Seksualno uznemiravanje učenika u Baru: Ako ćutite, strah će postati još veći

Šta uraditi kada se ostvari noćna mora svakog roditelja i neko dijete bude zlostavljano u svom gradu, u svojoj školi, od strane svog nastavnika. I onda još uprava i stručno osoblje škole okrene glavu i panično zaćuti. Zaćuti, kao da se ništa nije ni desilo, pitaju psihološkinje Ana Bogdanović, Jelena Joksimović i Žana Đurović u otvorenom pismu upućenom upravi Osnovne škole “Jugoslavija” u Baru.

Krajem februara uhapšen je nastavnik u toj osnovnoj školi, zbog sumnje da je seksualno uznemiravao 13-godišnjeg učenika škole.

Psihološkinje napominju da je reakcija nadležnih u tom slučaju pokazala lošom, jer je problem samo prećutan. One smatraju da mora postojati plan djelovanja u takvim situacijama, upravo jer se radi o školi i mjestu gdje se djeca sistematski razvijaju.

U javnom obraćanju psihološkinje navode da to što se desilo jeste previše strašno i za većinu odraslih - “No, tako se ne brine o djeci, poštovani stručnjaci. Barem učinite sve što možete da im olakšate da to razumiju"

“Zato se oči uvijek drže otvorenim za sve moguće najgore scenarije i zato se zna kako se postupa da se takvi scenariji ne dese, ili ako se već dese da se iz njih izađe sa što manje posljedica. Ćutanjem će djeca samo konstruisati svoje strašne strahove, koji će im zamagliti razumijevanje. Pri tom, to ćutanje znači da ni odrasli baš ne razumiju o čemu je riječ, ili znači da to odraslima možda nije važno koliko se djeci čini”, piše u pismu.

U javnom obraćanju psihološkinje navode da to što se desilo jeste previše strašno i za većinu odraslih: “No, tako se ne brine o djeci, poštovani stručnjaci. Barem učinite sve što možete da im olakšate da to razumiju. Da razumiju svoju ulogu u tome i da shvate da je vaša odgovornost da ih zaštitite i prije i poslije strašnih događaja koji se očigledno ne sreću samo u filmovima ili crnim hronikama zapadnog svijeta kao što ste mislili”, piše u pismu.

U kriznim situacijama, kako su objasnile, stručne službe škole trebalo bi da znaju da se postupa po posebnim mjerama.

“Organizuje se nešto što se zove intervencija u krizi, poziva se stručno lice, najčešće psiholog iz druge škole, koji će zajedno i u odvojenim grupama raditi sa osobljem i učenicima kako bi razumjeli traumu i prevazišli je sa što manje posljedica. Nekada se to radi kroz grupne sastanke, nekada kroz zajedničke akcije razrednih starješina i odjeljenja, nekada se uključuju i roditelji”, stoji u pismu.

Psihološkinje Bogdanović, Joksimović i Đurović savjetuju rad na razumijevanju događaja koji je bio traumatičan i koji je prekinuo uobičajeno funkcionisanje škole, htjela to uprava škole da prizna ili ne.

Nastavnik maternjeg jezika u OŠ “Jugoslavija” P.P. (64) iz Bara u pritvoru je od 25. februra. Nesvakidašnji slučaj obljube, koji je uznemirio Barane, otkriven je sredinom februara kada su roditelji dječaka primijetili da im se sin čudno ponaša, pa su krenuli da ga ispituju. Dječak je tvrdio da se to događalo na časovima, ali i u stanu nastavnika, gdje mu je davao dodatnu nastavu. Nastavniku je krajem marta produžen pritvor još 30 dana.

Savjesni nastavnici su dužni da “ove druge” iz škole zaustave

Slučaj u školi u Baru, kako piše u pismu, podsjeća na nekoliko slabih tačaka našeg obrazovnog sistema, vrlo očiglednih.

"Zapitajmo se kada smo posljednji put čuli da je neki nastavnik dobio otkaz", piše u pismu. Psihološkinje pitaju i da li je moguće, pored tolikog broja nastavnika, da baš svi oni svoj posao rade dobro.

“Kakva je selekcija i edukacija za nastavničko zanimanje i rad sa djecom? Pitam vas da li je to dovoljno da se neko kvalifikuje za doživotno radno mjesto nastavnika, jer kako vidimo, ukoliko neko svojom voljom ne napusti taj posao, obrazovni sistem neće imati metod da se obračuna sa škartom koji sam proizvodi”, piše u pismu.

Psihološkinje poručuju nastavnicima koji savjesno rade posao, da su “ovi drugi” i njihov problem i neprijatelj: “I vaša odgovornost i obaveza je da im ne dozvolite da vam unižavaju struku tako što ćete savjesno raditi i svakodnevne, ali i ove vanredne, aktivnosti u školi”.

( Dražen Đurašković )