Kako se ubio Nikola Tesla
"(...) Sjeo bi tamo na ono svoje mjesto, nasred glavnog gradskog trga, tiho uzdahnuo “O jebem te, srpski rode i hrvatska domovino", pa zatvorio oči i izvukao osigurač
Dvadeset dvije godine prošle su od 16. veljače ratne 1992, kad je nepoznati hrvatski vitez u Gospiću izvukao osigurač iz eksplozivne naprave i raznio onoga starog čudaka što je svakoga dana, punih jedanaest godina, okružen pitomim golubovima mirno sjedio i čitao novine na svom uobičajenom mjestu, nasred glavnoga gradskog trga. Tako je ubijen Nikola Tesla, sin prote Milutina iz nedalekog Smiljana, valjda posljednji Srbin što je ostao u Gospiću.
Dvadeset dvije godine prošle su od tada, Nikola Tesla je u međuvremenu rehabilitiran, obnovljena mu je rodna kuća, Veleučilište u Gospiću nazvano je njegovim imenom, i samo se još njega čeka da zauzme svoje mjesto na trgu. Punih osam godina tako brončani Nikola Tesla, završen, odliven i rehabilitiran, čeka u skladištu Ljevaonice umjetnina na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti: već su zapravo i zaboravili na njega, kad je na dnevni red Sabora stigla točka o proglašenju njegova rođendana 10. srpnja Danom Nikole Tesle, odnosno nacionalnim Danom znanosti, tehnologije i inovacija.
Rasprava se, jasno, vodila oko same suštine stvari: je li Nikola Tesla hrvatski znanstvenik ili Srbin. Uz poneki disonantni ton, dopušten povijesnom distancom, nije tako diskusija u hrvatskom parlamentu bila bitno drugačija od one u nekoj gospićkoj gostionici noć prije nego je Gospić potresla eksplozija, pa je valjda samo zbog činjenice da Teslin spomenik u Gospić još nije vraćen izostala odluka časnoga Sabora da se imenuje Odbor koji će 10. srpnja sa deset kilograma eksploziva u Gospiću obilježiti nacionalni Dan znanosti i tehnologije.
Ako, naime, Teslu brane tipovi poput Davora Bernardića iz SDP-a, jednog od inicijatora Dana Nikole Tesle, koji je upozorio kako “ne smijemo stati samo na tome danu, jer Tesla je hrvatski brend, hrvatski proizvod” – ako dakle Teslu brane kao hrvatski brend, smještajući ga uz Vegetu, Bajaderu, kravatu i pršut – onda je možda i bolje da se ne sramotimo pred svijetom spomenikom s pečatom “hrvatski proizvod”.
Prevrtao bi se stari Tesla u grobu da ima gdje: kretenska rasprava u hrvatskom Saboru zgodno se, naime, poklopila s kretenskom raspravom u Beogradu, oko toga treba li na Teslin rođendan 10. srpnja – što se u Srbiji, jasno, slavi kao Dan nauke – urnu s njegovim pepelom izmjestiti iz muzeja na Vračaru, i usprkos posljednjoj volji samoga Tesle, i volji njegovih nasljednika, sahraniti u porti obližnjeg hrama Svetoga Save, sa sve pravoslavnim opelom, episkopima, sveštenicima i tamjanom. Oni koji brane velikog znanstvenika u raspravi koriste pri tom potpuno isti rječnik kao hrvatski mediokriteti, pa i liberalna štampa i Vladini stručnjaci ne propuštaju podsjetiti kako je Tesla “najveći srpski brend”.
Raspravljaju tako Hrvati i Srbi o tome je li jedan od deset najvećih genija u cjelokupnoj povijesti čovječanstva hrvatski ili srpski brend, treba li ga sahraniti po pravoslavnom obredu ili minirati po katoličkom, i ako je nesretni Ličanin zaista 1936. zapisao svoj “ponos srpskim rodom i hrvatskom domovinom”, moguće ga je objasniti samo njegovim dugim izbivanjem s rodne grude. U to doba, naime, već je više od pedeset godina bio u Americi, a znate već kako ljudi u tuđini, kad ih obori fibra nostalgije, idealiziraju i rod i domovinu.
Ni sam Tesla, sa svom svojom nepojamnom pameću, ne bi mogao objasniti kako su takva hrvatska domovina i takav srpski rod uspjeli izroditi takvu jednu pamet. I lijepo bi se stari genij iznenadio da je dvadesetak godine kasnije banuo natrag, u svoju domovinu i među svoj rod. Da je tako na vlastiti rođendan – na nesuđeni Dan znanosti, tehnologije i inovacija – banuo recimo lani, na trodnevnu proslavu u organizaciji udruge “Tesla, genij za budućnost” i pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića. Slušao bi genij za budućnost kako mu “Happy Birthday” pjevaju hrvatski akademik Vladimir Paar, koji tvrdi kako je obračun Crkve s Galileom povijesni falsifikat francuskog prosvjetiteljstva, i glasoviti Davor Pavuna, koji dodaje kako je postkvantna fizika dokazala da postoji Bog i kako po njenim zakonima velečasni Zlatko Sudac ne samo da može lebdjeti iznad zemlje, već i da će “uskoro, poput Isusa, prolaziti kroz zidove”.
A onda bi genij za budućnost – da uz hrvatsku domovinu ne bude zapostavljen i srpski rod – čuo i kako mu “Srećan rođendan” pevaju i Goran Marjanović iz Beograda, neovisni istraživač bosanskih piramida i Teslinih skalarnih talasa – odnosno mitske Tesline “Zrake smrti” čiju su tehnologiju, kako ceo Beograd odavno zna, kupili Rusi da Amerikancima jebu majku – i organizatorica rođendanskog partyja Dragica Mihajlović, predsjednica društva “Tesla, genij za budućnost”, inače modna dizajnerica što je lansirala modni brend “Tesla” i ne krije “želju da taj brend postane protokolarni brend UN u Njujorku”.
Saznao bi na kraju Nikola Tesla kako su članovi tog veselog društva i inicijatori saborske rasprave o proglašenju njegova rođendana Danom znanosti, ista ona Mirela Holy što je godinama tražila dokaze kako Novi Svjetski Poredak chemtrailsima truje čovječanstvo, i isti onaj Davor Bernardić što je Teslu registrirao kao “hrvatski proizvod”.
Tiho bi se onda stari čudak povukao s rođendanske proslave i otišao u Gospić, sjeo bi tamo na ono svoje mjesto, nasred glavnog gradskog trga, tiho uzdahnuo “O jebem te, srpski rode i hrvatska domovino”, pa zatvorio oči i izvukao osigurač.