Sen Migo

Nakon tv nastupa kandidata za gradonačelnika sasvim je jasno zašto u vladajućoj partiji strecaju od televizijskog sučeljavanja kandidata. Televizija može “sakriti” mnogo toga, ali ne baš sve. Sa dva elokventna i šarmantna univerzitetska profesora i jednim visprenim i dinamičnim mladićem, Migo će djelovati kao da je zalutao. Sigurno je on majstor svoga posla, terenskog rada i DPS aktivizma, ali, nema aroganciju i drskost prethodnika kojom je odlazeći šerif “maskirao” svoje okeanske gluposti. Tako da će ono što jest - biti prilično vidljivo. A to će izgledati - tužno. Greote, što bi se reklo...

Ovakve kampanje obično dosnesu svega i svačega, ali i tu ponekad ima iskoraka. Jedno saopštenje vladajuće partije, ipak, postavlja neke nove standarde u oblasti političkog marketinga. Doduše, čitavo to saopštenje DPS-a je neobično. Moram priznatio da sam prvo pomislio da je u pitanju neka parodija, ili kakva Internet mistifikacija...

Poslušajmo. “Za razliku od nas koji građanima nudimo bolji kvalitet života, veću zaposlenost, bolje servise i usluge koje obezbjeđuje gradska uprava, Demokratski front građanima nudi - ništa”. Počinje samohvalisanjem na koje se dodaje jedna zanimljiva filozofska intonacija. Kako se može nuditi ništa? Silni filozofi glave polomiše da definišu ništa, a DPS aktivisti, vjerovatno na tragu poznog Hajdegera, riješiše to kao od šale.

U nastavku saopštenja, shvatio sam da, ako bi ova kampanja bila malo duža, moguće da bi Crna Gora dobila još jednog sveca. A nije to mala stvar. Iz filozofskih registara očas se prelazi u religijske. Na pomolu je novi Sveti Petar Cetinjski.

"Slavoljub Stijepović, kandidat za gradonačelnika „Koalicije za evropsku Podgoricu - Milo Đukanović“ je stotinu puta prošao svaku stopu Podgorice i Crne Gore.” Sveti Migo Zetski. Hodač po zemlji crnogorskoj. Mora da je hodao i po vodi, jezero je suviše blizu da bi se takva prilika propustila. Onda se ređaju svetačke moći - prohodaće kljasti, progledaće slijepi i ono... Migopomazanije.

“U kampanji će obići sve djelove Podgorice, razgovarati i sa građanima koji trebaju ljekarsku pomoć...” Migo će se sresti sa građanima koji trebaju ljekarsku pomoć? Liječenje dodirom, koliko shvatam. Mora da je zato obilazio Dom zdravlja. Da dodirne što više ljudi. Valjda im je jasno da će retorikom pridobiti malo koga, ali, dodirom, čudotvornim dodirom...

"Nama su građani na prvom mjestu, a njima nijesu ni na posljednjem", zaključuju famozno saopštenje iz vladajuće stranke. Ni na posljednjem? Što su htjeli reći?

Postojenje Svetog Miga u bliskoj budućnosti moglo bi da proizvede zanimljivui stvar. Da Zeta promijeni ime u San Migo, pa bi onda bila moguća utakmica - Pari Sen Žermen - Zeta Sen Migo. Nije on slučajno pominjao pariski klub.

Izgleda da se i Migov prethodnik u ovoj kampanji ima čemu nadati - makar beatifikaciji. I to sa možda neočekivane strane. Djeluje neukusno potreba opozicionara da istaknu neke navodne Mugošine zasluge. Kakve zasluge? Za izgradnju Podgorice? Za kvalitet života građana? Da je u proteklih petnaest godina - naprosto, takav je bio istorijski trenutak, takve su bile političke i finansijske okolnosti - da je, dakle, Pera Djetlić (a tek Patak Dača) bio gradonačelnik, Podgorica bi jednako bila izgrađena. Zapravo, i više. Jer bi, izvjesno, bilo manje “ugrađivanja”, ako ništa drugo... Peru Djetlića “odradiš” sa jednim drvetom, ne treba ti pedeset stanova...

S druge strane, ne znam ni koliko im je to pametno. Prava priroda Mugošinog vladanja Podgoricom biće jasna tek nakon svih suđenja koja ga čekaju. Prije ili kasnije. I tu mu niko ne može pomoći. Čak ni Sv. Migo Zlatousti.

( Balša Brković )