Evropi prijeti nasilni nacionalizam? Građani razočarani u demokratske snage

Političari i analitičari u Evropskoj uniji su podijeljeni oko toga da li je sasvim u pravu francuski predsjednik Emanuel Makron koji uoči obilježavanja stogodišnjice pobjede u Prvom svjetskom ratu, dramatično upozorava da Evropi ponovo prijeti razdor zbog nadiranja nasilnog nacionalizma kao i između dva svjetska rata.

U analizama se ocjenjuje da je to posljedica nevjerice i razočaranja širokih slojeva građana u demokratske snage i vlade koje nisu u stanju da Evropsku uniju (EU) izvuku iz još uvijek ozbiljnih kriza, od "Bregzita", ilegalne imigracije, terorizma, neoporavka od ekonomske krize, pa do nemoći da se vidi hoće li biti ojačana zona eura kao okosnica EU.

Mnogi misle da je tačno da iz svih tih razloga jačaju ekstremističke, krajnje desničarske snage, da jeste vidljiva podjela unutar država EU koje ne žele da više prenesu, ili čak žele da dijelom vrate prenesene sektore nacionalnog suvereniteta na ustanove EU da bi odbranili identitet, naročito kad je riječ o imigraciji, i nacionalne interese svojih građana.

Ali se ocjenjuje i da je jako teško govoriti da iza "populističkih", kako su obilježeni, vladajućih političkih krugova posebno na istoku EU ili u Italiji stoje neonacističke ili profašističke snage, zamisli i programi, iako je činjenica da poljska, mađarska ili italijanska vlada dijelom ne uvažavaju ekonomska pravila ili vladavinu prava.

Prema istraživanju Evropske komisije (EK), većina žitelja EU je zadovoljna životom u EU, iako podvlače da "Evropa mora štititi svoje građane".

A ni ustanove u Briselu, ni političari širom EU ne spore da veliki strah među građanima posebno vlada zbog gorućeg problema ilegalne imigracije i nejasnoće kako će se evropska 28-orica izboriti s posljedicama globalizacije i nanovo uzburkanih svjetskih odnosa, odnosno neće li EU iz toga svega izaći kao gubitnik.

Makron je danas krenuo u četvorodnevni obilazak mjesta velikih bitaka u Prvom svjetskom ratu, vojnih grobalja i spomenika s vidnom željom da se predoči kakva katastrofa i tragedija za evropske narode je bio taj rat, što će u Parizu 11. novembra i svijetu poručiti na paradi i svečanosti zajedno sa vođama država pobjednica.

Francuski predsjednik je, uz upozorenje da u Evropi podijeljenoj strahom, posljedicama ekonomske krize i povlačenjem u nacionalne okvire, može da se izrodi nadiranje nečega sličnog nacizmu, predočio da "treba sačuvati glavu, biti pametan, znati kako se oduprijeti, noseći demokratsku i snagu (francuske) Republike", a to znači temelje demokratije, ljudskih i građanskih prava.

Među oštrim kritičarima političara i vladajućih snaga koji samo "opisuju stanje" i svu krivicu svaljuju na "populiste" i ekstremiste, a zaziru da uđu u uzroke neriješenih kriza i podjela u EU, je i poznati uvodničar francuskog lista Figaro Ivan Riufol koji ionako nije naklonjen Makronu i koji smatra da je u Evropi riječ o "pobuni naroda protiv utopija".

Isto kao i neki drugi komentatori, uvodničar pariskog lista čak vidi istu crvenu nit te "narodne pobune" u dolasku na vlast kako američkog predsjednika Donalda Trampa, tako i brazilskog Žaira Bolsonara, Viktora Orbana u Mađarskoj, Matea Salvinija u Italiji, a ne odustaje ni od procjene da je nešto slično bio i referendum u Velikoj Britaniji o izlasku iz EU.

U mnogim analizama se ukazuje da su mnoge populističke snage došle na vlast ne toliko zbog njihovih konkretnih programa, već iz protesta zbog nadmenosti potrošenih ustaljenih političkih elita koje su se smjenjivale decenijama na vlasti, a okorele su u korupciji, birokratskim vladavinama, nepotizmu… što se posebno vidjelo u Italiji, a sad i u Brazilu.

To dokazuju, kako se primjećuje, porazi nekad istorijskih snaga, poput socijalista u Evropi , ali i problemi i podjele unutar desnice, o čemu svjedoče i izborni neuspjesi demohrišćana i kancelarke Angele Merkel koja je primorana da se dijelom već sad povuče s vlasti, a to samo slabi snage koje žele jačanje Unije i za to nužni "njemačko-francuski motor".

Angeli Merkel zamjeraju to što je odluku, što je platila i gubljenjem vlasti, o otvaranju ne samo njemačkih, već i granica EU za haotični ulazak milion izbjeglica s Bliskog istoka donijela bez ikakvih konsultacija s partnerima u EU, ali ni u samoj Njemačkoj.

Posljedica je nagli prodor "populista" i ekstremista u Njemačkoj i cijeloj Evropi.

Sad je nastalo neko zatišje pred buru, nove izbore za Evropski parlament, zbrka među političkim snagama širom EU i, kako primjećuju neki analitičari, kancelarka Merkel odlazi s vlasti a nema nove generacije lidera u EU koji bi se pridružili Emanuelu Makronu.

Francuski predsjednik jeste iznio planove za jačanje zone eura i ustanova EU, uz stav da će buduća EU biti ustrojena u "tri kruga" i ulazak novih članica stavljen na stranu, a to je samo dijelom naišlo na podršku ostalih u EU i uzdržanost Berlina

U osvrtima medija i analitičkih instituta u EU preovladava zaključak da uprkos populističkom i naletu ekstremista, koji su prodrli u parlamente i vlasti i u donedavno stabilnoj Skandinaviji, sada na stolu za promišljanje u EU nema "ni dijagnoze, niti jasnog plana za djelovanje da bi se zajamčilo da na kraju prevladaju naša načela".

( BETA )