To be or not to be

Na pragu smo najvećeg muslimanskog praznika Kurban bajrama. Za ovu priliku izabrao sam kur’ansko kazivanje o ovom događaju.

“I Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi. I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: ‘O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?’

‘O oče moj’, reče, ‘onako kako ti se naređuje postupi; vidjet ćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.’

I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi, Mi ga zovnusmo: ‘O Ibrahime, ti si se Objavi u snu odazvao; a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine; to je, zaista, bilo pravo iskušenje!’ I kurbanom velikim ga iskupismo i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo: ‘Nek je u miru Ibrahim!’ Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine, a on je, doista, bio rob Naš, vjernik, i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim, i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a među potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika očitih.“ (37:101-113).

Dakle, Ibrahim je bio spreman žrtvovati sina jedinca isključivo radi Njegovog zadovoljstva. Odlučnost i iskrenost vjerovanja potvrdio je dijelom. Spremnošću da žrtvuje najmilije od svega što je imao pokazao je najveći stepen džihada.

Poštovani čitaoče, da li si ikada razmišljao u kakvom džihadu je u tim trenutcima bio moj praotac Ibrahim a.s.? Da ti pomognem. U najuzvišenijem i najveličanstvenijem stepenu svih džihada. Zar nije Allahov poslanik Muhammed, neka je Allahov blagoslov na nj i njegovo čisto i plemenito potomstvo, rekao: “Od svih džihada, najveći džihad je borba sa samim sobom.“ Džihad sa vlastitim egom. Vječita borba između dobra i zla. Kako nam to Šekspir u jednoj prelijepoj rečenici objasni – Biti ili ne biti, pitanje je sad.

Zato što je Gospodar Milostiv i zato što u Njegovim zakonitostima nikada nećeš naići na odstupanja, osim ako su u pitanju nadnaravne situacije i mi imamo prilike biti Ibrahim. I mi obični smrtnici svakodnevno se susrećemo sa razno-raznim iskušenjima. Istina u mnogo blažoj formi od Ibrahima a.s, ali ih imamo. Nije se lahko u ovoj silikonskoj eri oduprijeti raznim dezinformacijama, lažima, obmanama, izdajama, prevarama, konformizmu… Potrebna je nadnaravna snaga i razum, borba sa vlastitim egom, džihad sa samim sobom kako bi se i mi upisali među dobre Ibrahimove potomke. Abraham a.s. je praotac svih istinoljubivih i dobrih ljudi. On se davno odrekao zločinitelja.

Zato je imperativ i sveta obaveza svakog onoga koji sebe naziva vjerujućim insanom, da ovih dana kada se pripremamo za Kurban bajram kao primjer drugima upravo mi, Ibrahimovi potomci, prinesemo na “Kurban kladu“ najveću moguću žrtvu– vlastiti ego! Sve dok ne proučimo “Kurban dovu“ egu i ne priznamo sami sebi sklonost ka licemjerstvu i spremnost na laži, obmane, cinizam, izdaje i sve ostale poroke, nema nam napretka. Sve ostalo je puka forma i klasična idolatrija. Lahko je za par stotina eura kupiti ovna i “grudvati“ se njegovim mesom. U vremenu osvajanja univerzuma i otkrivanja zakonitosti fotona, uz dužno poštovanje tradicije, danas je velika žrtva i najveći Kurban žrtvovanje ega. Dijelom a ne retorikom pokažimo da se “kurbansko meso“ može podijeliti ne samo na 7 nego na 777777 i više dijelova.

Vijest da je koliko jučer samo hiljadu kilometara daleko od mjesta gdje je nekada stajao Ibrahim a.s. “tamo negdje u Jemenu“ u školskim autobusima ubijeno preko 200 Ibrahimovih potomaka ledi krv u žilama.

Kako razumjeti par miliona ljudi koji i nakon ove tragedije bez riječi osude mirno nastavljaju sa obredima tražeći spas za svoje i tuđe grijehe kao da se nije ništa desilo. Ima li opravdanja za šutnju na ovakve i slične događaje onima koji sebe nazivaju muslimanima na Danu suda, pitam se.

Onog momenta kada poput Abrahama pređemo sa riječi na dijela i u Ime Njega odlučno žrtvujemo umiljato janje zvano Ego, širom planete će odjeknuti:

“Gospodaru naš, smiluj se svim nevinim stradalnicima i neka je Tvoje prokletstvo na zločinitelje! Dosta nam je ubijanja! To be or not to be!!!“

(PCNEN)

( Ibrahim Čikić )