Strpljenje se uči

Divlji slon u ovom kontekstu je um koji uvijek želi još, više, bolje ili barem drukčije. Vi ipak zastanite na trenutak i upijte ljepotu koja vas okružuje

Vježba: Postanite svjesni nestrpljenja kako raste u vama tokom dana. Obratite pažnju na znake koje odaje tijelo (kuckanje prstima), koji se javljaju u umu (unutrašnji glas upozorava: „Požuri!“) i koji prate nestrpljenje. Zapitajte se: „Zbog čega sam u žurbi? Zašto tako jurim, šta želim da postignem?“ Vidjećete koji će vam se odgovori pojaviti.

Spoznaje

Nestrpljenje je vrlo prisutno u savremenom društvu. Postajemo nestrpljivi kada saobraćaj počne da se usporava ili se potpuno zaustavi, kada neko kasni na dogovoreni susret, kad god moramo „besposleno“ da čekamo. Znaci koje odaje tijelo razlikuju se kod svakog pojedinca, a mogu biti ubrzan rad srca, kuckanje prstima, lupkanje nogom, težina u grudnom košu, stezanje želuca, nervoza. Primjenjujući ovu vježbu otkrila sam da sam za upravljačem uvijek nagnuta prema naprijed, kao da je vožnja gubljenje vremena i da ću prije stići na cilj ako se nagnem prema naprijed.

Znaci nestrpljenja koji se javljaju u umu uključuju uznemirenost, indiferentnost, razdražljivost i određene vrste mentalnih rečenica, ponekad izgovorenih glasno: „Ne mogu da vjerujem koliko vremena treba za ovo“, „Gdje je zapelo?“, „Kretenu, kreni već jednom!“, sve popraćeno sa mnogo sočnih izraza. Može biti zanimljivo da se istraži gdje ili kada ste naučili da budete nestrpljivi. Da li suvaši roditelji bili nestrpljivi? Jeste li naučili biti nestrp­ljivi u školi, jer vam učiteljica nije bila zanimljiva ili niste mogli da pratite nastavni program jer je tekao prebrzo ili presporo?

Nestrpljenje nastaje kada naš um pojuri u budućnost i nastoji silom ili voljom da bridobije vrijeme da brže teče. Ljudi otkrivaju da nestrpljenje nestaje kad nauče da prepoznaju njegove rane znake i obraćaju pažnju na sadašnji trenutak – na svoje disanje, dodir odjeće s kožom, zvuke u prostoriji.

Dublje pouke

Kad um riječima izrazi nestrpljenje ili ga tijelo oda, može biti korisno da se zapitamo: „Žurimo s ovim da bi smo mogli započeti -ŠTA?“ Um obično kaže: „Da bi smo se mogli pozabaviti sljedećom obavezom.“ Nakon toga ponovite pitanje: „Znači, htjeli bi smo da se ovo što prije završi kako bi prešli na nešto drugo - A TO JE?“ Nakon svakog odgovora ponovno upitajte: „Šta poslije?“ Uvidjećete da je um u žurbi da bi stigao na kraj tekućega sata, tekućeg dana i, logičnim slijedom, da bi stigao na kraj tekuće sedmice, godine...na kraj života. Kad se nađemo u žurbi, moramo se podsjetiti da u krajnjem jurimo prema završetku svog života. Želimo li to zaista?

Kada naučimo da kontinuirano potpuno budemo prisutni u svim područjima svojega života, aktivnosti koje smo nastojali što prije da dovršimo - onda postanu zanimljive. Kada nas um ne vuče svom silom u budućnost, i naizgled dosadne aktivnosti mogu da budu opuštajuće. Nestrpljenje je oblik ljutnje, a iza ljutnje/averzije uvijek se krije strah. Ako se precizno odredi vrsta straha, možete se početi oslobađati ljutnje. Pitanje je: „Koji se strah krije iza nestrpljivosti?“

Strah da nećemo imati dovoljno vremena. To je i nerealan i realan strah. Realan je zato što nikada ne znate koliko ćete dugo još živjeti, a toliko je mnogo toga što želite da uradite i doživite prije kraja života. Strah da nećete imati dovoljno vremena takođe je nerealan jer je koncept vremena je tvorevina našega vlastitog uma. Kad smo u stanju da smirimo svoj um i postignemo potpunu prisutnost i idemo ukorak sa slijedom događaja, koncept vremena nestaje. Nađemo se u spokojnoj vječnosti i osjećamo se smireno.

Završna riječ:

Nestrpljenje nam skraćuje život. Kada u vama počne da raste nestrpljenje, prebacite se u sadašnji trenutak, usredotočite se na disanje, na slušanje, na čula

( Vijesti online )