Smrt gospodina i druga Goluže

Živimo „revolucionarno“ - od danas do sjutra. Odlika je naša, da nasljeđe predaka tanjimo i trošimo do na sitne obojke dok za novo jednog dana ne stasamo. Novo nam, zanago, ne ide od ruke. Ka’ ozebli u sunce, žudno gledamo svijetlu prošlost - obnavljamo, dozivamo, krpimo. Sreća pa nam (strateški) „prijatelji“ namjesto novog podmeću i velikodušno nude rješenja i novotarije, uglavnom političke naravi - koje privremeno popunjavaju naše odsutstvo, sivilo i gluvo otaljavanje. Banalnost je izvorna, trajna i omiljena odrednica našeg - elem palanačkog - bića. Malo, malo pak će povodom te vjernosti, neki masniji ideolog prozboriti koju i o vječnosti.

U takvoj atmosferi ’đe je budućnost zatvorena i prazna (pak se prigodno kuka za izgubljenim plemenom), nekih 90 eurića nadoknade za glas partiji, izgledaju kao milost i neočekivani dar olovnog palanačkog neba. Zacijelo, vladajuća partija ne zna da napravi bure ali zna kako da privede i zavede birača tj. glasača. Njihov glasač nikad neće postati birač. Sudbina mu je jednom određena - determinisana - svijest oklopljena poput podmornice. Pojavi se na površinu tek da uzme nagradu za glasačko pravo koje, da je bilo do njega, nikad ne bi ni imao. Njegovo je samo da ga rentira. I tako se sistem CG neoliberalizma zgodno zaokružuje: ničim izazavani bogataši - rentijeri svega pokretnog i nepokretnog što smo ikad imali, legalizuju rabotu potpomognuti glasačima koji takođe rentiraju ono što imaju - svoj glas.

Rentijeri CG, ujedinite se

Ako vam rentijeri, slučajno, izgledaju nesolidno kao ljudi i soj, možete im slobodno vjerovati i kladiti se u nji’ovu zakletvu Crnoj Gori. Ono kad kažu da nemaju drugu otadžbinu - „državu“ i tome slično. Toliko su samosvjesni da su tvrdo pri tome, da nigđe - ama baš - ne mogu ostvariti ovakav prijelaz i tranziciju od golaća i komuniste do otutašnog rentijera. Industrijalci, proizvođači - elem kapitalisti - svih zemalja, mogu samo da im zavide i pljunu pod prozor: odriješe se siromasi (kapitalisti svih zemalja) od rabote i brige kako da osiguraju uloženo, profit, plate radnicima, konkurentnost na tržištu... Rentijer samo čeka i žanje. Vrijeme - uz prostor najtvrđi pojam - radi za njega. Mjeseci česti, kirije i kamate skromne, ali redovne.

Uticaj političke elite na mentalitet građana predstavlja najveću smutnju i prepreku modernosti CG. Inače jadnu sposobnost kritičkog mišljenja usled višedecenijske dominacije titoističke dogme preuzela je radosno nova generacija poštene inteligencija tzv. neoliberali. Dogmatskom lakoćom i udruženim poduhvatom, anulirali su minuli rad prethodnih generacija i još zadužili državu dodatne dvije milijarde. Vođa otvoreno priča, doduše sve rjeđe, da su se prosto bolje snašli u novim okolnostima. Ne ulazeći pritom - što bi državnik njegovog ranga svakako trebao - u prirodu tih okolnosti tj. ko ih je proizveo. Ili će biti da su iste pale s neba. Poput onog spontanog događanja naroda koje nam je iznjedrilo novo rukovodstvo i poštenje.

Smrt gospodina Goluže

Moralna i politička volja društva je u znaku isčekivanja intervencije s one strane Atlantika. ‘Oće li Ujka Sam primorati Sudske organe u CG da se bave svojim poslom. Ili će i dalje u strahu i po navici, da jedu ‘leba bez motike. Hoće li oživjeti svijest Crnogoraca da je osnova Države nezavisno Sudstvo i da su politička elita, poštena inteligencija, profesionalni patrioti i rentijeri, svi skupa - tvrdi protivnici nezavisnog sudstva - istinski neprijatelji Države. I da nema prečeg i boljeg puta za postizanje najviših moralnih i političkih ciljeva ovog društva. I presudnije vrijednosti za očuvanje i unapređenje zapuštenog Crnogorskog društvenog bića.

Ili će se konačno politička elita CG konačno saplesti i zagrcnuti od sopstvene fraze: punih usta integracija i hvalospjeva demokratiji i vladavini prava. Jer će narod kao u priči “Smrt gospodina Goluže” konačno prinuditi našu gospodu i drugove da održe svoja obećanja po osnovu kojih su prisvojili i uživaju sva ovozemaljska blaga.

( Ratimir Vujačić )