Darko Ivanović: Jedno je trabunjati za kompom, drugo zasukati rukave

Kad bi samo Fejsbuk i Tviter bili stvarni pokazatelj volje i želje za neograničenom, a opet odgovornom slobodom, Crna Gora bi bila idealna demokratija, kaže novinar i urednik emisije “Robin Hud”, Darko Ivanović.

Ivanović je protekle sedmice sa naloga @cgtvituje vodio diskusiju o, pored ostalog, crnogorskim medijima, istraživačkom novinarstvu, ali i građanskom aktivizmu, društvenim mrežama i njihovom korišćenju u svrhu aktiviranja građana.

“Trabunjati za kompom i zasukati rukave nije isto”, kaže on.

Građani, prema njegovim riječima, Fejsbuk, Tviter i portale koriste kao izduvni ventil za sve ono što se boje da kažu u stvarnom životu.

“Dakako, to je moguće jer prvo - na društvenim mrežama još nema njihovih direktnih autoriteta (pater familijas, kum, rođak, profesor, političar) i rasplinjavanje i posprdavanje je moguće; drugo - imate tu tako Crnogorcima podesnu gomilu lažnih identiteta u kojoj možete biti bilo ko i nekažnjeno iznositi stav za koji u stvarnom životu dobijate u najblažoj formi - ukor, a u najoštrijoj - nemogućnost upliva u siguran posao; treće - jer je i tu moguća manipulacija i svrstavanje, šikaniranje i denuncijacija. Naime, u komentarima po portalima često, dok ne reaguje administrator, možete vidjeti, bez ikakvog pijeteta ili obzira najprljavije uvrede i iznošenje privatnih stvari”, kazao je Ivanović.

Sve to nam, dodaje on, govori da “smo kao društvo zaposlili demokratiju koja je generativan pojam opšteg dobra - da radi u korist našeg ega i uskošićarskih ciljeva, umjesto da brojkama na drugi način pokažemo njenu snagu”.

“Internet je demokratičan medij, ali kada ga koristite da pričate i plasirate izbljuvke, onda se pretvara u virtuelnu septičku jamu”, kaže Ivanović.

On je tokom diskusije kazao da se često pita da li su Crnogorci promašili kada su u pitanju društvene mreže, jer ih, kako je rekao, drugi koriste za organizovanje, promjene... "a mi zloupotrebljavamo u smislu da ih koristimo za provokacije, krijemo se"... Ivanović je dodao i da su u Crnoj Gori akcije koje su na Fejsbuku i Tviteru imale na desetine hiljada odziva, lajkova... u stvarnom životu imale stostruko manji rezultat u brojkama.

“To ukazuje na ključnu poziciju moje teze o Crnogorcima kao o plašljivom narodu: kada iz reakcije treba preći na polje akcije, preovladavaju strahovi od autoriteta i gubitka osnovnih 'privilegija'. Kada nestane strah od izgovorene riječi, pod uslovom da je argumentovana, onda ćemo svjedočiti omasovljenju aktivizma i konkretnim stvarima. Jedino gdje odziv korespondira sa realnim stanjem van interneta su organizacije žurki i ekskurzija, pogotovo kod studenata. To vam dovoljno govori o toj blob bezličnoj masi”, dodaje Ivanović.

Govoreći o građanskom aktivizmu u Crnoj Gori, za koji su učesnici u diskusiji kazali da se mjeri činjenicom da izađete na izbore, on je kazao kako se "ljudi često sprdaju inicijativama da se uredi dvorište ispred zgrade, postavi koš".

“I sanjaju megalomanske promjene i pokrete - iz udobnosti fotelje”, kaže on. Ivanović je tokom diskusije na Tviteru zastupao tezu da promjene aktivizmom upravo kreću iz ulaza, dvorišta, da se na taj način daje primjer drugima, pa će kad vas vide komšije iz susjedne zgrade, oni učiniti isto.

"Koliko je sjutra, možete promijeniti ulicu, a za neko vrijeme, zašto ne i grad”, rekao je Ivanović.

Nepostojanje građanske svijesti je, prema mišljenju učesnika u diskusiji, jedan od preduslova što se u Crnoj Gori ne može govoriti o neposlušnim građanima. Za Ivanovića, oni i ne postoje.

"Bojim se da takvi jednorozi u Crnoj Gori ne postoje. Često imamo tendenciju da miješamo neposlušnost i akcije vezane za nju sa - protestom. Neposlušni građani sistemu prkose koordinisanim akcijama u kojima učestvuje desetine hiljada i prosto blokirate neradnički sistem koji od vas zavisi. Kada jednom takva akcija uspije, a ovdje se Vlada trudi da obesmisli čak i Elektronske peticije, automatski ćemo vidjeti promjene u sistemu. Jer se sistem jedino plaši koordinacije. U suprotnom, imaćete poziv na akciju koju automatski gomila nekih kretena iskoristi za rušenje i uništi sve. I onda stradaju ljudi koji legalnim metodama neposlušnosti pokušaju da kažu nešto. Takvo sramno iskovrnuće jednog plemenitog čina grupe građana pogoduje sistemu, i kada sve upadne u pravnu kolotečinu izgubljen je svaki smisao - jer se svodi na lični, pojedinačni čin. Često kažem da je najveći problem ove države gomila ljudi u državnom aparatu koja mrzi svoj posao, a glavu bi o'kinula da ga zadrži”, kazao je Ivanović.

Mala razlika kod nas između političara i manekenki

Ivanović je, osim o građanskom aktivizmu, sa učesnicima diskutovao i o slobodi crnogorskih medija. On je mišljenja da slobodan, nezavisan medij ne postoji.

“Zatvoreni ste i zavisni od okoline, porodice, biologije, nasljedstva, društva i sopstvenih stavova”, kaže on.

Kada je riječ o istraživačkom novinarstvu, ono je, kako je rekao, "u sjenci protokolarnog i senzacionalističkog, jer i više košta i konzumentu je lakše osmotriti što radi Stanija u tangama i Severinin sin, nego ući u analizu - gdje idu njegovi novci kad 'će svakako ići neđe'”.

“Ta nezainteresovanost je rak moderne Crne Gore. Trebate dokaz? Pogledajte čitanost članaka o starletama, pjevačima i glumcima, i nekog koji istražuje malverzacije u budžetu. Tu dolazimo do tabloidizacije medija. U modernom vremenu, hibridno je stvorena jedna elita gdje podjednako učestvuju političari i estrada. I gdje skandal suštiže drugi, i tako se skreće pažnja sa praznog frižidera. A kod nas razlika između zastupljenosti prvaka stranaka i neke manekenke i pjevača - je minimalna. A često govore iste prazne gluposti”.

Ivanović kaže da "čak i velika imena, giganti izdavaštva pribjegavaju tome - jer se to čita”.

“A ako se nešto čita, tu su oglašivači i taj krug dolazi nazad do konzumenta koji je isprva htio rasterećenje, zabavu, a dobio prljav veš, smeće. I tako se inicijalno stavljanje 'mozga na otavu' alhemijom aktivnog učešća medija, pretvara u zaglupljivanje društva”.

Tokom diskusije, Ivanović je učesnicima postavio pitanje kako bi izgledao medij da ga uređuju građani? Tviteraši su prilično skeptični, odgovori se kreću od toga da građani uopšte ne postoje u Crnoj Gori do toga da bi medij izgledao kao komentari na raznim portalima koji već postoje.

Ivanović kaže da prvo valja postaviti pitanje: na koji način bi građani uređivali takav medij.

“Anarhija je bliska bilo kojoj skupini u kojoj je više od 50 Crnogoraca, a ona podrazumijeva i haos neslaganja. Medij koji bi bio uređivan od gomile zahtjeva iz gomile imao bi haotičnu strukturu. I ako vidite sve epitete gore, to bi se transponovalo i na izgled tog medija. Amorfna demokratija i kerber od informacija i političkog pamfleta bi bio u rukama građana, gdje bi svakom trećem smetalo zašto se ovo ili ono ne nalazi u njemu. Crna Gora je zemlja od 650.000 selektora, sudija, političara i advokata. Zajedničko svim ovim 'profesionalcima' je kritika medija i njihove objektivnosti. Ispod te mušeme krije se gomila koja ne vidi svoj odraz u zrcalu, ili njime nije zadovoljna. A medij kakvim ga ja zamišljam je zrcalo, postavljeno ispred nas i nije tu da se svidi, već da se pokuša razbiti, jer podsjeća i opominje”.

Korektivna uloga medija

Ivanović crnogorskom novinarstvu zamjera to što, kako kaže, "ovdje novinari i vlasnici medija vide medij kao sopstvenu prćiju, i često autistično posmatraju odnos sa publikom”.

“On se zapravo bazira na principu - šta oni žele da se vidi ili čuje. Tu je zamka i često oni koji prate medij gutaju plasirano misleći da je to sve što se nudi. I onda idemo opet u krug čiji je jedini ishod manipulacija. Meni to negdje nije dozvoljeno, jer mi emisiju (Robin Hud, prim.aut) praktično uređuju zahtjevi građana", kaže on.

Kao svoja najznačajnija iskustva u petnaestogodišnjoj karijeri, Ivanović navodi ona u kojima je iskoristio medij da promijeni nečiji život, izbori se za nečija prava mijenjajući na pojedinačnim slučajevima i sam sistem.

“Ponosan sam i na to da su mnogi razriješeni i optuženi nakon našeg upiranja prstom, što govori da medij može i mora imati korektivnu ulogu u društvu”.

“Crna Gora na Tviteru – uključi se u promjene” je projekat Centra za demokratsku tranziciju (CDT) i Kancelarije programa Ujedinjenjih nacija za razvoj (UNDP) u Crnoj Gori, koji ima za cilj osnaživanje društvenog aktivizma putem te mreže. Kroz taj projekat i putem zvaničnog naloga @cgtvituje tokom proteklih šest mjeseci, tviteraši i šira javnost su imali priliku da upoznaju Crnu Goru na način kako je vide afirmisani stručnjaci iz različitih oblasti. Svakih sedam dana sa zvaničnog naloga @cgtvituje tvitovao je drugi učesnik u projektu. Nalog je nakon tvitovanja Ivanovića vraćen u ruke organizatorima, koji će u narednim danima pratioce podsjetiti na inicijative pokrenute kroz projekat, ali i najaviti nove.

"Ne zaboravite da budete aktivni i odgovorni građani, i na Tviteru, i u stvarnom žviotu", poručili su sa @cgtvituje građanima.

( Damira Kalač )