Nijesam imala velike, već lijepe ljubavi
Veoma sam ponosna na svoj mali život i uvijek sam govorila da i mali životi mogu biti lijepi
Glumac je poput kvasca - ili naraste ili ostane pogača, kaže za „Vijesti“ Mira Banjac, glumica za koju je prije gotovo sedam decenija čuveni profesor Jurij Rakitin kazao da je njegova najbolja učenica od koje očekuje veliku budućnost.
Srpska i jugoslovenska diva koja je tokom 67 godina duge karijere obogatila pozorišni, filmski i televizijski život opravdala je očekivanja svoga profesora. Tome u prilog govore brojne uloge, ali i nagrade - između ostalih dvije Sterijine, statueta “Joakim Vujić”, Oktobarska nagrada Novog Sada, nagrade “Pavle Vujisić” i Dobričin prsten i nedavno dobijena koje nosi ime Žanke Stokić.
„Na moju sreću poslije ove karijere ostala sam jako jednostavan i običan čovjek i na to sam vrlo ponosna. Vrlo sam ponosna na svoj mali život i uvijek sam govorila da i mali životi mogu biti lijepi. To mislim i sada”, riječi su žene koja je u toku studija upoznala svoju prvu veliku ljubav Andreju Jovanovića.
Vjenčali su se odmah nakon njenog diplomiranja, dobili sina Branislava, i razveli se poslije nekoliko godina.
“Nikada nijesam imala velike, već lijepe ljubavi. Razlika je u tome što nijesam bila fatalna žena. U pitanju su bile dublje, ozbiljnije veze koje su ostavljale trag, a opet sam iz njih odlazila neranjiva. To je zato što me moji muškarci nikada nijesu ostavili jer sam znala kada treba da odem i što se nijesam ružno razilazila sa njima”, kaže glumica koja priznaje da je od drugih “krala” mudrost.
Bilo da su u pitanju ljudi iz naroda ili intelektualci Mira je i kod jednih i drugih cijenila mudrost.
“Trebalo je da vodim emisiju u nekoj planini i da sa ženom sa sela, majkom četvoro djece, razgovaram o natalitetu. U pitanju je bila žena koja nikada nije vidjela ni mikrofon ni televiziju i plašila sam se kako da joj postavim pitanje a da ne ispane smiješna, da joj ne bude neprijatno. Međutim, njen odgovor je mogao ući u literaturu. Rekla je: ‘Prvo dijete se rađa iz ljubavi, a druga iz zdravlja’. E, to je mudrost”, smatra glumica koju su upravo proslavile uloge žena iz naroda.
Međutim, nije joj nuđena “Gospođa ministarka”, a Mira nije željela da karijeru završi, a ne prođe kroz djelo najvećeg srpskog komediografa Branislava Nušića.
Zato je u Malmeu i u Šapcu režirala predstavu “Vlast”.
“Dopisala sam cio drugi dio koji Nušić nije stigao. Naravno da to nije na nivou Nušića, ali je na nivou života koji sam skapirala da može da bude”, kaže Banjac koja i nakon što se penzionisala 1995. godine snima filmove.
Mora kaže, jer nije navikla da ne radi, a sa samoćom i godinama se dobro nosi.
“Samoća nije za lijene ljude. Kada ostanete sami, morate raditi jer lijenost je ubistvena. Morate mnogo raditi, morate biti dovoljni sebi i tom prostoru samoće da u njemu živite”, sa osmijehom kaže čuvena glumica.
Rođena je i odrasla u Erdeviku, a danas živi u Novom Sadu. Da nije glumica bila bi novinarka jer je to profesija koja pruža mogućnost upoznavanja malih-velikih ljudi, neobičnih i onih običnih.
Uvijek je imala vremena i strpljenja za sve koji joj priđu na ulici, požele s njom da porazgovaraju, razmijene neku ideju ili samo da joj stisnu ruku i kažu hvala za sve što je dala pozorištu i filmu. Zato je jedna žena sa sela koja je prodavala na pijaci bila iznenađena kada je Miri rekla da je voli, a ova uzvratila “I ja tebe”.
"Ali, ti mene ne poznaješ", kazala je zbunjeno prodavačica, a Mira odgovorila: "Ali ja od tebe živim”.
Priznaje da i danas, negdje u stanu, čuva najdražu ružu koju je dobila.
“Snimali smo negdje na selu i u tom trenutku jedna djevojka se vjenčavala. Iz bidermajera je izvadila jednu ružu i poklonila mi je. E, to je najdraži cvijetak koji sam dobila”, riječi su glumice koja smatra da se čast svake profesije, pa i njene, brani istinom, radom i upornošću.
Tito: Zovite kad dođe do bravarije
Mira Banjac je bila član Saveza komunista i izabrali su je, kao delegata, da prisustvuje rođendanu Josipa Broza Tita. Odlazeći na rođendan iz pozorišta su joj rekli da Titu pomene gradnju zgrade koja je trajala kao “Skadar na Bojani”.
“Pokušala sam Titu to da kažem, ali tek sam uspjela kada je treći put naišao pored grupe u kojoj sam se i ja nalazila. Rekla sam mu za zidanje zgrade pozorišta i on je odgovorio: ‘Što to meni pričaš. Ja nijesam zidar, neka zidaju. Kada dođu do bravarskih radova neka me zovu’”, prisjetila se Mira jedne od brojnih anegdota iz njene višedecenijske karijere.
Uprljali smo jezik politikom
„Čudna su neka vremena došla. Čovjek je nekada, smatra Banjac, bio njegovan, a danas smo preko noći svi postali političari.
“Mislila sam da je na ovim našim izborima veliki ispit za narod. Predavači su rekli svoje, a ispit polaže narod. Sve što nam se dogodi sve je to za narod. Tražili ste, gledajte”, kaže Banjac.
A upravo je politika nešto što nas “pritiska, kvari”.
“Mislim da je ovo vrijeme koje nije podesno za kulturu prosto zato što smo osiromašena zemlja. Uvijek je kultura negdje skrajnuta, a mi jednostavno živimo svoju politiku i to je život koji ne možemo mimoići. Naša djeca već govore političkim jezikom. Uprljali smo jezik političkim izrazima, tuđicama i mislim da je neophodna higijena jezika”, ističe Mira Banjac, čiji se posljednji film, “Atomski zdesna” u režiji Srđana Dragojevića, trenutno prikazuje u bioskopima.
Galerija
( Svetlana Mandić )