Areta Frenklin - pjevačica sa glavom, srcem i grlom

"Kraljica soula" bila je titula koju je čikaški radio DJ Pervis Span dao Areti Frenklin tokom njenog prvog naleta slave, ali se ispostavilo da će joj to biti posao do kraja života. Kada su decenijama kasnije magazini “Mojo” i “Rolling Stone” organizovali ankete kako bi odabrali najveću pjevačicu svih vremena, ona se našla na vrhu obje liste i niko nije bio iznenađen ili razočaran. Mogli ste brojati glasove bilo kada od 1967. do danas i dobili bi isti rezultat jer su se sve pjevačice mjerile prema Areti.

"Niko se sa njom ne može porediti kad je u pitanju izražavanje sebe kroz pjesmu. Zbog nje žene žele da pjevaju“, izjavila je Meri Džej Blajdž.

Neki umjetnici poput Džejmsa Brauna željeli su da pokrenu muzičku revoluciju. Areta je postala revolucija tako što je oživjela moćne ideje i želje koje su samo čekale da se pojavi neko ko je dovoljno snažan da ih ponese na plećima. Ako se vratite u prošlost i pročitate što je pisano o njoj kad se tek probila, shvatićete koliko je bila bitna. Magazin “Jet” je 1967. uporedio njen uticaj na društvo sa onim koji su imali Black panteri i neredi u Detroitu.

"Aretu bismo slušali 3-4 puta na sat, dok bismo Martina Lutera Kinga čuli samo na vijestima“, izjavio je komičar i aktivista Dik Gregori, objašnjavajući njen uticaj.

U Detroitu sredinom ‘50-ih Areta je već bila ime. Kao ćerka sveštenika C. L. Frenklina, moćne lokalne figure i prijatelja Martina Lutera Kinga, ona je svake nedjelje nastupala u baptističkoj crkvi. Njene sestre Erma i Karolin takođe su pjevale, ali svi su znali da je Areta zvijezda u nastajanju.

Svoj prvi gospel album, “Songs of Faith”, snimila je 1956. sa samo 14 godina, ali je takođe voljela i blues, džes i brodvejske mjuzikle. Pokupila je i par trikova od Kuka, još jednog pjevača koji je migrirao iz crkvene u sekularnu muziku. Aretin otac dao je blagoslov ovoj tradiciji ali je pjevačici trebalo vremena da se pronađe. Džon Hemond iz Columbia Records-a, koji je angažovao Aretu 1960. nakon što je čuo njen demo, kasnije će priznati da tada nije shvatao njenu genijalnost.

Nakon devet albuma za Columbiu, tek kada je prešla u Atlantic 1966. bila je spremna da pronađe svoj pravi glas. Tada je imala 24. godine, muža, troje djece i deceniju bavljenja muzikom iza sebe. Džeri Veksler će joj preokrenuti karijeru sa jednostavnom idejom.

"Poveo sam je u crkvu, sio za klavir i pustio da bude ono što jeste“, prisjetiće se Veksler kasnije.

Nakon prve sesije kada su 1967. snimali “I never love the man”, muzičari su bili toliko oduševljeni da su od radosti plesali, pjevali i grlili se. Bio je to prvi od njenih pet uzastopnih singlova koji će se te godine naći na top 10 listi. Aretina karijera odjednom je eksplodirala. Gradonačelnik Detroita proglasio je 16. februar 1968. za Dan Arete Frenklin a priznanje joj je uručio baš Martin Luter King.

Između 1967. i 1972. Areta je objavila osam studijskih i tri lajv albuma. Njena izdanja dostizala su zlatni status, njeni koncerti bili su rasprodati i svaki tok šou ju je želio za gosta. Fanovi i kritika su dosta lomili glave oko definicije soul muzike, ali su se svi slagali da bi trebalo tako da zvuči - Aretin glas bio je perfektna mješavina zadovoljstva i bola, patnje i izdržljivosti, seksa i duhovnosti. Pjesnik Niki Đovani reći će da njen glas nema samo zvuk, već i miris, dubinu i ukus, dok će je Veksler opisati kao umjetnicu sa glavom, srcem i grlom, odnosno inteligencijom, emocijom i glasom.

Areta nije bila samo sjajna pjevačica. Ona je bila i harizmatična pijanistkinja i aranžer, detaljno je uređivala pjesme uoči svakog snimanja, a zatim bi ostavila detaljno ispisane listiće sa sugestijama za produkciju.

Njene izvjedbe uživo su bile neponovljive. Pjevačica koja je jednom sebe opisala kao „staricu prerušenu u 25-ogodišnju djevojku“, zvučala je kao odrasla osoba u svijetu tinejdžera. Svako ko ju je slušao znao je da Areta tačno zna o čemu pjeva.

"Ako pjesma govori o nečemu što sam doživjela ili što se moglo meni desiti, onda je dobra. Ako mi je strana, onda joj ne mogu ništa“, izjavila je jednom.

Mada je cijelog života bila Demokrata, sa ocem koji je bio građanski aktivista, Areta nikada nije prigrlila politiku toliko jako kao neke od njenih kolega i koleginica. I pored toga, njene riječi su odjekivale.

"Soul muzika je muzika crnačkog duha. Ona je dobrim dijelom bazirana na patnji i očajanju i ne znam ko se sa ta dva đavola više u ovoj zemlji susretao od crnaca“, istakla je pjevačica.

Od 1968. do 1976. svake godine je osvajala Gremi za najbolju R&B pjevačicu zbog čega je ova nagrada dobila nadimak Areta. Ta decenija bila je njena, ali je nakon ovog kreativnog vrhunca počela da pada.

Kako nije bila ljubitelj disko muzike, odbila je saradnju sa grupom “Chic” koja će ponovo lansirati u zvijezde Dajanu Ros, a frustrirala je i starije fanove svojim ponašanjem u stilu dive i koncertima gdje su promjene kostima trajale više od muzike. Privatno se borila sa najvećom depresijom u životu do tada.

Osamdesete su za nju privatno bile teške: za kratko vrijeme je izgubila oca, majku i sestru Karolin i dobila strah od letenja koji ju je zakovao za Detroit. Ali joj se karijera oporavljala, nakon pojavljivanja u filmu „The Blues Brothers“ i albumima „Jump To It“ i „Who’s Zoomin Who?“ koji su je vratili na top liste.

Saradnja sa Eurythmicsom donijela je hit „Sisters Are Doin’ It“, da bi uslijedio još veći „I Knew You Were Waiting (for Me)“ sa Džordžom Majklom. Postala je prva žena primljena u Rokenrol kuću slavnih 1987.

Nakon nekih manje uspješnih pokušaja da modernizuje svoj zvuk, vratila se u centar pažnje 1998. godine sa „A Rose Is Still a Rose“ na kojem je radila sa Lorin Hil i Paf Dedijem. Poslije još par razočaravajućih izdanja, 2014. izdaje “Aretha Franklin Sings the Great Diva Classics” na kojem je obradila pjesme poznatih pjevačica od Ete Džejms preko Ališe Kiz do Adel, sa čijom “Rolling in the Deep” je postala prva žena koja je imala 100 hitova na R&B top listi “Billboarda”.

Njoj doduše nije ni bilo potrebno da juri modernist. Kada je nastupila na inauguraciji Baraka Obame, ona je tu bila jednako simbol koliko i glas, esencijalni dio američke istorije. Ona je bila živa definicija soula i to joj nije bilo teško da prizna kada je odbacila svoju mladalačku skromnost.

“Moj glas je bolji nego ikad, zbog svog iskustva koje sam nakupila. Rizikujući da zvučim egoistično, moram istaći da je moj glas sve bolji i bolji. Ja sam sebi omiljena pjevačica”, rećiće Areta u jednom intervjuu krajem 80-ih.

( Stefan Strugar )