Odbrojavanje do SP u Brazilu: Crveni đavoli nikad jači

Srbija sa Branislavom Ivanovićem, Aleksandrom Kolarovim, Nevenom Subotićem, Nemanjom Matićem… Hrvatska za koju nastupaju Luka Modrić, Mario Mandžukić, Ivan Rakitić, Ivica Olić, Eduardo… Kada se govori o Velsu dovoljno je pomenuti ime Gareta Bejla, pa da se svaki protivnik dobro zamisli. A ukoliko se još pored tog pomene i ime Arona Remzija…

Malo bi se koji trener usudio da predstavi svoj tim kao favorita pred meč u kojem su mu rivali ova dvojica. Zaista je suvišno trošiti riječi o tome za koje klubove nastupaju ranije pomenuti fudbaleri, kao i o tome koliko je svaki od njih neophodan svojoj ekipi. Na spisak do sada pomenutih reprezentacija dodajte nerijetko neugodne selekcije Makedonije i Škotske i kompletirali ste grupu u kojoj se nalazila reprezentacija Belgije u kvalifikacijama za Mundijal u Brazilu ovoga ljeta.

A kada se dođe do učinka Belgijanaca u takvoj konkurenciji, bolje ga je ispratiti sa čašom vode i malo šećera, jer nije mala šansa da će Vas sledeći podatak šokirati… Četiri gola primila je Belgija u 10 odigranih utakmica protiv gore pomenutih selekcija (od čega jedan u posljednjem, rezultatski potpuno nevažnom meču za njih), u kojima je poražena… Pardon, nije poražena nijednom!!! Naime, samo dva puta od tih 10 mečeva Belgija nije upisala sva tri boda (jednom, naravno, u posljednjem kolu)!

Da je gotovo nemoguće igrati protiv reprezentacije Belgije, nije teško razumljivo, jer ukoliko se nekom igrom slučaja i uspije oduzeti lopta Edenu Azaru, Akselu Vicelu, Kevinu de Brujneu, Maruanu Felainiju, Drisu Mertensu i ostalim igračima ovog tima koji pokrivaju sredinu terena, na red dolazi sljedeći problem - kako nadmudriti kapitena selekcije, Vensana Kompanija, Jana Vertongena, Nikolasa Lombertsa, Tomasa Vermalena, Tobija Alderveirelda, kao i još nekolicinu defanzivaca ove selekcije, koji bi, kako to sa strane djeluje, radije primili metak nego gol!

A ako neko nekim čudom, jer drugačije zaista nije moguće, uspije riješiti i drugi zadatak, te dođe u situaciju da bude sam pred golmanom Belgije - između Kompanija i gola nalazi se čuvar mreže Atletika iz Madrida, Tibo Kurtoa, kome je rezerva Simon Minjole! Da, sada je zaista nejasno kako je Belgija primila i ona četiri gola u kvalifikacijama...

I sada, kada je zaključak da je gotovo nemoguća misija zatresti mrežu „crvenih đavola”, ostaje samo da se vidi ko su ti koji su zaslužni što Belgija ne ostaje na jednom, već redovno otima protivniku sva tri boda. Zaista nema puno glavobolja selektor Mark Vilmots ni kada je ovaj dio sastava u pitanju, a i kako bi imao, kada mu na raspolaganju stoje rasni strijelci Romelu Lukaku, Kevin Miraljas, a pomagao im je sada povrijeđeni Kristijan Benteke...

A šlag na torti je podatak da je jedna od najvećih nada evropskog fudbala, igrač Mančester junajteda, Adnan Januzaj, odlučio da ne bude „crveni đavo” samo u klupskom dresu, već i u reprezentativnom!

Valjda ne bi nikoga začudilo i kad bi Belgija osvojila Svjetsko prvenstvo, uostalom, to pokazuju i kladionice, po kojima je ova reprezentacija peti favorit za osvajanje Mundijala u Brazilu (veće šanse da trijumfuju daju se jedino Brazilu, Argentini, Njemačkoj i Španiji).

Nacionalni tim sa klupe predvodi legenda belgijskog fudbala još iz igračkih dana, Mark Vilmots, koji je već kao fudbaler i te kako osjetio draž Svjetskih prvenstava. Vilmots je sa reprezentacijom učestvovao na četiri uzastopna Mundijala! On je 1998. godine u Francuskoj i 2002. u Koreji i Japanu bio najbolji strijelac nacionalnog tima. Belgija je 1998. godine takmičenje završila u grupnoj fazi, dok je u Koreji i Japanu stigla korak dalje, međutim, u osmini finala poražena je sa 2:0 od Brazila, koji je na kraju i osvojio prvenstvo.

Neće, dakle, nedostajati pravih savjeta fudbalerima Belgije, ma u kakvoj se situaciji našli u Brazilu. Dodatna motivacija biće i to što je Belgija propustila dva posljednja prvenstva svijeta, za koja nije uspjela da se kvalifikuje.

Kompani i drugovi će u grupnoj fazi predstojećeg šampionata ukrstiti koplja sa reprezentacijama Alžira, Rusije i Južne Koreje. Ukoliko izbori jedno od prva dva mjesta u grupi H, što se od ove selekcije svakako očekuje, u osmini finala čekaće ih jedan od timova iz grupe G (Njemačka, Portugal, SAD ili Gana).

Najveći uspjeh u istoriji Svjetskih prvenstava ova evropska zemlja postigla je 1986. godine, osvojivši četvrto mjesto na šampionatu svijeta u Meksiku. Belgija je tada prošla grupu u kojoj su se pored nje nalazili domaćin prvenstva, Paragvaj i Irak. U osmini finala, nakon produžetaka savladala je Sovjetski Savez, da bi u četvrtfinalu, poslije boljeg izvođenja jedanaesteraca kući poslala reprezentaciju Španije.

U polufinalnom naletjela je na Diega Armanda Maradonu, koji je sa dva gola srušio nade Belgijanaca o eventualnom finalu (Argentina je nakon toga osvojila titulu, savladavši u finalu SR Njemačku rezultatom 3:2). Na putu do medalje, Belgiju je čekao duel sa Francuskom. Tokom 90 minuta meča oba tima postigla su po dva pogotka, da bi u dodatnih 30 “trikolori” mrežu protivnika zatresli još dva puta, dok je Belgija ostala na učinku iz regularnog dijela. Uprkos tome što su pretrpjeli dva uzastopna poraza, Belgijanci su i te kako imali razloga za slavlje, jer je tada osvojeno četvrto mjesto bilo, a i do danas je, ubjedljivo najbolji plasman u istoriji te zemlje na mundijalima.

Kada su prvenstva Evrope u pitanju, Belgija ima dvije medalje. Bronzani su bili 1972. godine, kada su bili domaćini takmičenja, dok su osam godina kasnije u Italiji stigli do finala, u kojem su poraženi od SR Njemačke rezultatom 2:1.

Jedino zlato na velikim takmičenjima fudbalska reprezentacija Belgije osvojila je davne 1920. godine, na Olimpijskim igrama koje su se održavale upravo u belgijskom gradu Antverpenu.

( Filip Vučković )