairu, sagrađena na Cetinju.

Ovaj arhitektonski biser Prijestonice, danas je dom Muzejskog odjeljenja Nacionalne biblioteke Đurđe Crnojević, koje, između ostaloga, čuva i nacionalnu zbirku Montenegrina. Nju, kao ponos Crne Gore, čine sve publikacije objavljene u našoj državi, sve što je publikovano o njoj, kao i sve ono što su napisali Crnogorci. To što zbirku čine: djelovi Oktoiha prvoglasnika, kalendar Grlica, sva prva izdanja P. II P. Njegoša, prve crnogorske novine Crnogorac, tj. Glas Crnogorca... ilustracija je bogatstva i značaja Montenegrine.

Poslije puno seljenja, svoje mjesto u ovom dijelu Njegoševe ulice, pronašla je i Gradska biblioteka Njegoš. Tako se od 1996. godine, u prizemlju zgrade Zadružnog doma, smjestila čuvena Cetinjska čitaonica, sa puno simbolike, kao prvi susjed Francuskog poslanstva. Specifična i važna je za grad i kao jedan od nosilaca njegovog kulturnog života (naročito u XX vijeku), ali i kao jedan od prvih javnih objekata u njemu, s obzirom da baštini tradiciju prve narodne biblioteke u tadašnjoj Crnoj Gori, još iz davne 1868.

Postojanje privatnih kuća Vukotića i Vujovića na Cetinju, može se posmatrati kao svojevrsan fenomen. Kvadratna kuća, ili palata Vukotića, sagrađena je 1910, a kao osnovni materijal gradnje korišten je armirani beton, što je 7 godina od uopšte primjene tog materijala za gradnju privatnih objekata. Rađena pod uticajem avangardnog pravca s početka XX vijeka, ranog kubizma, zasigurno je veličanstveni spomenik moderne umjetnosti građenja, ne samo u Crnoj Gori. Kao što joj svjedoči ime, kvadrat je geometrijski osnov, a prostor je simetrično raspoređen.

Kuća Vujovića je jedan od najljepših privatnih objekata Prijestonice. Po projektu vlasnika, arhitekte-samouka, Vlada Vujovića, podignuta je 1931. Građena je manirom nove renesanse, sa primjesama gotike. Zbog kupole, koja je najatraktivniji element ovog objekta, neodoljivo podśeća na omanji zamak. Kao takva, bez sumnje predstavlja jednu od najupečatljivijih cetinjskih kuća i zauzima počasno mjesto u albumu cetinjske arhitekture.

Objekat Zadružni dom podignut je kao druga stambena zgrada na Cetinju 1933. Tokom gradnje, primijenjena su tadašnja najmodernija shvatanja arhitekture, kada su u pitanju kvadratura, komfor, instalacije. Odiše kubističkim stilom, đe kvadratni atrijum u sredini ima funkciju i dvorišta i svjetlarnika.

U nekadašnjoj kući Miloša Lepetića, smjestila se Crnogorska banka, odnosno prvi novčani zavod u Crnoj Gori. Kuća je nakon otkupljivanja, 1906. i adaptirana za potrebe banke. Veoma je upečatljive fasade, od klesanog kamena, na kojoj se ističu dva skladna vertikalana balkona, međusobno povezana. Više puta mijenjala namjenu, a danas je, opet sa puno simbolike, Muzej novca Crne Gore.

Još jedna zgrada nekadašnje banke, a koja se nalazi u ovom dijelu Njegoševe, a koja je više puta mijenjala svoju namjenu i koja će uskoro proslaviti svoj 70. rođendan, jeste zgrada Hipotekarne banke. Ova palata je izgrađena u duhu oficijelnog eklekticizma i sa elementima klasicizma. I stilom i monumentalnošću je narušila dotadašnji sklad ovog dijela Ulice, a ističe se sa atraktivnom kolonadom stubova. Nakon što je obavljala funkciju Predjeśedništva Crne Gore, danas je zgrada Ministarstva kulture.

Sa svim gore pomenutim spomenicima kulture, novopopločano šetalište zaista izgleda onako kako i zaslužuje - ilustrujući svu raskoš Prijestonice. Ali samo na prvi pogled!

Da danas ne činimo ništa, ili vrlo malo, po pitanju očuvanja i valorizacije kulturne baštine naše zemlje, jednog od naših malobrojnih reprezentativnih brendova, svjedoči upravo ovaj dio Njegoševe. Svjedoče o tome fasade kuća Vukotića i Vujovića, zgrade Zadružnog doma, kao i opšte stanje kuće u kojoj je 1930. svoj život izgubio čuveni Marko Mašanović. Da apsurd bude veći, zgrada današnjeg Ministarstva kulture, prvi susjed pomenutih objekata, pretrpjela je dvije unutrašnje adaptacije u posljednjih desetak godina (prvo za potrebe Predśedništva, a onda i Ministarstva), u kojima je utrošeno toliko novca, sa kojim se veći dio cjelokupne Njegoševe ulice mogao dovesti u primjereno stanje.

O sveopštoj nemarnosti, bezobzirnosti prema našem nasljeđu svjedoči i Muzej novca: mjesto u kome se najmanje pažnje posvjećuje izloženoj numizmatičkoj kolekciji; mjesto, u kome ne postoji potreba za numizmatičkim znanjem Pavla Novakovića; mjesto, do koga njegovi rukovodioci dolaze kršeći sve saobraćajne propise, u za saobraćaj zatvorenoj Njegoševoj ulici.

S obzirom na to da Gradskoj biblioteci nedostaje čak još dva puta toliko prostora koliko sada ima na raspolaganju, da bi funkcionisala prema standardima za biblioteke u Crnoj Gori, izvjesno je da ni nju nije zaobišla matrica zanemarivanja.

Da li kao društvu treba da odreagujemo na ovakve primjere nemara, bezobzirnosti, drskosti - neupitno je. Stoga, pravo pitanje je: da li reagujemo?!

Možda najbolja ilustracija naše reakcije u ovom kontekstu jeste odnos prema zgradi nekadašnje ambasade Francuske. Kao da nije dovoljno ozbiljna opomena primjer devastiranja nekadašnjeg Ruskog poslanstva u požaru, pa za adekvatnu reakciju čekamo da nam dotrajale instalacije, pored zgrade, oduzmu npr: latinske inkunabule, Oktoih, postinkunabulu Triod postni, bečko izdanje Gorskog vijenca iz 1847, kalendar Orlić, novine Cetinjski vjesnik, legat Pera Šoća?!

( Petar Glendža )