Najveća mi je zasluga što ništa nisam pokvario
"Dočekani smo kao heroji, našim navijačima i cijelom gradu mnogo znači ovaj trofej i posebno sam srećan zbog njih", kaže Božović nakon osvajanja Kupa sa Rostovom
Šest godina rada u Rusiji, borba za mjesto pod suncem u zemlji koja je velikim ulaganjima klupski fudbal približila evropskim top-standardima, za Miodraga-Grofa Božovića stalo je u 120 minuta i penal-ruletu jedne utakmice.
Grof je meč karijere dočekao kao veliki pobjednik - njegov Rostov osvojio je Kup Rusije, prvi trofej u istoriji kluba, osnovanog prije 84 godine...
"Osjećaj je fenomenalan. Dočekani smo kao heroji, našim navijačima i cijelom gradu mnogo znači ovaj trofej i posebno sam srećan zbog njih. Naš uspjeh poklopio se sa Danom pobjede, koji je u Rusiji veliki praznik, tako da su ugođaj i zadovoljstvo još veći".
Finalni duel sa Krasnodarom bio je, očekivano, napet do „pucanja”. Za oba rivala bila je to jedinstvena prilika za veliki trofej, jedna greška mogla je da bude kobna...
U penal-seriji, kao i obično, odluče nijanse i sreća, ali i bolji golman. Hrvatski reprezentativac Stipe Pletikosa, koga u Rostovu trenira Branislav Đukanović, izrastao je u heroja, odbranom penala u sedmoj seriji...
"Meč je bio očekivano izjednačen, a ulog veliki. Odlučilo je iskustvo mojih igrača. Pletikosa je bio na nivou, a izvođači penala mirni i stabilni u trenucima kada je adrenalin na vrhuncu. Čestitam im na tome".
Kup Rusije je, bez sumnje, specifično takmičenje. Počelo je još 7. jula prošle godine, a kada su završene eliminacije svih amaterskih klubova u ovoj ogromnoj zemlji - u borbu za trofej krenula su 1.024 tima. Rostov je morao da prođe pet prepreka do finala...
"Iskreno, očekivali smo da možemo da napravimo nešto, jer su najbolje ekipe iz našeg dijela kostura - Dinamo, Lokomotiva i Zenit neočekivano, i srećom po nas, eliminisani, i to od drugoligaša. Naravno, bilo je mnogo prepreka, konkurencija je i teška i izjednačena, ali vjerovali smo u sebe i šansu koju smo dobili.
Rostov je prošle sezone igrao baraž za opstanak u ligi, sada je stabilan u sredini tabele i sa peharom Kupa...
"Promijenio se kvalitet tima", odgovorio je Božović na pitanje kako je došlo do takvog pomaka.
"Doveli smo Dzjubu i Ananidzea na pozajmicu iz Spartaka, Logašova iz Lokomotive, kao i još nekoliko igrača i to se odrazilo na rezultate i igru".
Kad već neće da hvali sebe - ima ko hoće njega. Artjom Dzjuba, najbolji strijelac tima, nakon trijumfa u Kupu, ruskim medijima je kazao da je Božović „najbolji trener”. Ne dobijaju se komplimenti od igrača tako često.
"Normalno da mislim da je moj udio veliki, najviše zbog toga što nisam pokvario ništa. Trener, ponekad, najviše pomogne kada ne pokvari nešto. Moj posao je bio da napravim atmosferu u ekipi, da budemo zajedno u svakom trenutku, da uživamo u igri i treninzima. I uspio sam u tome".
Nema boljeg mjesta za opuštanje od Ade Bojane
Kup je obezbijedio Rostovu i prvi izlazak na evropsku scenu, plasman u posljednje kolo kvalifikacija za Ligu Evrope. Božovića sada očekuje novi izazov, ali i klub mora da bude spreman da isprati uspjeh ekipe...
"Još smo vrući, još slavimo, jasno je da moramo da se ozbiljnije spremimo. Sezona se završava 15. maja, mislim da ću već narednog dana doći u Podgoricu".
A, onda pravac Ada Bojana?
"Tako je, opuštanje maksimalno, a nema boljeg mjesta za opuštanje od Ade!"
I kada je bilo teško, imao sam maksimalnu podršku
Božović ima još godinu ugovora sa Rostovom, četvrtim ruskim klubom koga je vodio (Amkar, FK Moskva, Dinamo Moskva). I ne ide mu se sa Dona...
"Ovdje imam sve što mi treba, prije svega sjajne saradnike u ekipi i klubu. I kada je bilo teško, imao sam maksimalnu podršku, radio sam bez opterećenja, što je za trenera najvažnije".
Ne ide mi se iz Rusije bar do Mundijala 2018. godine
Nema mnogo trenera sa ovih prostora koji rade u ozbiljnim fudbalskim zemljama. Lako ih je nabrojati - Mihajlović, Bilić, Đukić... Još je manje onih koji osvoje neki trofej. Zapravo, samo Božović, još od vremena Radomira Antića i madridskog Atletika 1996. godine.
"Prije svega, mislim da još nisam svjestan koliko sam srećan što šest godina radim u inostranstvu. Za trenera-stranca - to je dug period, ne samo u Rusiji, već u svim zemljama. I kao što sam rekao - ne ide mi se iz Rusije, bar do Svjetskog prvenstva 2018. godine, a nadam se da ni mene neće tek tako pustiti da odem", zaključio je Božović.
Galerija
( Aleksandar Radović )