Fudbal naspram slobode

Prošle godine, brazilske vlasti bile su iznenađene kada je krenuo talas protesta tokom fudbalskog turnira Kup konfederacija, neke vrste zagrijavanja pred ovogodišnji glavni događaj, Svjetsko prvenstvo, koje će se, počevši od juna, održavati u 12 gradova širom zemlje. Demonstranti, koji su se isticali da bi bolje bilo da je 11 milijardi dolara potrošenih na nove stadione i ostalu infrastrukturu za Mundijal uloženo u popravljanje manjkavih brazilskih javnih službi, naišli su na nasilan odgovor vlasti. Ipak, protesti su se nastavili tokom cijele godine.

Ne čudi što su međunarodno fudbalsko upravno tijelo FIFA i korporacije koje sponzorišu Svjetsko prvenstvo zabrinuti - toliko zabrinuti da se zajedno sa zvaničnicima brazilske vlade pripremaju za proteste tokom takmičenja koje će trajati mjesec dana. Što je još gore, mnoštvo predloženih bezbjednosnih zakona bi gotovo sigurno ograničilo slobodu okupljanja.

Problem je u tome što je Svjetsko prvenstvo samo fokus za niz različitih nevolja koje muče građane od pitanja obrazovanja do policijske korupcije i zloupotrebe položaja. Prošlog juna milion ljudi širom zemlje je izašlo na ulice. U Braziliji, 45 hiljada demonstranata prosto su odšetali do dijela gdje se nalazi skupština i tu mirno stajali.

Nedavne demonstracije uslijedile su nakon što je vlada prinudno premjestila siromašne Brazilce iz favela iznad Rio de Žaneira u udaljene novoizgrađene objekte - što ima za cilj da spriječi da Svjetsko prvenstvo pokvare scene siromaštva i nemira.

Prošle nedjelje protesti su izbili u oblasti Kopakabane nakon što je poginuo plesač. Mještani tvrde da ga je ubila policija kojoj se sada pridružila i vojska sa ciljem održanja reda.

Korištenje vojske da obavlja poslove civilne policije je, naravno, zaštitni znak autoritarnih režima, a ne demokratskog društva. A predloženi bezbjednosni zakoni uključuju i upotrebu strašila „terorizma“ - kojeg u Brazilu gotovo da i nema (ali je uvijek koristan u policijskim državama) - da bi se ugušila pobuna. U februaru je predložen zakon prema kojem bi bilo krivično djelo protestovati na nekom sportskom događaju. U atmosferi u kojoj civilno društvo kao taoce ne drže nasilni anarhisti, umiješala se vlada da to uradi.

Bila sam prije dvije nedjelje u Braziliji gdje je cijela zemlja obilježavala 50. godišnjicu vojnog puča kulturnim događajima i aktivnostima. Upravo to je bila tema Drugog sajma knjiga pod pokroviteljstvom ministarstva kulture.

Izložbe na sajmu skretale su pažnju na na to kako je život izgledao pod vojnim režimom i promovisao čitanje i pisanje kao središnju komponentu slobodnog građanskog društva. Trebalo je biti svjedok ovog slavljenja slobode i podsjetiti se kakva je tiranija.

Na jednoj od izložbi su izložene i karikature objavljene tokom diktature u alternativnom magazinu „Paquim“. Kao što često bude sa kritikama vojnog režima, kartikaturisti „Paquima“ uspijevali su da provuku u novine prilično radikalne kritike na račun vojnog režima - njegove brutalnosti, proizvoljnih hapšenja i cenzure - u grafičkom obliku, ispred nosa generalima bez smisla za humor.

Međutim, generali su na kraju ukapirali. Kada je „Paquim“ bio jedan od posljednjih relativno necenzurisanih medijskih glasova u Brazilu, njegovi karikaturisti su pohapšeni, a u kancelarijama magazina pronađena je bomba.

Prema riječima Rikija Gudvina, bivšeg novinara „Paquima“ i jednog od organizatora izložbe, u jednom momentu dok su glavni karikaturisti i novinari magazina bili u zatvoru, masa običnih Brazilaca okupila se oko njegovih prostorija insistirajući da se nastavi sa izdavanjem. Drugi novinari su volontirali, na sopstveni rizik, kako bi se magazin objavio.

Odgovor FIFA-e i vlade na nedavne proteste u Brazilu dovodi u rizik ono što se obilježava na ovom događaju: obnovu slobode i demokratije. Problem za vladu predsjednice Dilme Rusef, koja je i sama bila zatvorena i mučena za vrijeme vojnog režima, je to što Brazilci tačno znaju šta se rizikuje.

Kada stručnjaci govore o silama u usponu poput Brazila i Indije, obično ističu uspon srednje klase i bum u obrazovanju i povezanosti. Međutim, oni rijetko pohvale sastav njihove demokratije i civilnog društva - relativnu novinu teško izvojevanih sloboda i intimno shvatanje šta tiranija, bilo da se radi o domaćoj diktaturi ili kolonijalnoj upravi, znači za ličnu slobodu. (Ipak, i dalje malo primjećuju ulogu koju su jačanje ženskog pokreta i feminizam odigrali u razvoju.)

Uloga FIFA-e u pritiskanju brazilske vlade da donese antidemokratske zakone posebno predstavlja opasan presedan. Ovaj izvannacionalni trud u ime sponzora Svjetskog prvenstva ističe prijetnju koju za tek ojačala građanska društva predstavljaju svjetske korporacije od kojih se mnoge sve više sa podsmjehom gledaju na ograničenja koja im nameću snažna demokratska društva

Ko treba da usvaja zakone u Brazilu - građani Brazila ili Koka kola? Kada Koka kola, uz podršku vojske, određuje nacionalnu politiku tamo gdje bi trebalo da postoji slobodno društvo, okreće se nova mračnija stranica borbe za slobodu.

( Naomi Volf )