Slavlje domaćina i bijes poraženih

Bile su to godine Velike ekonomske krize i kraha Njujorške berze, čiji se pad poput lančane reakcije prenio na mnoge evropske i latinoameričke ekonomije i doveo ih na ivicu ambisa. Staljin je spremao diktaturu u Rusiji, a katastrofalan zemljotres u Italiji zatrpao je preko 1.500 stanovnika Napulja. Ubio se pjesnik Vladimir Majakovski, a dok je Marlen Dihtrih pjevala “Plavog anđela”, Urugvaj je organizovao prvo Svjetsko prvenstvo u fudbalu.

Fifa, na čelu sa Žilom Rimeom, odlučila je da organzaciju prvog Svjetskog prvenstva dodijeli zemlji u kojoj se tada igrao najbolji fudbal na svijetu: Urugvaj je, naime, osvojio dvije posljednje Olimpijade, a obje su bile održane na evropskoj teritoriji.

Takva ideja nije se, međutim, svidjela evropskim državama. Što zbog sujete, što zbog dugačkog puta i Velike ekonomske krize.

"To je baš mnogo daleko, a i karta je skupa", govorili su Evropljani.

Kako bi doputovali u Urugvaj na vrijeme, evropski igrači morali su da uzmu godišnji odmor od dva mjeseca, s obzirom na to da je najveći broj njih bio stalno zaposlen. Na kraju, iako je bila pozvana cijela Evropa, do urugvajskih obala na jugu, poslije mjesec dana puta, doplovile su samo četiri reprezentacije sa Starog kontinenta: Jugoslavija, Francuska, Rumunija i Belgija. Na jednom od brodova stigao je i trofej Žila Rimea, na čelu sa samim gospodinom Žilom.

Urugvajci su, u međuvremenu, za samo osam mjeseci sagradili monumentalni stadion “Sentenario” u Montevideu, što u prevodu znači „stogodišnji”. Urugvaj je tih dana slavio 100 godina od donošenja Ustava.

Na prvom Svjetskom prvenstvu učestvovalo je 13 reprezentacija, da bi se na kraju ponovila priča sa Olimpijskih igara u Amsterdamu dvije godine ranije: u finalu su se našli Urugvaj i Argentina. Obje selekcije dobile su polufinale istim rezultatom, 6:1 - Urugvajci su nadjačali Jugoslovene, a Argentinci Amerikance.

„Dvije zemlje sa obala Rio de la Plate pokazali su Evropljanima gdje se igra najbolji fudbal”, pisali su južnoamerički novinari.

Urugvajci su u finalu slavili sa 4:2, iako su na poluvremenu gubili 2:1. Finale će se pamtiti po tome i što je belgijski sudija Džon Langenus tražio životno osiguranje da bi ga sudio, ali se sve završilo sa nekoliko čarki u publici. Poslije finala, gomila Argentinaca kamenovala je urugvajski konzulat u Buenos Ajresu.

To je bilo jedino Svjetsko prvenstvo u istoriji na kome se nije igrao meč za treće mjesto, već su bronzane medalje dobili kapiteni poraženih polufinalista, Jugoslavije i Amerike (Amerika je u svom sastavu imala četvoricu škotskih fudbalera, koji su dobili američko državljanstvo neposredno prije Mundijala).

Prvi strijelac Mundijala bio je Argentinac Stabile sa osam pogodaka, dok je Urugvajac Sea postigao pet. Ipak, junak Mundijala bio je urugvajski defanzivac Nasasi.

„Zvali su ga strašni. Pored njega nisu mogli da prođu ni rendgenski zraci. Bio je motor cijele ekipe, svojom vikom ju je pokretao, držao je na oprezu i davao joj podstrek. Niko ga nikada nije čuo da se žali”, napisao je urugvajski novinar i pisac Eduardo Galeano.

Prvo Svjetsko prvenstvo u istoriji završilo se bez neriješenog rezultata.

( Danilo Mitrović )