Turneja

Kakva će to biti ekskurzija. Možda padne i pjesma, kao nekada... “Oj, drugovi, jel vam žaaao...”

Vlada na turneji? Po regionu, ili na domaćem terenu? Da nisu utripovali da su Stounsi? Kad dođete u fazu “Rastanak se primakaaao”, onda možete povjerovati što god hoćete.

Mada sve ovo više asocira na legendarni film “Ko to tamo peva” (Slobodan Šijan, 1980). Domaća verzija nosi naslov - “Ko to tamo okl(ij)eva”. Naravno, niko ne oklijeva. Kad je obraz junački u pitanju, nema oklijevanja, znaju se običaji, kako smo podučeni nedavno.

Gdje će poslije Kolašina? Mogla bi jedna sjednica da se održi i u Gusinju, u čast novog statusa. Mogli bi, u nekoj bliskoj budućnosti, da zasijedaju i u Azerbejdžanu, što da ne. Prelijepo će ih dočekati. Ako nestane struje Roćenov osmjeh obasjaće ih kao najjači reflektor, kao izlazeće sunce. Zamislite tu divotu - Mugoša otvara sjednicu recitujući stihove Džavida Huseina (Huseyn Abdulla oglu Rasizadeh), izražajno i sugestivno, kako samo on umije. Da mu i Dragica Tomas pozavidi...

Da li bi, može biti, Vlada bila efikasnija ako šara? Kolašin, pa Ulcinj, ako tamo smiju. Ekološka sjednica, recimo, na otvorenom, na terenima solane. Rijetke ptice i ministri... Samo da ne naiđu lovci.

Takva Vladina turneja bi imala težinu najboljeg art hepeninga. Nakon gradova, kada se obiđe jedan krug, ići na naredni nivo. Fabričke hale. Vlada zasijeda u praznim halama... Sjednica u Titeksu, pa u Marko Radović, pa kod Pejovića u KAP-u... Sjednica u Obodu, u fabrici celuloze, svečana sjednica u nikšićkom Domu Revolucije (Đaga, okružen pionirkama, recituje “Milov naprijed”, od Nazora, bez zazora)... To bi bilo kudikamo smislenije od ovakve predizborne demagogije i programa kreiranih u duhu drevne starategije “Da se Vlasi ne dosjete”. Mada, bilo bi možda kontraproduktivno za ekipu sa vlasti - onda bi se, naime, ljudi sjetili da je Crna Gora nekada imala nekoliko desetina uspješnih preduzeća, koja su proizvodila po nešto, hranila desetine hiljada ljudi. A gdje je sve to? Ko je fabričke hale učinio praznima kao ulice u filmu “28 dana kasnije”? U čijim džepovima je završila razlika između punih i praznih hala?

Ovako, za sada imamo samo Konvoj do Kolašina. (Zvuči kao partizanski film, samo što ovu režiju ne potpisuje Veljko Bulajić.) Uzbudljivi prizori autobusa koji hita, dramatično, uz Platije - svaki kadar ima snagu Sema Pekinpoa.

Zamislite taj autobus pun ministara i mlada pomoćnika/ce, sekretara, nad i podsekretara, zamislite taj veseli izlet. Živopisni karneval crnogorske politike. Još je i osmi mart, pa bi bilo pametno povesti i svoje “ljepše polovine”... Eto, i Bjanka da progleda, da krene makar malo, uprkos nikakvoj sezoni... To je odgovorna Vlada. Pomaže posustale hotele.

Ali, ne smije se stati na tome. Potrebna je i navijačka pratnja. Dva autobusa najvjernijih navijača - jedan sa mladim fanovima, sa navijačicama koje predvodi Viktorija Badža, dok zrele čierlidersice predvodi gospođa Radmila Vojvodić. Ona umije sa mladima, zato će i biti idealna rektorka... Sigurno.

Drugi autobus u konvoju mogao bi da prevozi savjetničku kamarilu, sve ujedno - i tajne i javne savjetničke uzdanice. Sljedeći autobus bio bi angažovan za Mugijeve intelektualce i sinove - to je sličan nivo obrazovanja, pameti i časti...

Uh, kakva ekipa... Ali, bore se za domaći turistički potencijal, što je za svaku pohvalu. Samo neka nastave ovako - ne smije se stati na Kolašinu.

Evo, imam prijedlog za neku od nerednih lokacija. Pravo mjesto za sjednice ove Vlade bio bi - otok Mamula.

Pa neka sjednica traje koliko traje.

( Balša Brković )