Tajna koju su Donji Peleši čuvali punih pet vjekova

Još smo u starom selu Gornjim Pelešima. Nakon priče o kamenom tumulu pod Bijelom gomilom, Gojko Vujović pominje da se niz stranu u Dolovima nalazi i jedan “stari grob”. Ubrzo krećemo ka tom mjestu okrajkom polja, pa kroz šumu. Nakon trista metara stižemo do međe. Zalazimo u gustiš s druge strane i s mukom se probijamo kroz šiblje. Gojko dugo razgleda. “Trebalo bi da je ovđe neđe”, kaže. Onda konačno pronalazi otvoreni kameni kovčeg, pored koga leži ploča. Sve je dobro prekriveno lišćem, ali se oko kovčega u krugu ipak naziru kameni ostaci. Očito je riječ o potpuno razgrađenom praistorijskom tumulu. Kamen je upotrijebljen za podizanje obližnje međe. Dakle, prostor Peleša je, poput susjedne Zagore, bio naseljen i u bronzanom dobu. O tome svjedoče dvije kamene gomile i ostaci gradine na Vukovoj gomili. Družio sam se još malo sa Gojkom, a onda smo se rastali.

Šta nije u redu?

Otišao sam prepun utisaka. Na svakom koraku ove zemlje krije se velika priča, samo je treba zagrebati. Pri čemu ne smijete zavaravati sebe da ste sve ispitali. Na mjestu na kojem ste bili, uvijek postoji novo poglavlje. Pitanje je samo kada će se “otvoriti”. Stvari često nijesu najjasnije. U tome je presudna intuicija, koju je Fraj Nortrop prije pola vijeka nazvao abdukcijom (abductio) i time joj dao naučnometodološki legitimitet. Koga zanima o tome se može detaljno obavijestiti u njegovoj studiji “Logika prirodnih i društvenih nauka”.

Dakle, stigao sam pun priče iz Gornjih Peleša, ali nešto ipak nije “štimalo”. Zbog toga sam još jednom pažljivo pregledao mapu Andrije Jovićevića iz 1911. na kojoj su ucrtani stari putevi, selišta i crkvišta. Kopkao me je podatak o ostacima crkve kod Draškovog Kopita - jer je znak za crkvište bio ucrtan baš pored tog mjesta.

Ali, od nje nije bilo ni traga. Tamo smo zatekli jedino ostatke drevnog groblja. Uostalom, ne bi se dobro obaviješteni Gojko toliko začudio. Crkvišta u našem narodu imaju mnogo veći značaj od drugih starina. Nije to isto što i gradina, već nešto mnogo dublje. Dilemu je povećavalo i to što je Jelena Milanović pomenula kućišta iznad Gornjih Peleša, koja nijesam obišao.

Ispred oltarskog dijela stoji pregradni zid

Dakle, postojala je mogućnost da nijesam obavio posao kako treba, ali i da je pedantni Jovićević pogriješio - u šta sam se uvjerio više puta na terenu. Jovićević ima metodoloških propusta jer je u knjizi “Riječka nahija” podatke o istim naseljima razbacao na više mjesta, što zahtijeva višestruko čitanje i uvezivanje. Ali, ipak se sve može pratiti do u detalj zahvaljujući indeksima na kraju knjige.

Crkvine

Još jednom uzimam Jovićevićevu knjigu iz 1911. da bih vidio šta je zabilježio o Pelešima. Idem redom po odrednicama “Dobrska Župa” i “Peleši” i konačno otkrivam u čemu je stvar. Na jednom mjestu “Crkvine” se pominju zajedno sa selištem “Kravarine”. Na samoj mapi “Kravarine” su ucrtane na prostoru Gornjih Peleša, dok su “Crkvine” proizvoljno “pokrivene” znakom za srušenu crkvu kod Draškovog Kopita u Češljarima, blizu Gornjih Peleša. Istina, na jednom mjestu Jovićević pominje “crkvicu na brežuljku ispred Ostrog brda”, ali to još više zamagljuje stvari.

Crkvište s grobljem

Za cjelovitu sliku o Pelešima nedostajao je najvažniji dio. Nijesam baš planirao da odmah pođem u Dobrsku Župu da to dovršim. Ali, me put već naredne subote spontano odveo na tu stranu. Na kraju Donjih Peleša, podno Bijele gomile, zatičem Boža Milanovića u vinogradu. Riječ po riječ i razgovor se otvara. Pitam ga za više toponima. Pojašnjava mi gdje je Mala gomilica na kojoj je asfaltni put prešao preko kamenog tumula. Što se stvari bolje preciziraju, postaje jasniji je i vjekovni način seoskog života. Pominjem mu kako sam sa Gojkom tražio crkvište pored Draškovog kopita i kako sam poslije uvidio da je riječ o toponimu Crkvine koga nema na Jovićevićevoj mapi. “To ti je ovđe” - prekida me i pokazuje kameniti brežuljak (u Donjim Pelešima). “Na vrhu onog brijega imaš ostatke crkve a oko nje je i groblje”. “Ima li što od nje”, pitam. “Ima”, uzvraća.

Netaknuti ambijent

Dakle, na obližnjem brijegu postoji crkvište. Na šta mogu da računam? Možda na neku zavjetnu klačnu crkvicu? Ili kakvu suvomeđnu “pastirsku” crkvu kakvih ima po visovima okolo crnogorskih sela. Razgovaram još malo sa Božom. Kuda je najlakše do crkve? Pitam i za stara kućišta. Kaže mi da se jedno nalazi u blizini ispod kuće Ilića koja stoji malo u brdskoj strani. Dodaje da je riječ o vrlo staroj porodici i da je moguće da su već bili ovdje kada su se Dobrljani krajem 18. vijeka naselili iz Lipe u Dobrskom Selu.

Crkvište u Donjim Pelešima

Krećem lagano ka Ilićima. Imam dobar osjećaj. Do njih je tek nedavno probijen makadamski put. Do tada je sve bilo kao i prije nekoliko vjekova. O tome svjedoči skoro netaknuti ambijent oko kamene spratne građevine sa svim pratećim elementima. U okruglastom popločanom dvorištu zatičem kameno korito i kamenice. Taj prostor okružuje oniža zidina, široka oko 70-80 cm, od dva reda blokova i trpancem u središtu. Još malo, pa utvrda. Da je bedem viši za metar, bio bi to pravi mali zamak. U nastavku dvorišta je guvno, na lijepom mjestu. Imanje se prostire po brdskoj strani poviše kuće.

Pored starih kućišta

Ispred kuće zatičem Tanju i njenu majku Mariju, udovu Iva Ilića. Pozdravljamo se, kažem što sam došao. Pitam odmah za kućište koje je pomenuo Božo. Tanja kaže da i u brdskoj strani ima starih kućišta. Ubrzo krećemo u tom pravcu preko zaravnjenih terasa sa kojih puca lijepi pogled ka jezeru. Sve je to rezultat viševjekovnog otimanja zemlje od kamena. Za sve je to bio potreban ogroman trud. Još malo i stižemo pred staro kućište s nekoliko prostorija. Odmah pored njega u stijeni nalazi se duboki lokanj sa dva grla. Krećemo nazad. Kuda je najlakše do crkve na brijegu? Kaže da će poći sa mnom. Idemo neko vrijeme preko terasa, pa putem koji je zahvatila šikara. Pred nama se u podnožju brežuljka nižu stara kućišta obrasla mahovinom. Put vodi poviše njih. Nazire se struktura nekadašnjeg naselja, prije nego što je polovinom 18. vijeka podijeljeno između Ceklinjana i Dobrljana.

Crkva sa zidanim stubovima

Poslije otprilike trista metara stižemo u podnožje kamenitog brijega, pa uz strmu stranu. Sve je obraslo šibljem. Najgora varijanta. Ali, nešto mi govori da sve ovo nije uzalud. Penjemo se polako i konačno izbijamo na kameniti vrh. Brijeg na kojem stojimo je usred udoline. Sa te tačke puca lijep pogled na Dobrsku Župu i Meterize. Vidi se pregledno od Pržnika i Tmora do Ostrog brda. U blizini je meteriški zaselak Vlahinja koji je dobio ime po izvoru koji se tu nalazi. Ali, gdje je crkva?

Okrećem se i u šiblju na južnoj strani nazirem zidinu. Stigli smo sa sjeveroistoka, zato je nijesmo odmah vidjeli. Spuštamo se par metara, pa još malo kroz šikaru i tu smo. A onda slijedi iznenađenje. Ukazuju se ostaci stubova! Da, da! Ispred crkve stoje ostaci dva široka zidana stuba! Riječ je o crkvi s trijemom iz crnojevićkog doba.

Zaboravljene crkve

Ne krijem oduševljenje. Pokušavam da objasnim Tanji koliko je ovo značajno. Očekivao sam neku “pastirsku” suvomeđu, ali ne i ovo. Do prije pola godine su mi bile poznate samo dvije crkve sa zidanim stubovima pred ulazom. Na Komu i u Dobrskom Selu (prvobitna cetinjska na Ćipuru je takođe imala trijem ali je to bilo izvedeno mnogo raskošnije). Ali, sa te dvije manastirske crkve priča se i završavala, u šta, iskreno, nikada nijesam povjerovao.

Bogorodica Crnogorska

A onda sam u ljeto 2013. naletio na prvu seosku crkvu sa zidanim stubovima visoko u brdskoj strani poviše Šin Đona. Ovo otkriće mi je dalo signal da ih je moglo biti više. Sada je u Donjim Pelešima “izronila” još jedna sa zidanim stubovima ispred ulaza. Na šta ovo ukazuje? Da li je riječ o talasu izgradnje seoskih crkava po “primorskom stilu”, sa zidanim stubovima i trijemom pred ulazom, u crnojevićko doba, u trouglu između Odrinske gore, Sokolskih krša i Cetinja?

Manastirske crkve u Komu i Dobrskom Selu, bile su posvećene Bogorodici - koju Đurđe i Stefan Crnojevići u povelji iz 1492. zovu Bogorodicom Crnogorskom. Kome su bile posvećene ove seoske bogomolje?

“Moda”?

Tatjana Pejović nam pomaže da preciziramo vrijeme kada su podignute. Kaže da je Komska crkva “izgradnjom paraklisa dobila i prostran trijem”, te da su “navedene dogradnje vjerovatno ostvarene u doba intenzivnog duhovnog života i materijalnog blagostanja ... u vrijeme kratkotrajnog, ali značajnog, stolovanja Zetske mitropolije na Komu” (“Manastir Kom”, Zbornik radova “Skadarsko jezero”, CANU, Titograd, 1983, 602-612).

Bilo je to, dakle, sredinom 15. vijeka. Znatno ranije nego što je Ivan Crnojević prešao na Cetinje.

Apsida na donjopeleškom crkvištu

Glavno pitanje glasi - da li je crnojevićka gradnja manastirskih crkava sa zidanim stubovima (Kom, Dobrsko Selo) u vrijeme “materijalnog blagostanja” uticala na širenje te “mode” među ojačalom seoskom vlastelom, koja je možda željela da oponaša svoje gospodare? Vidjećemo još kuda će nas ovo odvesti.

Na samoj litici

Prilazim crkvištu. U drevnim zidinama utkan je dio našeg narodnog bića. Okolo je vrlo malo prostora jer je podignuta pri samoj ivici grebena. Sa južne strane se jedva može proći. Ispred ulaza gdje su ostaci stubova ima jedva petnaest kvadratnih metara. Na toj maloj ravnini pod lišćem leži nekoliko grobnih ploča. Tri groba nalaze se pri samom zidu sa sjeverne strane.

Negdje oko 1925. godine dječak Vido Vujanović je u jednom grobu pronašao skelet sa bronzanim krstom, koji i danas postoji. Tu priču mi je saopštio Uroš Janković iz Češljara. Time ćemo se opširnije baviti na drugom mjestu.

Još jedan važan detalj otkrila mi je Desanka Petričević (83) iz obližnje Vlainje u Meterizima. Pamti da je oko 1950. godine pored crkvišta vidjela grobnu ploču sa natpisom. O tome sam je potanko ispitao. Kaže da je ploča imala pravilan pravougaoni oblik i da je bila grubo obrađena. U gornjem dijelu nalazila se isklesana kružnica a ispod nje natpis. Na pitanje o dužini natpisa, da li je bila jedna ili dvije riječi, uzvraća da je bilo više redova. Slaže se da ih je najmanje bilo dva, ali se ne sjeća da li ih je bilo više.

Zidani ikonostas?

Crkva je od stubova do kraja apside duga 10,5, a široka 4,5 metara. Između stubova i ulaza je oko metar i po. Stubovi su široki oko 45 cm. Između njjih i pročelja protezao se parapet. Unutar crkve zatekao sam neobičan pregradni zid koji odvaja oltarski dio. Pitao sam Sašu Čilikova o ovome. Zaključio je da bi se moglo raditi o zidanom ikonostasu.

Dakle, ovo je druga seoska crkva sa stubovima i trijemom ispred ulaza. Bio sam siguran da tu nije kraj. Ali, o tome ćemo kada za to bude vrijeme. Prije toga se moramo pozabaviti jednom velikom zagonetkom, vezanom za ranije vjekove.

(Jedanaesti nastavak u narednom neđeljnom broju)

Galerija

( Slobodan Čukić )