Mještani Banjana traže pomoć države: Bez doktora nema ni života

Mještani Banjana tvrde da im problema od kada su izgubili status opštine i postali, kako kažu, „slijepo crijevo” Nikšića, ne fali. Zbog toga su se okupili na Crnom kuku da iskažu nezodovoljstvo, ali i da dočekaju ljekara koji njihov teren obilazi jednom nedjeljno.

„Ništa nemamo da bi se pohvalili osim čistog vazduha. Unazad 20 godina ovdje smo imali ambulantu, a sada nas ljekar i tehničar, koji rade na Velimlju u prvoj smjeni, obilaze jednom nedjeljno, a poslije podne smo bez ljekara. A ljekar, ili makar sanitet, trebaju nam čitavog dana, a ne povremeno. Tako je ljetos Mihaila Miljanića iz sela Dubočke ujela zmija i da nije stigla hitna u Trubjelu čovjek bi umro. Jedva su ga spasili jer u bolnici na Velimlju nisu imali serum”, vidno iznerviran priča Miljan Miljanić.

Stanovništvu se ovdje prvo mora obezbijediti redovna zdravstvena zaštita jer, kako reče Miljanić, ljudi idu za ljekarima.

„Zimi pola kuća ne dimi. Odavde su dvojica zimus prodali živo i otišli u Nikšić. Morali su - jedan imao infarkt, drugog zaboljele ruke, ne smiju zimovati bez doktora”, kazao je Miljanić.

Mještani Banjana

Đoko Zečević iz sela Somine kaže da je svojevremeno čuveni ljekar Niko Miljanić u selu Luge operisao, a da danas za običan aspirin moraju ići u Nikšić.

„Nemamo ambulantu, bilo šta ako se desi moramo kod ljekara u Nikšić, vikendom nemamo prevoz, kada je snijeg ni škole nemamo, a uzeše nam i ono malo što imamo. Tu prije svega mislim na šumu koju nam otimaju i puteve koji propadoše”, kazao je Zečević.

U Somini zimuje oko 15 uglavnom staračkih domaćinstava, a Zečević kaže da je problem i to što se momci ne mogu oženiti jer niko neće na selo.

„Od Toljevine do Velimlja, što je najžalosnija stvar, imamo 150 momaka neoženjenih, a za vrijeme Drugog svjetskog rata na tom terenu je bilo samo pet neženja. A njima godine idu. Momci neće iz sela, a djevojke neće na selo”, kaže Zečević koji je oženjen i ima troje djece.

Kuća Mitre Koprivice je prva u Crnom kuku, tako da često posluži i kao improvizovani stacionar gdje ljekar utorkom pregleda mještane kojima je pregled potreban.

„Poslije podne nema ni ljekara ni tehničara a dešava se da nam njihova pomoć hitno treba. Alergična sam na ubode insekata i dešavalo mi se da mi u Nikšiću spasu život”, kaže Mitra.

„Poslije podne nema ni ljekara ni tehničara a dešava se da nam njihova pomoć hitno treba"

Drugačije bi bilo, smatraju mještani, da predsjednik MZ živi u tom kraju. I njega bi „boljele iste rane” pa bi se zalagao da one budu „izvidane”. Ovako, kažu, prepušteni su sami sebi.

„Prije 15 godina je izabran predsjednik Mjesne zajednice i koliko se sjećam od tada nije održao nijedan sastanak. On nije uključen u ove naše probleme, jer, iako je sa ovih prostora, živi u Nikšiću. Banjani su pasivan, bezvodan kraj, ostala su staračka domaćinstva, momci koji su ostali neoženjeni ugazili u duboke godine, polako se gubi svaka pespektiva”, pesimistična je Mitra.

Galerija

( Svetlana Mandić )