Narodu je bilo bolje kad je Tito donosio zakone

Umjesto sadašnjeg Zakona o radu, koji se često dopunjava i mijenja i u kojem mnogi traže rupe, u vrijeme socijalizma zakoni su važili decenijama. Posljednji Zakon o udruženom radu, važio je od 1979. godine do raspada SFRJ početkom 90-ih, odnosno do dolaska, kako se tvrdilo, boljeg društvenog sistema. Zakon je donijet ukazom Josipa Broza Tita, doživotni predsjednik SFRJ po zanimanju bravar. Ovaj akt imao je čak 671 član.

“Protivzakonito je svako potčinjavanje čovjeka i eksploatacija tuđeg rada, prisvajanja društvenih sredstava i rezultata rada, uspostavljanjem monopola na osnovu ekonomske ili političke moći”, pisalo je, između ostalog, u tom zakonu. Zaposleni i sada formalno imaju pravo na ono zbog čega su ginuli radnici u Čikagu tog 1. maja 1886. godine - osmočasovno radno vrijeme, godišnje odmore, slobodne dane za praznike, dostojanstvene uslove rada, redovnu isplatu zarade za svoj rad... Za mnoge ipak to ne važi jer neki poslodavci žele da smanje troškove na teret radnika i ne dozvoljavaju im ili ograničavaju rad sindikata.

Lideri crnogorskih sindikalnih centrala - Saveza sindikata Marko Nikčević i Unije slobodnih sindikata Srđa Keković saglasni su da radnici sada imaju manja prava nego prije 25 godina, na početku takozvane tranzicije, ali i da ih teže ostvaruju.

Smatraju da radnici svoja prava mogu zaštititi samo sindikalnim organizovanjem i da im ne bude teško da se za njih bore.

“U socijalizmu centar interesovanja bio je zaposleni i kako poboljšati njegov društveno-ekonomski položaj, u kapitalizmu je to kapital i kako ostvariti što veći profit. Da problem bude veći po zaposlene, mi se još nalazimo u tranzicionom periodu, tako da bi trenutno dostignuti nivo društveno-političkih odnosa mogli nazvati vulgarnim kapitalizmom. Ovo podrazumijeva neoliberalne zakone i nepostupanje institucija sistema koje su podređene interesima kapitala i dozvoljavaju nezakonito ponašanje u svim sferama”, ocijenio je Keković.

Nikčević je istakao da je veliki broj ljudi u Crnoj Gori danas, što se radnog statusa tiče, u više nego podređenom položaju. On je naveo da tranzicija traje 25 godine, a da mladi koji imaju isto toliko godina i ne znaju koja su prava radnici tada imali.

“Odrasli su u tranziciji, ne pamte nekadašnje vrijeme. Zato smo ih danas okupili ne bi li im jezikom muzike, muzičkog hepeninga, jezikom umjetnosti, koju oni razumiju, iznijeli sindikalne stavove. I na taj način im približili i sindikalizam kao vid borbe radnika za prava i Sindikat kao organizaciju kojoj treba i mora da pripadaju ukoliko računaju da u budućnosti ne budu samo tranzicijsko roblje, da budu puka najamna radna snaga bez prava, bez sigurnosti, bez sigurne budućnosti. Zato su ove godine dobrodošli na naš zajednički skup”, kazao je Nikčević.

Osim izgubljenih prava tokom tranzicije, izgubljene su i radna mjesta i uništeni giganti poput “Radoja Dakića”, “Marka Radovića”, Titeksa, Gornjeg Ibra, Vunka, Solane.... Velike kompanije, poput Željezare i KAP-a imale su šest- sedam hiljada radnika. Sada Željezara ima oko 350, a KAP u stečaju 700, čiji će broj novi kupac, prema najavama, prelopoviti.

Nikčević je ukazao da u Crnoj Gori radi samo oko 150 hiljada ljudi, od kojih mnogi u sivoj zoni ekonomije, bez osiguranja, sa minimalnom platom, bez prava na godišnji odmor, bez tačno određenog radnog vremena...

“Preko osam hiljada visokobrazovanih ljudi danas čeka na biroima rada, broj penzionera približava se broju zaposlenih, što na drugi rok ne može biti održivo”, poručio je Nikčević.

Osim izgubljenih prava tokom tranzicije, izgubljene su i radna mjesta i uništeni giganti poput “Radoja Dakića”, “Marka Radovića”, Titeksa, Gornjeg Ibra, Vunka, Solane.... Velike kompanije, poput Željezare i KAP-a imale su šest- sedam hiljada radnika. Sada Željezara ima oko 350, a KAP u stečaju 700, čiji će broj novi kupac, prema najavama, prelopoviti

Keković je kazao da je najveći problem kako zaštiti prava zaposlenih u kompanijama u kojima nema organizovanog sindikata.

“Ključna poruka zaposlenima je da se sindikalno organizuju, jer je to jedini način da se zaštite i izbore za svoja prava u uslovima neoliberalnog kapitalizma”, naglasio je Keković.

I Nikčević je naveo da je prioritet SSCG širenje sindikalne ideje, očuvanje radnih mjesta, poboljšanje uslova rada, zaštite na radu, povećanje plate i standarda.

“Sve to nije moguće ukoliko se radnici ne organizuju u svoje sindikate koji će im u budućnosti biti jedina zaštita pred agresivnim i beskrupuloznim nastupom kapitala odnosno poslodavaca”, smatra generalni sekretar SSCG. On je kazao da je za SSCG Socijalni savjet mjesto kroz koje se mogu zajednički artikulisati interesi poslodavaca i zaposlenih, mada im u posljednje vrijeme stižu otvoreni signali da se taj Socijalni savjet pokušava zaobići u nekim bitnim odlukama koje se tiču zaposlenih u Crnoj Gori.

“To je jedan od naših prioritetnih, legitimnih načina odbrane radničkih interesa: odluke Socijalnog savjeta moraju postati obavezujuće, a ne kao do sad da ih Vlada i poslodavci primjenjuju jedino ukoliko im odgovaraju. Drugo bitno oružje u odbrani radničkih prava su opšti i granski kolektivni ugovori. Nažalost, sada nam se već nagovještava da u budućnosti možda njega ni neće biti. U tom slučaju, koji ne želimo da se desi, moramo jasno poručiti i Vladi i poslodavcima da će im štrajkovi, protesti i demonstracije biti svakodnevna slika na ulicama i u fabrikama, ukoliko ih uopšte ima”, poručio je Nikčević.

Keković: Treba da bude bolje radno zakonodavstvo

Keković je kazao da se aktivnosti USS odnose na poboljšanje radnog zakonodavstva, kao i na kampanju na terenu, koju u kontinuitetu vode od 2009, za poštovanje prava na 40-tosatnu radnu sedmicu, slobodan praznični dan, sedmični i godišnji odmor, plaćeni prekovremeni i praznični rad. On je podsjetio na kampanju protiv Zakona o radu iz 2008, a nakon toga i za njegove izmjene.

“Kao posljedicu toga uspjeli smo da, u decembru 2011, izdejstvujemo izmjene Zakona o radu koje su značajno poboljšale prava zaposlenih. Jedna od najbitnijih izmjena je ograničavanje ugovora o radu na određeno vrijeme na najduže dvije godine sa istim zaposlenim, što je prije izmjena zavisilo isključivo od volje poslodavca. Tu je i nedavno potpisani novi Opšti kolektivni ugovor, kojim smo sačuvali i poboljšali prava zaposlenih u odnosu na prethodni”, naveo je Keković.

Pravna služba USS preko njihovih aktivista procesuirala je brojna kršenja radnih i sindikalnih prava nadležnim institucijama, a svakodnevno pruža direktnu pravnu pomoć i podršku članovima i sindikalnim organizacijama.

UPCG: U socijalizmu bilo bolje radnicima, ali i privatnicima

Uprkos činjenici da je u vrijeme socijalizma bilo malo privrede u privatnom vlasništvu, i crnogorski poslodavci smatraju da je tada bilo lakše poslovati ali i da su prava radnika bila na većem nivou. Iz Unije poslodavaca (UPCG) “Vijestima” je rečeno da su “uslovi za privređivanje bili mnogo bolji” nego što je sada, “što se odražavalo i na odnos prema zaposlenima”.

“Sada je teže poslovati i zbog zloupotrebe monopolskog položaja, načina na koji se ponašaju velike kompanije, nelikvidnosti, otežane naplata i brojnih barijera”, kazala je generalna sekretarka UPCG Suzana Radulović.

“Sada je teže poslovati i zbog zloupotrebe monopolskog položaja, načina na koji se ponašaju velike kompanije, nelikvidnosti, otežane naplata i brojnih barijera”, kazala je generalna sekretarka UPCG Suzana Radulović

Ranije su u privatnom sektoru postojale samo zanatske i uslužne djelatnosti, dok su fabrike i velika preduzeća bila državna ili opštinska. “Radnici su imali mnogo veća prava koja su ostvarivali i preko sistema društvenog upravljanja i radničkih savjeta, a kroz zakone o radu nije se razmišljalo o tržišnom pristupu”, kazala je ona.

Sada, kako je rekla, “imamo preduzeća koja su na ivici opstanka, krizu svjetskih razmjera i probleme u pregovorima sa sindikatima”. Između socijalizma i oblika kapitalizma koji je sada na djelu, Radulović je podsjetila da se desio rat, propast velikog broja fabrika i tranzicija koja je urađena na problematičan način koji se i sada ispituje.

“Uveden je jedan vid kapitalizma što je dovelo do sukoba zbog brojnih problema i viška radnika koji su radili u tim preduzećima, a nakon privatizacije više nijesu bili potrebni. Država je pomagala i stimulisala preduzeća koja su ostvarivala gubitke, intervencionizam je bio na sceni”, kazala je Radulović. Tek oko 2000. godine, kako je podsjetila, počinju da se usvaja dio granskih i kolektivnih ugovora ali, za poslodavce, na pogrešan način koji je obezbjeđivao zaposlenima velika davanja u smislu otpremnina, zarada i slobodnih dana, a nije se vodilo računa kakve posljedice to može da ostavi na preduzeće”.

Vlast ljevičarska, a uništila radničku klasu i pomaže svojima da uvećaju bogatstvo

Socijalistička narodna partija (SNP) povodom Praznika rada sa radnicima dijeli zabrinutost “zbog dugogodišnjeg stanja potpune ekonomske i socijalne nesigurnosti u koju ih je dovela loša politika vlasti”.

...umjesto prvomajskih uranaka, imamo sumornu sliku enormnog uvećanja bogatstva uskog kruga ljudi okupljenih oko vrha vlasti, smanjeni broj zaposlenih, radnike koji štrajkuju, fabrike u stečaju i sve veći broj obespravljenih radnika koji su u stanju socijalne potrebe

“Upravo se partije koje čine tu vlast, DPS i SDP, evo dvije decenije deklarišu kao partije ljevice, i umjesto da štite prava radnika i njihovu egzistenciju, oni su im poslali čestitku u vidu zatvaranja Solane i mnogih drugih fabrika”, navodi se u saopštenju.

Kazali su da umjesto prvomajskih uranaka, imamo sumornu sliku enormnog uvećanja bogatstva uskog kruga ljudi okupljenih oko vrha vlasti, smanjeni broj zaposlenih, radnike koji štrajkuju, fabrike u stečaju i sve veći broj obespravljenih radnika koji su u stanju socijalne potrebe. Prvomajsku čestitku uputio je i predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić.

“Koncept socijalizma za bogate i kapitalizma za siromašne ne možemo prihvatiti, kao što ne možemo prihvatiti ni logiku da je država dobra samo kada socijalizuje gubitke vlasnika krupnog kapitala, ali ne i onda kada socijalnim davanjima i redistribucijom nastoji zaštititi ugrožene slojeve stanovništva”, naveo je Krivokapić.

Predsjedništvo Partije udruženih penzionera i invalida (PUPI) saopštilo je da je u Crnoj Gori sve manje fabrika i radnika “kao da se vlast boji radničke klase i njenih prava". "Poziv SSCG da se radnici, mladi, studenti i penzioneri okupe nakon šetnje na muzičku zabavu je neprihvatljivo i maliciozno. Zamislite nacionalnu sindikalnu centralu koja izdvaja značajan novac za muzičke grupe, a nije izmirila zarade i doprinose zaposlenima za nekoliko mjeseci", naveli su u saopštenju. Oni su istakli da će podržati protestnu šetnju koju će organizovati Unija slobodnih sindikata.

Galerija

( Goran Kapor, Marijana Camović )