Milo, Konik je uz tebe

...i tako prihvatali novac da bi djelovali protiv interesa svoje države ne mogu ni razmišljati do logikom korupcije.“ (Vijesti, 28. april)

Jedan bauk kruži Crnom Gorom - bauk demokratije. To vam je ono kad se neprestano ponavljaju „izbori“, a redovno pobjeđuju „patriotske“ i „državotvorne“ snage, formacije i entiteti. Ukorijenjeni u vlasti vazda i lako nađu dovoljno svjedoka za svoj projekat. Koji se, projekat, hitro mijenja i usaglašava sa aktuelnim nadređenim subjektom - makar isti bio preko okeana. Daleko, rekli bi neki, ali ne previše. Projekti tuđi, a naši. Što bi mi bez njih: staljinizam, tranzicija, neoliberalizam,... integracije, diferencijacije.

Prethodnici i učitelji današnjih svedržitelja postajahu odvažni patrioti i borci narodno-oslobodilačkog rata - revolucionari - izjavama tri svjedoka. To je bila borba za glasove u okviru socijalističke revolucije. Tako je nastao otutašan korpus potonjih prvoboraca, djelatnih u šumama izniklim poslije rata. Potlje su nastavili u iste opanke - bez suvišnih predrasuda - nije im bio blam ni saradnja sa klasnim neprijateljem. Sa kojim su se gledali „preko nišana“ tek u Titovim čitankama. Najposlije su u kapitalizmu i nazadnjaštvu našli utočište i pretekli u tom smislu najspremnije četnike. Transatlantski neoliberali - svoji na svome.

Legitimno je biti daleko

U stroju odbrane revolucije našao se i jedan profesionalni glumac sklon retorici. Uvrstio se međ’ one rođene talente bez dana akademije i odgovarajuće obuke. On je morao mukotrpno da uči u jednom dalekom gradu, ono što njegovi saborci znaju od samog početka, dječijeg vrtića i ostalijeh obrazovnih ustanova. Pak se obaška potrudio da bude prizvan i dostojan zvjezdanih poslenika glumišta - nosilaca sporednih uloga u nekoliko prevratničkih epoha.

Ono što je on učio u tuđini, ništa ne mari - vratio se i dočekan kao direktor, ministar - osvjedočeni domoljub među rodoljubima. Oni drugi, naivni pretendenti, neće proći ni ovog puta: “Njihov glavni grad je negdje tamo daleko u drugoj državi. Za mene je to legitimno, ali kada oni pretenduju da vrše vlast u mom gradu u mom biću se nešto pobuni...“ No pasaran - odlučan je kako i priliči jednom patrioti i direktoru. Ne dirajte u njihove krugove. To je već intima: svoj grad, svoje biće, partija, ministarsko mjesto... Nepristojno se tu miješati i čeprkati.

Korupcija to su drugi

“Organizovali smo se tako da će svi najbolji timovi biti na terenu, ne savjetodavno nego da rade sa ljudima u njihovim kućama...“, predsjednik DPS-a.

Ovo nije afera snimak, nije Mašan... ovo je evroatlantska integracija. Doprinos i iskorak DPS-a prema vladavini prava i bezbjednosti u regionu. Predsjednik se zanago razumije u koruptivne radnje, njihovo nekažnjavanje posebice. Istina, radi se o osebujnom, ličnom - obaška revolucionarnom - pristupu ovoj osjetljivoj materiji. Tako nas prvi ministar izvršne vlasti izdašno obavještava o razuđenoj korupciji građana i konkurenata umjesto da ih jednostavno uhapsi.

U okviru opisa poslova svog radnog mjesta. Da, ali onda ne bi imao sa kim da se takmiči na demokratskoj sceni. Dovoljno je da mu ne diraju u njegove krugove i neka slobodno djeluju „protiv interesa svoje države“. Premijer brani državu prigodno i teatralno - uoči Izbora. Suviše je demokrata i Evropljanin da bi žrtvovao simpatičan privid i demokratske izbore zbog tamo neke korupcije. Uostalom, i sam dobro zna da korupcija nije tako crna kao što pričaju zavidljivci. Razumije se, pouzdano, u njenu prirodu i logiku. Teško se uostalom u Crnoj Gori živi od rada i tu njegovi glasači imaju puno razumijevanje.

Prisutni Zenon iz Grblja gunđa u sebi: vrijednost naših vrijednosti dovedena je u pitanje; došlo je do ukidanja privilegovane spoljašnje reference... rasprskavanja strukture dominacije koja je sebi, ipak, obećavala, ako ne vječnost, onda sasvim perspektivnu budućnost.

( Ratimir Vujačić )