Bokeški dijalekt sačuvan od zaborava
Ekipa jutarnjeg programa razgovarala je sa Jovanom Roganovićem o očuvanju bokeljskog dijalekta, kao i o ideji koju je u tom cilju sam pokrenuo
Šetajući kotorskim ulicama, među žiteljima ovog grada često možete čuti specifične pozdrave, "Ke nova" na susretu, zatim "Ajmo ća" ili "Adio" pri rastanku. Melodični govor, većina starijih Bokelja, smatra važnim dijelom svog identiteta. Sa jednim od njih, Jovanom Roganovićem, naša ekipa je razgovarala upravo o očuvanju bokeljskog dijalekta, kao i ideji koju je u tom cilju sam pokrenuo.
Ako tokom posjete Boki, poželite da probate neko tipično jelo, većina mještana preporučiće vam čuvene mušulje na buzaru. Tada, pojedinima često ne bude jasno da je u stvari riječ o specijalitetu sa dagnjama. Izrazi kao što su pirun, bokun, tavaja, odnosno viljuška, parče i stolnjak i dalje žive. Bokeljski govor u kojem se osjeća uticaj Mletačke republike, razlikuje se od mjesta do mjesta, ističe Kotoranin Jovan Roganović.
"Možda u šali a možda i namjerno, mnoge riječi od originala su iskarikirane. Ili su slogovi premetnuti, ili slovo zamijenjeno, to je sad naše.Što se tiče Kotora i Tivta, mi u Kotoru kažemo pantagana, veliki miš a u Tivtu partigana. Što se tiče delicija, neko zove kroštule, neko kruštule, roštule", kaže Roganović.
Dok je autentični dijalekat najviše prisutan kod starijih, i to u ruralnim sredinama, mlađe većinom ovaj rječnik asocira na pučke svečanosti, kaže naš sagovornik.""
"Vjerovatno je to posljedica jer mi koji smo bili u gradskim sredinama pod pritiskom tog školskog da se mora drugačije to, vjerovatno se to gubi. Nekako su mlađe generacije, ja smatram, da su oni to shvatili kao da je nešto što je u svojstvu tih karnevala, događaja" objašnjava Kotoranin.
U namjeri da očuva izvorni govor, ovaj rođeni Dobroćanin, vremenom je počeo da pravi majice sa printevima karakterističnih izraza. Zamisao je nastala spontano, tokom podnevne ćakule sa društvom.
"Jako je naseljen Kotor, ljudi koji sa strane žive tu i rade, kad idemo u butigu da trgujemo, nisu nas razumjeli šta tražimo, tražiš saket-kesa. Škatula, kutija, kad ti treba nešto..više je bilo iz štosa, od škerca kako mi kažemo. Rekao sam ne mogu više da prevodim, odštampaću na majicu, deseti dan će ukapirati šta tražimo", ističe Jovan.
Ideja koju su podržali njegovi sugrađani, zaživjela je i postala hit. Vremenom, kreator specifičnog suvenira dobio je i simpatičan nadimak-dondo Jovo.
( TV Vijesti )