STAV
Čuda Velikog rata
Niko nije računao da rat može trajati duže od nekoliko mjeseci. A kada se nešto potcjeni, nastupaju nepredviđene stvari
Evropljani su 1914. godine sa neviđenom dozom optimizma ušli u Prvi svjetski rat. U taborima zaraćenih strana prestojeći sukob je predstavljan kao borba za “blistav ideal”, zabilježio je Remark u svom romanu ,,Povratak”.
Interesantno, niko nije računao, da rat može potrajati duže od nekoliko mjeseci. Naprotiv. Njemci su vjerovali da će za tri mjeseca poraziti svoje protivnike. Ni na Zapadu nijesu bili skloni razmišljanjima, da se put do “blistavih ideala” može ozbiljnije odužiti.
No, kako to obično biva, kada se neko ili nešto potcjeni, nastupaju nepredviđene stvari. U konkretnom slučaju, zaraćene strane se nijesu najbolje pripremile za sukob, pa je ratno raspoloženje umnogome splasnulo kada su zahvaljujući modernom naoružanju, bogu na isposvjest odlazile na hiljade vojnika.
Tako je, recimo, Francuska za samo mjesec dana na pojedinim sektorima imala i do 300.000 vojnika izbačenih iz stroja, dok je Velika Britanija prvog dana bitke na Somi izgubila 57.000 vojnika, od čega 20.000 mrtvih.
Da li je iko prije rata mogao zamisliti ovakav užas? Ili, recimo, da će za vrijeme šestomjesečne Verdenske operacije (600.000 žrtava) njemačke i francuske snage ispaliti 23 miliona granta, što će reći, da je po minutu ove bitke, koja je trajala 6 mjeseci, padalo 100 granata po položajima zaraćenih strana.
Takođe, na početku rata niko nije mogao ni sanjati, a kamoli povjerovati, da će jedna prosta srpska armija odnijeti na Ceru prvu savezničku pobjedu, a nakon toga i na Kolubari tući vojsku Dvojne Monarhije.
Slično je bilo i sa osmanskom vojskom, koju je njemački general fon Moltke, samo “dvije i po nedjelje pošto je počelo prvo savezničko iskrcavanje u Dardanelima”, okarakterisao kao “apsolutno bezvrijednu”. “Ona nema ni oružje, ni municiju, pa čak ni uniforme. Žene njihovih oficira čak prose pored puta”, kazao je Moltke austrougarskom generalu Hecendorfu.
No, to nije mnogo pomoglo britansko-francuskim snagama u borbi za morske tjesnace. Istina, uz dvostruko veće gubitke, osmanska vojska je osujetila saveznički plan doturanja industrijskog i vojnog materijala Rusiji.
Ovo su samo neka od dešavanja, u koja niko nije vjerovao 1914. godine. Da je tada neko prognozirao četvorogodišnji sukob, te da će njegov bilans biti 8 miliona mrtvih, 7 miliona trajno onesposobljenih i 15 miliona ranjenih ljudi, malo ko bi mu vjerovao.
( Milan Šćekić )