Končita, između mržnje i odobravanja

Končita predstavlja implicitni dokaz obećanja potrošačke kulture – željeni identitet je u potpunosti predstavljen kroz fizički izgled i moguće ga je kupiti i osmisliti

0 komentar(a)
17.05.2014. 13:55h

Svi koji su se uplašili da će Končitin nastup promijeniti uobičajene rodne uloge slobodno mogu da odahnu. Ma koliko šokantan, njen nastup je ipak ojačavanje one vječite podjele na muško i žensko, iako je ovogodišnji Eurosong izazvao podijeljene i uglavnom burne reakcije, osobito na društvenim mrežama. Pobjeda Končite Vurst je izazvala „pravedni“ bijes i razočaranje kod nešto konzervativnije i tradicionalnije publike, ali i oduševljenje onih liberalno orijentisanih. Zajedničko za oba ova tipa reakcije je to što se pobjeda „bradate žene“ posmatra kao znak krupnih promjena kad je u pitanju tolerancija prema slobodi izbora seksualne orjentacije i rodnog identiteta. Burna reagovanja svakako imaju osnova, jer javno odstupanje od tradicionalnih rodnih uloga može doprinijeti društvenoj integraciji LGBT osoba. Šokirani ili zavedeni Končitinim nastupom, mi većinom previđamo da je u pitanju komercijalna upotreba problema rodne i seksualne diskriminacije. Taj problem, međutim, seže mnogo dublje od brade, perike ili haljine, ali je ovakvim nastupom redukovan na nivo visoko isplativog spektakla.

Komercijalizacija erotskog, seksualnog ili devijantnog u raznim je oblicima prisutna vijekovima unazad, a korijeni su joj u karnevalskoj tradiciji koju je najbolje objasnio Mihail Bahtin. Još u srednjem vijeku, tradicija karnevalskog performansa služila je ismijavanju tadašnjih institucija moći, naročito crkve. Karnevalska tradicija odnosi se na privremenu suspenziju društvenih pravila i hijerarhija kroz smijeh i parodiju, naročito kroz aspekte tjelesnog i erotskog. Drugim riječima, seks i fizis su nezaobilazne komponente karnevalske tradicije. Međutim, karnevalski performans nije tu da trajno oslabi institucije i hijerarhije moći. Naprotiv, kroz smijeh i parodiju karneval nudi odmor od pravila koje društvo nameće, kako bismo im se u redovnom životu mogli vratiti u punom kapacitetu.

Šokantnost određenih performansa pop muzike, kao što je to nastup Končite Vurst, zaista pružaju priliku publici da se „izgubi“, ali najčešće nemaju potencijal da nametnu ili pokrenu društvene promjene o kojima govore
U današnje vrijeme, pop muzika svojim karakterom ponajbolje odgovara ovoj tradiciji, a Evrovizija je po mnogo čemu krunski „karneval“ pop muzike, barem što se Evrope tiče. Na sličan način na koji je karnevalska tradicija nastala kao odgovor na nametnute vrijednosti i pravila, pop muzika kratkog vijeka i zabavnog karaktera predstavlja antitezu kulturnih okvira našeg društva. Usmjerena na performans i sa tekstovima koji najčešće ne zahtijevaju dublji intelektualni angažman, pop muzika pruža slušaocima priliku da se u njoj “izgube”. Šokantnost određenih performansa pop muzike, kao što je to nastup Končite Vurst, zaista pružaju priliku publici da se „izgubi“, ali najčešće nemaju potencijal da nametnu ili pokrenu društvene promjene o kojima govore. Kao svojevrsno nasljeđe karnevalske tradicije, takvi nastupi funkcionišu više kao “izduvni ventil” koji nam omogućuje da na trenutak zaboravimo društvene okvire u kojima se krećemo, ali kojima se uvijek i neminovno vraćamo.

Kada se radi o šokantnom nastupu kao što je bio Končitin, publika kao da zaboravlja da se radi o izvođaču (performeru), dakle o svojevrsnom proizvodu industrije zabave, dizajniranom na određeni način i u komercijalne svrhe. Čini se da je u industriji zabave došlo do svojevrsnog “zamora materijala”, pa tako famozne ženske grudi i simulacija seksa više ne prolaze kod publike, barem ako je suditi po primjeru nastupa Poljske na ovogodišnjem Eurosong-u. Međutim, “bradata žena” sa baladom u stilu Selin Dion o borbi i istrajnosti su svakako novina i uspjeli su da privuku pažnju publike, što je i glavni cilj ovakvog nastupa. Kao i pozitvni komentari, tako i ogromna količina “hejta” koju je Končitina pobjeda izazvala na portalima elektronskih medija, na kraju koriste jedino njoj.

Između odobravanja i mržnje, po pravilu zaboravljamo da se radi o nastupu javne ličnosti čija privatnost može, ali i ne mora, da se poklapa sa onim što javnost zna o njoj - njen uspjeh se mjeri isključivo uvjerljivošću njenog imidža. Na kraju, medijska pažnja, bila ona pozitivna ili negativna, koristi isključivo javnoj ličnosti na koju se odnosi, a “hejt” koju su prema Končiti ispoljili komentatori sa brojnih portala sigurno će rezultirati povećanim brojem intervjua, fotografija i javnih nastupa.

Ovakav pristup izgradnji rodnog identiteta baca u sijenku postojeće suštinske probleme našeg društva, poput rodne i polne nejednakosti ili diskriminacije pojedinih seksualnih orijentacija, a ovi problemi se ne mogu riješiti jednostavno, kupovinom nove haljine ili puštanjem brade
Nije zato čudno što je austrijski nastup imao snažan odjek, s obzirom na to da sama Končita predstavlja implicitni dokaz obećanja potrošačke kulture - željeni identitet je u potpunosti predstavljen kroz fizički izgled i moguće ga je kupiti i osmisliti, samo ako imamo dovoljno sredstava da ovo zadovoljstvo sebi i priuštimo. Muževnost i ženstvenost su jednako dostupni u kozmetičkim i odjevnim predmetima, a po želji potrošača mogu se i kombinovati.

Međutim, ovakav pristup izgradnji rodnog identiteta baca u sijenku postojeće suštinske probleme našeg društva, poput rodne i polne nejednakosti ili diskriminacije pojedinih seksualnih orijentacija, a ovi problemi se ne mogu riješiti jednostavno, kupovinom nove haljine ili puštanjem brade. Čak i samo postojanje opšteprihvaćenih normi ženstvenosti i muževnosti i naša preokupacija njima, dokazuju dominantnost heteronormativnog poretka u današnjem društvu. Instant-slava Končite Vurst sugeriše potrošačima da je uspjeh rezervisan za one koji znaju jezik materijalističke kulture i kako da kroz nju izgrade svoj imidž.

Trijumf austrijskog predstavnika, dakle, nije dokaz neke suštinske promjene u načinu mišljenja Evropljana i njihovoj percepciji normalnosti, već je primarno pokazatelj mentaliteta, koji, prezasićen tradicionalnom seksualnošću, zabavu nalazi u otkrivanju manje istražene teritorije transseksualizma. Zato nema razloga za svesrdno „bacanje hejta“, ali ni za pripisivanje posebnih reformatorskih zasluga Končiti.

Nastup poput Končitinog i bura koju je izazvao doprinose vidljivosti problema nejednakosti LGBT osoba i u tom smislu, na izvjestan način, doprinose razvoju tolerancije prema rodnim i seksualnim opredjeljenjima koja se ne poklapaju sa tradicionalnim
Van domena vizuelnog, odnosno u ponašanju, izjavama i javnim nastupima, ona nije toliko vješta u kombinovanju muško-ženskih modela ponašanja, već se uglavnom odlučuje za “ženski aspekat” sebe. Svoj imidž ona gradi prvenstveno na vizuelnom planu, dok suštinski ne predstavlja prijetnju tradicionalnoj koncepciji muškog i ženskog. Štaviše, Končita se upravo na ove stereotipe oslanja (perika, intenzivna šminka, vještačke trepavice, dugi nokti, prenemaganje u očekivanju bodovanja) težeći da svom nastupu doda neophodnu dozu šokantnosti kojom drži pažnju. Zbog toga njen pokušaj destabilizacije binarne opozicije muškog i ženskog ostaje površan i iznad svega komercijalan.

Naravno, nastup poput Končitinog i bura koju je izazvao doprinose vidljivosti problema nejednakosti LGBT osoba i u tom smislu, na izvjestan način, doprinose razvoju tolerancije prema rodnim i seksualnim opredjeljenjima koja se ne poklapaju sa tradicionalnim. Međutim, problem nedostatka tolerancije prema LGBT osobama je mnogo dublji nego što ga industrija zabave predstavlja. Ako zaista želimo da napredujemo u njegovom rješavanju, ne smijemo se zadovoljiti jednim karnevalskim performansom u zamjenu za promjene na mentalitetskom nivou.

I za kraj, već i ovlašno poređenje sa brkatim junakinjama u filmovima Živka Nikolića, lako će ukazati na to koliko je crnogorski autor prije gotovo trideset godina bio avangardniji u kritici tradicionalnih rodnih uloga i identiteta.

Galerija