Pakao čiji se ne kraj ne nazire: Tri godine sirijskog rata

U Siriji već tri godine bjesni rat koji je rastrgao zemlju i izazvao veliku humanitarnu krizu.

Režim predsjednika Bašara al Asada prelazi u ofanzivu, opozicija je zavađena, a u borbe su se uključili i islamisti bliski Al Kaidi.

Kraj sukoba se ne nazire, pitanje pobjednika takođe, a sve češće se govori o podjeli kao jedinom mogućem ishodu, ocjenjuju svjetski mediji.

Diplomatski napori Rusije i Sjedinjenih Američkih Država su trenutno u zastoju jer su dvije sile podeljenih stavova usredsrjeđene na rešavanje krize u Ukrajini koja je pažnju javnosti skrenula sa Sirije gdje se borbe i dalje vode kao prvog dana.

"Bez intervencije Zapada, rat bi mogao da potraje godinama a takva intervencija nije vjerovatna dok je predsjednik Barak Obama u Bijeloj kući", kaže Toma Pirej, specijalista za Siriju na Univerzitetu u Edinburgu za AFP.

Stiče se utisak da nijedna od zaraćenih strana nema sredstva kojima bi zabilježila konačnu pobjedu u konfliktu koji je odnio više od 140.000 života i raselio skoro polovinu sirijske populacije, pretvorivši mnoge od njih u izbjeglice.Sirijski konflikt je izbio u martu 2011. godine, tačnije 15.marta, kada su mirni antivladini protesti naišli na brutalnu represiju vlasti. Opozicija je uzela oružje u ruke i pobuna je za godinu dana prerasla u sveobuhvatni rat.

Suočen sa gubitkom kontrole nad teritorijom, režim je pokrenuo kontraofanzivu u proljeće 2013, uz podršku libanske šiitske milicije Hezbolah i iračkih šiitskih boraca koje je obučavala Iranska revolucionarna garda. Uspješno izbjegavanje vojne akcije Zapada nakon napada hemijskim oružjem u avgustu 2013. godine osokolilo je režim čija strategija sada glasi "zaštititi djelove Sirije od strateškog značaja": obale, veće gradove na sjeveru i jugu kao i ključne saobraćajnice.

Dok pobunjenici trenutno kontrolišu veću teritoriju nego režim, Asad kontroliše gušće naseljene regione u zemlji.Režimske snage napreduju na tri fronta, južno od prijestonice Damaska, u strateški važnom regionu Kalamun u blizini libanske granice i oko grada Alepa na sjeveru zemlje.

Asadova vojska je u Kalamunu, nakon niza pobjeda prošle godine, opkolila Jabrud, posljednje uporište pobunjenika u regionu, i kreće u ofanzivu.Jabrud je značajan prije svega zbog toga što se nalazi nedaleko od libanske granice, na autoputu koji povezuje Damask preko Homsa sa Tartusom i Latakijom na Sredozemlju, a ujedno je i ruta za krijumčarenje ljudi i oružja iz Libana.

U Alepu pobunjenici još istrajavaju, ali Asadovoj vojsci nedostaje još 19 kilometara da završi blokadu ove nekadašnje industrijske metropole. U isto vrijeme, opozicija je podijeljenija nego ikad, bori se i protiv režima i protiv svojih bivših saveznika, džihadističke Islamističke države Iraka i Levanta (ISIL).

I umjereni i islamistički pobunjenici, pa i oni iz redova Al Nusra Fronta, sirijskog ogranka Al Kaide, učestvuju u krvavim borbama protiv ISIL-a koje su počele u januaru i ne pokazuju znake slabljenja.

Uprkos nedavnim uspjesima režimskih snaga, stručnjaci kažu da im nedostaje ljudstvo da povate svu izgubljenu teritoriju. Eksperti vjeruju da opozicija broji između 100.000 i 150.000 boraca, među kojima je između 10.000 i 20.000 stranaca u 2.000 bataljona, dok sirijska vojska ima oko 300.000 vojnika, od kojih su polovina regruti, a može da računa i na podršku više hiljada prorežimskih pripadnika milicije.

Ipak, režim je doživio velike gubitke: 50.000 njegovih boraca je poginulo za protekle tri godine, tvrdi Sirijska opservatorija za ljudska prava.

"Nijedna strana ne pobjeđuje", kaže za AFP Folker Pertes, direktor Njemačkog instituta za međunarodna i bezbjednosna pitanja i autor knjige "Sirija pod Bašarom"."Asad bi vjerovatno mogao da povrati većinu teritorija i primeni takozvanu politiku spaljene zemlje na oblasti koje ne kontroliše, ali nikad neće moći ponovo da uspostavi kontrolu nad čitavom zemljom", dodaje on.

"Dezintegracija zemlje "nije mogućnost već realnost, i ako bi se rat sjutra završio, Siriji bi trebalo više od deset godina da se oporavi", navodi on.

I drugi stučnjaci navode da je podjela Sirije moguća opcija.Geograf Fabris Balanš predviđa de facto podjelu na kurdski region na sjeveroistoku, pobunjenički sunitski region na sjeveru i zonu u rukama režima u središtu zemlje od Damaska do Sredozemlja.

"U tom slučaju nijedna strana ne bi odnijela pobjedu", kaže on i dodaje da nijedan scenario za Siriju neće biti dobar.

Da stvar bude komplikovanija, Iran kao vodeća šiitska sila i Saudijska Arabija, njegov sunitski rival smatraju Siriju poprištem svoje šiitsko-sunitske borbe za prevlast u arapskom svijetu, piše agencija Rojters.

Međunarodna zajednica sada shvata da je nečinjenje bilo greška i da je povećalo broj potencijalnih terorista koji predstavljaju prijetnju regionu, ali i šire.

Možda je ovakva fragmentacija Sirije pojednostavljivanje stvari, ali realnost je takva da ni Asad ni pobunjenici nemaju prednost, navodi AFP.

U međuvremenu je sirijska privreda doživjela najgori mogući sunovrat, uz slab privredni rast, povećanje budžetskog deficita sa tri odsto BDP 2010. na 30 odsto 2013. i spoljnog duga koji je sa 23 odsto skočio prošle godine na 73 odsto BDP, dok je stopa nezaposlenosti dostigla 50 odsto.

Galerija

( Beta )