Srećko je jedini pas u Crnoj Gori koji hoda uz pomoć kolica - i srećan je

Vanja Ječmenica iz Pljevalja je ponosna vlasnica jedinog psa u Crnoj Gori koji se kreće uz pomoć kolica. Ona i njen verni Srećko prevalili su dugačak i trnovit put od trenutka kada ga je Vanja na ulici ugledala povrijeđenog i krvavog pa sve do danas. Nije bilo odustajanja, već nadljudske borbe i truda. Ljudi su govorili da je luda što vrijeme i novac daje za napuštenog psa, a veterinari da mu nema spasa i da je najbolje da bude uspavan... A pogledajte ih sada! Oboje srećni - Srećko trčkara u kolicima, a Vanji je puno srce jer je uspjela da ga spasi!

Ova mlada djevojka je na ulici, prije otprilike dvije godine, vidjela pregaženog psa. Ispričala je da ga je odmah odvela veterinaru. Pas je bio u teškom stanju i morao je na snimanje, pa se Vanja uputila u Bar, jer u Pljevljima nema rendgena. U to vrijeme bila je nezaposlena, ali se nekako snašla da plati sve troškove veterinara.

Trojica veterinara savjetovala su je da ga uspava, ali Vanja nije htjela ni da čuje za to! Nameračila je da ga spasi i nište je u tome nije moglo zaustaviti.

"U Baru su rekli da se plaše da ga operišu, jer mu je polomljena butna kost, karlica pukla na nekoliko dijelova, a rame iščašeno. Peporučili su mi da ga odvedem u Beograd".

Vanja je tada osnovala grupu na Facebooku i zatražila pomoć dobrih ljudi u prikupljanju novca za Srećkovo liječenje. Raspitivala se ko je najbolji neurohirurg i ko bi želio da operiše Srećka.

"Kada su počeli da mi se javljaju ljudi koji žele da pomognu, krenula sam za Beograd sa Srećkom. Otišli smo kod veterinara Milana Mitića koji je ustanovio da je psu povrijeđena i kičma, odnosno nerv, koji bi možda mogao da se obnovi. To mi je dalo dodatnu snagu..."

Vanja je u Beogradu upoznala ljude koji, kao i ona, vole životinje i onu su joj ponudili gostoprimstvo. Nije ih poznavala, ali ih je briga o Srećku ubrzo učinila prijateljima.

Srećko je dva mjeseca bio potpuno nepokretan. Zbog iščašenja ramena nije mogao ni na prednje noge. Imao je mnogo dekubitnih rana koje su teško zarasle. Tek kada je rame zaraslo, Srećko je počeo da se uspravlja...

Inače, Vanja je u jednom trenutku pomislila da bi Srećku plivanje moglo da pomogne da prohoda, pa ga je sa prijateljima vodila na Lido.

"Išli smo na Dunav, gdje je Srećko i napravio prve korake. U Pljevljima nije mogao da nastavi sa plivanjem. Žao mi je što nemam mogućnosti da mu napravim neki bazen u dvorištu, ko zna šta bilo da je nastavio sa vježbanjem..."

"Nakon nekog vremena poručili smo kolica. Napravio ih je gospodin Dragan, koji je inače jedini čovjek na ovim prostorima koji se time bavi. Kada su kolica stigla, ja sam se plašila da li će se Srećko na njih navići, ali on kao da ih je jedva čekao! Već nakon 3-4 dana počeo je da juriša u njima. Na kolica sam mu namjestila i jastuče, da mu bude udobno, pa sada nemamo nikakvih problema".

Vanja kaže da je veliki broj ljudi nije podržao u borbi za Srećka i mnogima nije bilo jasno zašto se uopšte trudi. Ona je vjerovala da će jednog dana biti bolje.

"On je veliki borac! Ponekad se dešava da sam napravi nekoliko koraka i onda padne od umora. Ipak, daje mi snagu jer vidim da ne prestaje da se trudi... U svemu brza, juriša glavom kroz zid, a ni dan danas nema strah od automobila. On je nevjerovatan pas".

Vanja brine o još nekoliko pasa, i kaže da joj nije teško da sve postigne. Pokušava da nađe dom psima iz Pljevalja, da podigne svijest ljudi koji i dalje ne doživljavaju napuštene životinje kao živa bića. Rekla je da joj teško pada jer se u njenom okruženju psi uspavljuju i zbog najmanjeg preloma, a eto njen Srećko je dokaz da se uz mnogo truda čuda dešavaju.

Srećko prošle zime, Foto: Facebook

Galerija

( Zivotinje.rs )