Nije slučajno

Nije slučajno, a nije ni neznaveno, a nije ni bez namjere, izostavljeno iz elektronskih medija (najgledanijih, svi se hvale) a i pisanih ono što se dva dana dešavalo u Kotoru povodom 8.marta Međunarodnog praznika žena. Održavala se konferencija i performans na Trgu od oružja pod nazivom 95 godina - nećemo odustati ! Došle su žene iz gradova Crne Gore, one misleće, one neposlušne, one koje imaju iskustvo pobune ali i pobjede (makar koliko mala ona bila). Došle su da odaju čast i priznanje pretkinjama koje su imale smjelosti da javno iskažu svoje nezadovoljstvo vlašču i sistemom u kojemu su živjele. Došle su da javno iskažu zahtjeve ali i konstatacije da živimo u osiromašenoj zemlji koju su pokrale političke elite i institucije sistema u službi te elite. Došle su da iskažu svoj stav o neophodnosti mira i da iskažu svoju strepnju zbog onog što se dešava u Ukrajini i da podrže sve mirovne napore koji isključuju oružje.

Nije slučajno što su to ispustli državni, ali i ostali mediji. Dešavaju se po njima “važnije” stvari, a emancipatorskim i mirovnim inicijativama nema mjesta tamo gdje mediji žure da pripomognu da se nasilno ljudi svrstaju u tabore (nacionalne, političke, ratne). Tako je, nažalost, svuda gdje se približava kraj jednog organizovanog sistema nasilja nad stanovništvom i vaga se na obije strane ko će biti žrtvovan. Činjenica je da su najeftiniji u tom vaganju žene i djeca. Kolateralna šteta nasilničkih i nacionalističkih igrarija muškaraca.

Jer, nije slučajno da je Parlament žena održan 7. marta kako bi se crnogorskoj javnosti pokazala sva ispraznost rodnih politika u CHG, kako bi se bahato i neodgovorno i nemoralno tvrdilo da „imamo teškoća“ i upravo ih zbog „zahtjeva EU“ imamo namjeru rješavati u narednom periodu, godinama. O političkom nasilju nad ženama koje se dešava na tom istom mjestu (zakon o izboru poslanika bez poslanica) tišina, kao i o ekonomskom, institucionalnom i svakoj drugoj vrsti nasilja.Ni natuknice o odgovornosti onih koji 20 godina stvaraju taj ambijent! Sve novine su izvijestile, sa manje ili više detalja.

Jer, nije slučajno da je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava “velikodušno” i “dobrovoljno” dalo svoju krv za dobrobit žena. Simbolično su ukazali na temelje na koje se oslanjaju, na ono što im je fokus - uzimanje i davanje krvi ! Da li još neko ne zna koju cijenu zahtijevaju ideologije “tla i krvi”. Praktično su pokazali svim ženama u CG da se računa da su sva pravna sredstva zadovoljena i iscrpljena i da se jedino uvažava krv, kao dar koji će one naravno vratiti učeći svoju djecu kako „treba dati krv“ tim bjelosvjetskim „humanistima“. Sve novine su izvijestile, i da ne bude zabune, istovremeno punile stranice nacionalnim podjelama vezano za aktuelne izbore.

Jer, nije slučajno da su čelnice DPS-a, koji podržava razvija i planira protivhumanu organizaciju, koja se zove zdravstveni sistem CG, našle upravo tog dana da pozovu najranjivije žene kako bi im uručile poklone. Oni koji u svojim rukama imaju moć i novac da obezbijede svim ženama koje se nađu u sličnoj situaciji medicinsku, psihološku i socijalnu pomoć nisu tog dana izašli sa podatkom u kojim opštinama se po principima EU pruža podrška svim ženama u toj situaciji. Tih podataka nema, jer ni pomoći nema. Ovo nije samo licemjerno, ovo je znak da se neće prezati ni od čega kako bi se propaganda tzv «brige za ljude” nastavila u krajnje dehumanizovanoj svakodnevici. Sve novine su izvijestile, istovremeno puneći stranice konzumerskom politikom i seksističkim pogledom na 8. mart.

Nije slučajno da je Vlada uvela novi scenarij održavanja sjednica, baš 8. marta kako bi raspravljali o reformama u obrazovanju, socijali, zdravstvu koje je po patrijarhalnom usmjerenju najbliže ženama. Još zanimljivije, tu ih ima najviše zaposlenih. Izašli su ministri sa izjavama o kvalitetu života, važnosti obrazovanja i zaštite sa praktičnim predlozima (za sada) predstoje - provjere i kontrola zaposlenih, smanjenje penzionera... žene i penzioneri/ke su fokus! Sve novine su objavile posvećene temama koje su „bitne“ restituciji?, nauci?... Sjetih se romantičnog zanosa premijera, godine koju je „posvetio nasilju nad ženama“ što je rezultiralo diskreditacijom i instrumentalizacijom ženskih NVO. One su danas onesposobljene za kritičko promišljanje o rodnim i ostalim politikama!

Žene na konferenciji u Kotoru su (bez obzira na mjesto življenja, godine, porodičnu i socijalnu situaciju, političku i nacionalu pripadnost) govorile o ekonomskom nasilju nad ženama, kroz teoriju i kroz iskustvo. Govorile su o strahu koji vlada na tržištu rada, strahu koji se mjeri neposrednom životnom ugroženošću, ali govorile su i o strahu od onih koje već vidljivo hvata strah od gubitka pozicija, privilegija i koji gube kontrolu i spremni su na svako zlodjelo da se održe. Svi elektronski mediji su oćutali , a i većina pisanih.

Protivim se svakom vidu nepoštovanja naših pretkinja. Protivim se svakom vidu fašizacije. Protivim se tome da su ljudi u službi političara i medija, jer je istina obrnuta, oni zavise od nas a ne mi od njih. Ovo svi znamo, samo lopovi i primitivci ne znaju.

I nije slučajno što pišem ovaj tekst nakon odluke da se više neću oglašavati u medijima koji potcjenjuju doprinos žena drugačijim politikama i miru. Iznad svega osjećam odgovornost da ukažem na ono što se dešava i opasno ugrožava naše življenje a to je zatiranje kritičke misli i zaboravljanje emancipatorske prošlosti uz projekciju nacionalističke prošlosti. Ako su se mogle naše pretkinje suprostaviti, moramo i mi kako bi sačuvale ljudsko dostojanstvo i život.

( Ljupka Kovačević )