Neke psihopate su masovne ubice, a neke uspješni poslovni ljudi

Na pomen psihopata, najčešće pomislimo na ubice poput Andersa Brejvika koji je u svom ubilačkom pohodu ubio 77 ljudi. Ali, profesor Robert Hare, specijalizovan za psihologiju kriminalaca, tvrdi da psihopate mogu da naizgled budu normalni ljudi iz naše okolone, poput kolega, prijatelja - pa čak i bračnih drugova.

Psihopate ne posjeduju osjećaj kajanja i empatije, te uopšteno osjećaju vrlo površno, a u ekstremnim slučajevima uopšte ih ne zabrinjava ljudska smrt. Bez osjećajne povezanosti psihopate mogu da funkcionišu tako da doživljavaju ljude kao predmete kojima može da se manipuliše i koji mogu biti uništeni bez ikakve brige.

Hare je razvio svoju psihološku metodu utvrđivanja da li je neka osoba psihopata.

U osnovi 'PCL-R' testa, radi se o dvadeset kriterijuma, a svaki od njih se ocjenjuje sa nula, ukoliko se ne odnosi na ispitivanu osobu, sa 1 ukoliko se djelimično odnosi i sa 2 ukoliko se odnosi u potpunosti.

Među kriterijume spadaju blagost i površan šarm, grandiozan osjećaj sopstvene vrijednosti, prepredenost/manipulativnost, patološko laganje, emotivna plitkost, okorjelost i nedostatak empatije, sklonost dosadi, impulsivnost, zločinačka nepostojanost, problemi u ponašanju tokom mladosti, mladenačka delikvencija i promiskuitetno seksualno ponašanje.

Čist psihopata bi osvojio 40 bodova, a 30 ili više bodova su dovoljno za postavljanje dijagnoze. Poput autizma, koji može biti izražen u većoj ili manjoj mjeri, i psihopatija je dijagnoza koja može da seže od ekstrema do normalnosti.

Iako psihopatiju najčešće vezujemo za serijske ubice, takva dijagnoza nije nužno mana u nekim okolnostima. Naprotiv, može biti i prednost! Kako su Robert Hare i Pol Babijak pokazali u svojoj knjizi "Zmije u odijelima: Kad psihopate idu na posao", nedostatak moralnih skrupula i neosjetljivost na patnju drugh ljudi može psihopatima čak da bude od koristi u poslovnom okruženju.

Dvojica autora testirala su 203 korporativna "biznismena" i utvrdili da oko deset odsto njih osvaja dovoljno bodova za solidnu psihopatsku dijagnozu.

Ali, prema neurologu Džemsu Falonu, postoje dvije vrste empatije. Kognitivna empatija je sposobnost shvatanja šta drugi ljudi osjećaju, dok je emotivna empatija sposobnost osjećanja tuđih osjećanja. Autisti, na primjer, mogu da osjećaju tuđu bol, ali ne mogu da prepoznaju znakove osjećanja na drugim ljudima. Psihopate pak funkcionišu obrnuto: znaju šta osjećate, ali sami to ne osjećaju.

Ukoliko se pomnije pogledaju Hareovi kriterijumi koji čine njegov test, može nam se učiniti da smo, u većoj ili manjoj mjeri potpuno okruženi psihopatama. Ali, Hare upravo stoga upozorava da dijagnostifikovanje psihopata putem njegove metode ipak treba ostaviti profesionalcima.

( Jutarnji.hr )