Miomirijada

“Nije vaša briga da šišnjarite kroz familije...“ (M.M.)

Ne miješajte se u tuđi posa’ i biće mira. Mira i Miomira. Vječnosti se - drugo ime za mir - tadijer nadajmo. To je onaj rahatluk kad pleme snom mrtvijem spava. (Jer i snovi znaju biti nemirni). Svejedno, javne se neki građanin, pa i građanka, istrči takoreći, nesmotreno, zavedeni idejom građanske države, popularnom u Evropi još od Immanuela Kanta (1724-1804, Königsberg). Budni prije vakta i zemana - januar je čoče - kad i međedi snom tvrdijem spavaju i proljeće sanjaju. Djetinjasti, shvataju bukvalno, da je država svih, za sve, i svačija briga. Državotvorstvo međutim, prisvajanje istog, kao i pripadajućih nekretnina i narodnih tekovina, jednima pristoji i godi - drugima nikako i daleko se kazalo. I nipošto da shvate, ti drugi, da to nije za njih. Što priliči Miomiru ne priliči Momiru. Svako malo miomirovcima, zatočnicima čistog državotvorstva, plekaju se i dosađuju kojekavi šišnjari. Mogu podanici izdaleka da upražnjavaju veseli državotvorni performans i europske integracije, prilikom glasanja i o praznicima - a oni prijenuli k državi ka’ da se dijele priganice. Dijele se dabogme tekovine, nekretnine, položaji, koncesije... zato i postoji opštinska i državna vlast - ali , priznaćete - tek to nije za svakoga. ’Đe bi nam tadijer bio kraj. I ovako je prifalilo.

Svako doma država državotvorcima

Zanago, jedni su predodređeni i udreni da upravljaju, raspoređuju narodne resurse, na drugijema je da se pokriju se ušima i kunjaju. I čupnu nešto sa strane ako je preostalo. Impresivno je kako nesuđeni ljekar žestoko uzvraća jednoj ženi, profesorici Universiteta. Poput one Hegelove piljarice nesrećnoj građanki koja se usudila da kaže da jaja nijesu svježa. Jaja i nijesu bila svježa, ali koga briga. Obraz i poštenje u slučaju piljarice i inih posvećenika nije uputno dovoditi u pitanje. Suvišno je reći da je naivna građanka pobjegla glavom bez obzira, praćena plotunima psovki i uvreda razjarenene piljarke. Tako se brani piljara - tako se brani država!

Neka se svak’ ustručava i gleda svoga posla. Ni on se, ljekar, ne miješa nikome u nauku i struku. Nije se mnogo zamajavao ni svojom. Bistar i podoban od rođenja uvidio je da se od znanja i rabote neće ’leba najesti. A volio je život i sve ono što vole mladi (lijepi i pošteni). Udružio je rad sa državom: postao je državotvorac.

Mi smo posvećeni - drugi šišnjare

DPS tvori i zbori, ostali šišnjare i kvare. Miješati i ometati čelnika u raboti je za svaku osudu. Može On, onako nasjekiran šišnjarenjem i zanovijetanjem lakomislenih podanika, štogod pobrkati. I Pop se u knjigu smete. Čelnik je, ipak, odvažan, bastašan: kad se taj namrgodi i kočoperno osvrne oko sebe, čik gukni da su jaja mućak... Mani se ćorava posla građanine.

Ono što je neophodno za opširan čelnikov posao, tim prije važi i za osnovnu ćeliju društva. Koja je po nekim nevladinim analitičarima u ekonomskoj i svakojakoj krizi ali DPS-u opet, nezamjenljiva kao rasadnik glasova. Nije za brigu naivnim kritičarima i opoziciji da prebrojavaju i pretresaju familije. To je posao od najviše važnosti partije na vlasti. DPS već ima precizan i detaljan pregled glasačkog kapacita svake porodice. I ne samo presjek, nadasve važan, nego i evidenciju svake ovisnosti koja je od značaja na glasačko opredjeljenje. Samo pomnim pristupom, nikako šišnjarenjem, ne štedeći sredstva, ovim naizgled prostim računom dolazimo do slatkog rezultata koji se zove siguran glas.

To što smo nepouzdani u moralnom pogledu, samo usložnjava i poskupljuje put do sigurnog glasa. Narodni resursi tanje i padaju, tjeskoba rukovodilaca i čelnika raste. Patrioti i patriotska rabota, odvajkada skupi. Podobnost je, zanago, najskuplja crnogorska riječ. Ne možemo ju više namirivati iz sopstvenih izvora. Stoga je najpreča borba za pridobojanje stranih investitora. Nudimo im sve, uz neograničene povoljnosti i najmanje provizije u regionu. Napojnice za čelnike, tek tolike, da se ne bi osjećali šišnjarima.

( Ratimir Vujačić )