Put ka demokratiji

Crna Gora je u istorijskom razvoju prošla milenijumski put od društva plemenskih zajednica do moderne države. Suočavajući se sa različitim istorijskim izazovima u prošlosti, često je bila njen talac, ali i stvaralac. Premošćavajući traume istorije često je bila bolesnik koji je teško preživljavao bez "tuđe njege".

Iskustvo iz posljednja dva vijeka ukazuje da se crnogorsko društvo tokom suočavanja sa aktuelnim izazovima više ponašalo fatalistički, nego mudro i racionalno. Sazrijevanje i razvoj društva kao skupine odgovornih ljudi je podređivano pojedincu kao personifikaciji te zajednice. Rušenjem pojedinca rušila bi se i zajednica. Tek bi se onda shvatila pogubnost i održivost društva koje počiva na moći, a ne na institucijama koje tu moć čine realnim.

"Čuvari društva i države"

Iskustvo kralja Nikole, apsolutnog gospodara punih 58 godina, pokazalo je da država i društvo koje počiva na moći i “ugledu” pojedinca i kruga oko njega, bivaju lak zalogaj onima koji ne žele dobro ni državi ni društvu. Ako je u kući toplo samo onima oko vatre, a ne i onima koji su od nje podalje, normalno je da će ljudi tražiti da ugriju ruke negdje na drugom mjestu. Zbog toga je uzdizanje pojedinca ili uže skupine na pijedastal "čuvara društva i države" prvi i pouzdan pokazatelj da se nije daleko iskoračilo u razumijevanju potreba društvenog razvoja u odnosu na vremena koja bi trebalo da budu daleko iza nas. Pogubnost fatalizma iz 1918. godine nije bila prepreka njegovom ponavljanju 1989. Socijalna osnova i ideološka podloga ovih procesa su bili slični, a umnogome i istovjetni. Rezultat je bio poražavajući: razoreno društvo i izgubljena država. Podijeljeno društvo bilo je u narednim decenijama "zarobljeno" stranačkim i ideološkim parazitizmom koji je isisavao sve kreativne potencijale društva. Odgovor fatalista na takvo stanje je bila revolucija i revolucionarni preobražaj. Novo "počinjanje od početka" ili kako bi savremeni fatalisti kazali "godine počinju januarom".

Zato svako odgovorno razmišljanje o Crnoj Gori i njenom društvu mora počivati na traženju odgovora: kako učiniti crnogorsko društvo sposobnim da pređe drugu liniju psihološke granice koje nema u svom iskustvu (mirna i demokratska smjena vlasti na izborima).

Prva, psihološka granica (dobijanje države mirnim i demokratskim sredstvima) relativno je uspješno prebrođena. Pri tome se mora imati na umu da sama po sebi smjena vlasti, ne znači ništa ukoliko se ona shvati kao prosta i personalna promjena nosilaca moći. Ona ima smisla samo ako je u funkciji kvalitetnijeg razvoja društva. Uostalom, dovoljno je uporediti socijalni, privredni i ekonomski potencijal društva iz 1989. i 2014. i shvatiti pogubnost filozofije "dovoljno je da samo vi odete". Otuda odgovornost crnogorskog društva mora počivati na izgrađivanju sposobnosti da na demokratski način mijenja svaku vlast za koju smatra da nije odgovorila na pravi način društvenim izazovima. Ali i da ne dozvoli da se vlast u Crnoj Gori mijenja s ulice, nasiljem i prevratima. Tako nešto bi bio konačan poraz i dokaz nezrelosti.

Za promjene je nužna istrajnost

Upravo, svijest o nužnosti razvijanja demokratskih potencijala potrebnih crnogorskom društvu, motivisalo je više slobodoumnih, odgovornih i ostvarenih pojedinaca da se objedine u Forum 2010 i organizovanim djelovanjem pomognu i pospješe procese društvenog razvoja od interesa za cjelokupno crnogorsko društvo. (Ne)očekivano, dio političkih elita je ovu vinicijativu i način ukpljanja shvatio kao konkurenciju. To je i logično, posebno za onaj dio elite koja ne može da shvati da najveći dio članova Foruma politiku i političare smatra kao prostor koji ne može biti zanimanje, već samo okvir za kreativan i opštekoristan rad. Uostalom, besmisleno se braniti u situaciji u kojoj je svaki od članova Foruma, bar jedanput, napustio ili odbio da bude dio politike koja se sukobljavala sa njihovim etičkim, moralnim i demokratskim principima. To ne znači da je "sva pamet u njihovom vlasništvu" ali tim prije znači potrebu da se demokratski "principi" promovišu i provjeravaju, nude kao platforma objedinjavanja svih demokratskih potencijala u društvu. Biti “autističan i sebičan" u društvu koje dnevno pokazuje znake ozbiljnih devijacija je luksuz koji sebi moze priuštiti samo onaj koji to smatra normalnom pojavom i "prirodnim stanjem", a svoju poziciju perifernom i samim tim lišenom potrebe za poboljšanjem i promjenom. U tome je Forum 2010 našao motiv da promoviše principe na kojima treba istrajavati. A oni, pored ostalog, polaze od analiza konkretnog stanja i podrazumijevaju:

1. Aktuelni procesi na političkom, ekonomskom i socijalnom planu ukazuju na stalno propadanje društva, što nužno vodi ka krahu režima i potrebi da se njegova neminovna smjena upriliči saglasno principima parlamentarne demokratije i mirne predaje vlasti, izvrši na bezbolan, društveno prihvatljiv i odgovoran način.

2. Istorijska odgovornost trenutka nalaže opšti napor ka osnivanju "Fronta spasa " ili nekog sličnog oblika okupljanja političkih partija, nevladinih, drugih organizacija i nekompromitovanih pojedinaca u cilju sveopšte mobilizacije ka saniranju posljedica rezultata neodgovorne i neproduktivne vlasti i sveopšte transformacije društva kroz izgradnju odgovorne, nekompromitovane i smenljive vlasti.

3. Opšta potreba zaštite naroda od socijalizacije promašenih privatizacija, rasipništva i neodgovornog trošenja para poreskih obveznika, promovisanjem politiike "oporezivanja" stanovništva, zahtijeva odgovorno i ubrzano preispitivanje procesa tranzicije i preraspodjele nacionalnog bogatstva u korist vladajuće vrhuške.

4. Atrofija institucija sistema, erozija društvenih vrijednosti, nedjelotvornost pravnog poretka, korupcija, monopolizacija, devastacija prostora su posljedica partitokratske logike razvoja društva koje uništava načela društva jednakih šansi, socijalne pravde i pravne države. Demontaža takve politike je moguća samo uz afirmaciju načela sposobnosti naspram podobnosti i slobodoumnosti naspram poslušnosti.

5. Država Crna Gora kao demokratska zajednica slobodnih građana, okrenuta procesu evroatlantskih integracija, nesporna je vrijednost koja zaslužuje sveopšti napor usmjeren ka afirmaciji individualnih i kolektivnih prava svih njenih građana bez obzira na različito poimanje nacionalnog i konfesionalnog identiteta.

6. Kršenje ljudskih prava u prošlosti i sadašnjosti mora biti sankcionisano tako što bi odgovornost trebalo proširiti i na one koji su dužni to da spriječe, a nijesu. Učestvovanje u političkom aboliranju politike kršenja ljudskih prava treba pravno sankcionisati kao oblik izgrađivanja odgovornog društva i slobodnih institucija.

7. Komercijalizacija i liberalizacija u oblastima obrazovanja i zdravstva ne treba da znače smanjenu obavezu države u potrebi servisiranja podrške ovom segmentu drustva, već naprotiv potrebu jačanja odgovornosti da se ovi sistemi učine stabilnim i odgovornim. "Skupa država" i "jeftini univerzitet" su društveno pogubni i trajno štetni i kao takvi moraju biti odbačeni. Nedopustivo je pod plaštom liberalizacije vršiti preraspodjelu društvenog kapitala ka privatnom, pravdanjem takve politike navodnim "jednakim pravima na obrazovanje".

8. Prava manjina treba posmatrati u kontekstu ukupnog statusa manjinskih zajednica i njihovih pripadnika, a ne statusa političkih elita i pojedinaca koji predstavljanje tih zajednica, koriste kao sredstvo za ostvarivanje ličnih i partijskih interesa. Umjesto kao "ikebane vlasti", manjine treba posmatrati kao partnera u procesu izgradnje društva pravde i jednakih šansi za sve.U tom smislu, opštine u kojem manjine čine većinu ne mogu biti posmatrane samo kao "nerazvijene", već moraju postati briga države u prevazilaženju takvog stanja. Vlast u tim opštinama mora biti iskaz interesa lokalnih zajednica, a ne talac političke retorike o "svemoći" centralne vlasti. Neravnomjerna razvijenost mora biti podsticana i decentraliazacijom državne uprave i pravednijom raspodjelom nacionalnog bogatstva, podsticajnom poreskom politikom.

9. Slobodni mediji i civilno društvo su vrijednosti oko kojih se mora uspostaviti društveni konsenzus na principima kvaliteta, a ne političke involviranosti. Potreba "oslobađanja zarobljenih institucija" mora biti izvedena kroz proces departizacije i depolitizacije društva, uz afirmaciju stručne i profesionalne sposobnosti svakog pojedinca.

10. Kvalitet vlasti se ne ogleda u političkoj retorici, veću mjerljivom pobolljšanju standarda građana i kvaliteta života. Vlast nije ono što ona misli o sebi, niti drugi o njoj, već ono što ostavlja generacijama koje dolaze.

( Šerbo Rastoder )