Kolorit je ono što sliku čini ukusnom ili oporom
"Želja mi je bila da probam kako da sa različitom upotrebom boja ostvarim pozitivnu i rasterećujuću reakciju publike", kaže akademski slikar Đorđije Vujičić
Izložba pod nazivom “Iza horizonta” akademiskog slikara Đorđija Vujičića koja čini postavku od dvadesetak radova može se pogledati u Gradskoj galeriji Kotor. Sve slike rađene su u tehnici ulja na platnu ili akrila i ulja zajedno.
“Svaka slika je poseban kosmos. Kosmos koji zbližavaju staze i puteljci, kojima Đorđije sigurno korača ukazujući i drugima na vidljive i nevidljive putokaze života tamo negdje „Iza horizonta““, napisao je o izložbi Mirko Dragović akademski slikar i profesor likovne kulture.
Vujičić je učesnik mnogih kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu, kao i likovnih kolonija. Do sada je imao jednu samostalnu izložbu i to prije dvije godine u Nikšiću.
Zašto baš naziv izložbe “Iza horizonta” i koliko će u okviru iste biti radova?
Naziv postavke “Iza horizonta” se sam nametnuo. Bio je dovoljno širok da bi objedinio sva dešavanja, sve ono što se našlo na oko dvadesetaktak platna. Bio mi je pozitivan, naslućujuć i dovoljno tajanstven. Svi radovi su urađeni u tehnici ulja na platnu ili u kombinaciji akrila i ulja. To su istraživanja koja su prvenstveno upućena na sve ono što nas čini ljudima. A šta nas to čini? Mnogo toga što možemo svrstati kao makrokosmos u mikrokosmosu. Misli, svijest, nadanja i očekivanja, dušu čiji su pogledi u dobrom dijelu ograničeni materijom tijela.
Koliko si dugo pripremao ovu izložbu i jesi li u startu imao ideju kako ćeš oslikavati platna?
Pa najveći dio izložbe je urađen prošle godine, s tim što ima nekoliko starijih i nekoliko novijih slika. Volim da slikam bez robovanja mnogim stvarima. Želim da to bude kao disanje. Da ne razmišljam o tome, a da se to dešava na prirodan način. Ostajao sam uz svaku sliku koliko je trebalo. Onda kada prestane kreativni cunami, kad se sve utiša, treba potražiti idealno mjesto za potpis.
Slikari često kažu da na svojim slikama predstavljaju kako vide svijet. Šta je ono što si ti želio ovom izložbom da predstaviš?
Mislim da ne mogu dati tačan odgovor koliko god to želio. Ove slike su i za mene pitanja i odgovori, taman koliko možda i za svakog drugog posmatrača. Upravo zbog toga i radim, da bi što više otkrio. Umjetnik nikad ne smije da bude statičan i da se previše osvrće. Mora ići naprijed.
Slike imaju jak kolorit, postoji li i neki dominantni motiv na njima?
Kolorit je ono što sliku čini ukusnom ili oporom... Želja mi je bila da probam kako da sa različitom upotrebom boja ostvarim pozitivnu i rasterećujuću reakciju publike. Motivi se smjenjuju, nijedan nije previše dominantan. Slike su dosta puta u formi eksplozije ili vrtloga. Nekad koncentrično, nekad po dijagonali raspored elemenata treba da probudi čovjeka današnjice Čovjeka koji umoran svega, koji i pored toliko lijepih stvari naginje sivilu. Da iz učmale ušuškanosti i hipnotišućeg stanja ode u više svere. Tamo gdje sve ima smisla.
Kakav utisak tvoje slike najčešće ostavljaju na posmatrače?
Pitajte njih (smijeh), šalim se. Nadam se dobar jer ako nešto pokušavate iskreno i korektno uraditi, to se prije ili kasnije isplati. U ličnoj komunikaciji dosta dobro reaguju, ali najviše vjerujem onima koji me ne poznaju.
Da li ima slika iz postavke “Iza horizonta” koje su već kupljene i da li će izložba u Kotoru biti i prodajnog karaktera?
Slike koje su kupljene, a pripadaju navedenoj postavci neće biti dio izložbe, a što se tiče organizatora, politika galerije je da za vrijeme trajanja izložbe nije prodajnog karaktera. To, nadam se, neće zaustaviti sve one kojima se eventualno neki od radova svidi. Može ih rezervisati i dobiti na zatvaranju.
Učestvovao si na mnogim kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Da li je lakše raditi jednu sliku za kolektivnu izložbu?
Sve je izazov. Sve. Bitno je jeste li dovoljno naelektrisani za ono što se nudi. Slika za kolektivnu izložbu bi trebalo da je zaokruženija temom i da pokreće više ozbiljnih pitanja. S druge strane, slike na samostalnoj mogu da egzistiraju kako pojedinačno tako i zavisno od funkcije cjeline, kao djelovi jednog bića, jednog tematskog kosmosa koji je predmet istraživanja.
Hoće li ovu postavku imati priliku da vidi publika i u nekim drugim crnogorskim gradovima?
Još je rano govoriti, ali postoje naznake da će se slike moći vidjeti u još nekim gradovima. Jednom primorskom i jednom u centralnom dijelu države.
( Marija Vasić )