Od načina pada aviona zavisi šta će se naći

Po riječima eksperata, ako bi avion ostao bez goriva dok je na normalnoj visini letjenja, a pilot ne bi reagovao, autopilot bi prestao da radi

4 komentar(a)
08.04.2014. 12:13h

Dok istražitelji imaju premalo podataka da bi zaključili šta je prije mjesec dana dovelo do pada malezijskog aviona sa 239 ljudi u Indijski okean, timovi koji tragaju za ostacima ukazuju da upravo od toga zavisi njihov zadatak. Nalaženje ostataka aviona na moru zavisi od toga da li se on "zabio" u površinu, ili je na nju sletio, da li se pritom djelimično raspao, ili ga je eksplozija raznijela visoko u vazduhu.

Po riječima eksperata, ako bi avion ostao bez goriva dok je na normalnoj visini letjenja, a pilot ne bi reagovao, autopilot bi prestao da radi, avion bi se obrušio i skoro pod pravim uglom zabio u okean.

U tom slučaju krila i rep bi se odvalili, a trup bi za nekoliko sekundi potonuo na 30 do 40 metara. S trupom bi potonuli i svi teži djelovi s krila, a ostali komadi za nekoliko sati. Malo šta bi preostalo da pluta, dok bi od stepena raspada trupa zavisilo da li bi isplivali sunđerasti djelovi sjedišta, plastika i drugi djelovi.

Čak i da ti mali komadi stignu do površine, vetar i talasi bi ih brzo razvejali, te ne bi bilo lako utvrdii gdje su na dnu ostaci aviona. Ako bi posada koja je za to obučena, pokušala da avion lagano spusti na površinu okeana, vjerovatno bi - kao pri udesu 1996. kod Komorskih ostrva, jedno od krila zaparalo vodu i odvalilo se, zatim bi se kljun aviona zabio u površinu, trup bi se prevrnuo i raspao.

Ipak, na površini bi ostali krupni djelovi, a udes mi mogao preživjeti dio putnika. I u tom slučaju bi vetar i talasi razvejali ostatke daleko od mjesta udesa, ali bi laki predmeti duže ostali na površini.

Istražitelji razmatraju i mogućnost da je ekplozija razorila avion dok je bio na velikoj visini. Ako se to dogodilo, djelovi aviona pali bi na površinu različitom brzinom u zavisnosti od težine i drugih faktora, ali bi bili razbacani u prostoru od nekoliko kilometara.

Bivši australijski istražitelj avionskih nesreća, Grejem Etkins naveo je da bi spuštanje aviona na vodu, a da pri tom ne bude oštećenja i da putnici budu bezbjedni, zahtjevalo nevjerovatan skup umješnosti, uslova i sreće.

"Po sunčanom danu, bez talasa i bez vjetra, uz kapetana koji je veoma iskusan i koji sve predvidi i uoči, moguće je spustiti avion na vodu tako da svi prežive", objasio je Džejson Midlton, profesor vazduhoplovstva na australijskom univerzitetu u Novom Južnom Velsu.

Međutim, u slučaju malezijskog aviona koji je nestao noću, uslovi za to nisu bili ni blizu povoljnim. Čak i da je avion uspješno i blago sletio na vodu, odmah bi počeo da tone. To bi putnicima i posadi ostavilo malo vremena da izađu i to u vodu čija je prosječna temperatura jedva osam stepeni, a mjesto sletanja daleko od bilo kojeg kopna, vazdušnih i pomorskih puteva, bez nade u spasenje.

Nema novih signala

Australijski brod koji je ranije pokupio signale koji bi mogli da budu emitovani iz crne kutije nestalog malezijskog aviona, nije detektovao nove signale.

"Nije bilo novih kontakata sa transmiterom, ali moramo da nastavimo pretraživanje još nekoliko dana sve do tačke kada apsolutno nema sumnje da je baterija (crne kutije) ispražnjena", rekao je kooordinator međunarodne potrage Angus Hjuston na konferenciji za navonare u Pertu, u Zapadnoj Australiji, navodi AFP.

On je objasnio da se jednomjesečna potraga u Indijskom okeanu nalazi u kritičnoj fazi zbog roka trajanja baterija u crnoj kutiji koja emituje signal, pošto je već dostigla 30-dnevno očekivano trajanje, a ona jedino može da pruži odgovore šta se dogodilo sa nestalim avionom.

"Ukoliko ne dobijemo bilo koji dalji (novi) kontakt, imamo prilično veliki prostor za pretragu dna okeana i to će trajati dugo, dugo vremena. To je vrlo spor, mukotrpan posao", naveo je Hjuston, prenijela je agencija Rojters.

Hjuston, penzionisani komandant vazduhoplovnih snaga Australije, potvrdio je juče da su se čula dva signala - prvi se čuo oko dva i po sata prije nego što je brod izgubio kontakt, a poslije okretanja plovila primljen je ponovo (novi) zvuk u trajanju oko 13 minuta.

"Ovom prilikom dva različita povratna oštra zvuka su se čula. Značajno, jer bi to moglo biti od oba transmitera - rekordera koji zapisuje podatake s leta i rekordera koji snima glasove u kokpritu", naveo je juče Hjuston.

Galerija