Mladi u Kolašinu odbijaju zanatske poslove, Mađari se ne stide

U gradu koji je nakada bio prepoznat po velikom broju raznovrsnih zanatskih radnji, sada gotovo da nema zanatlija, a rezultati sprovedenih anketa među učenicima završnih razreda kolašinske osnovne škole govore o tome da mladi ne žele da se školuju za tu vrstu zanimanja. U Kolašinu već odavno nema, recimo, obućara, a i za druge zanatske usluge mora se do Mojkovca, Bijelog Polja ili Podgorice. Takvo stanje je zabrinjavajuće i znatno povećava troškove života Kolašinaca.

Na evidenciji kancelarije Zavoda za zapošljavanje, među više od 650 onih koji traže posao, su čak 64 maturanata gimnazije, isto toliko ekonomskih i trgovniskih tehničara ili čak 67 prodavaca sa završenim III stepenom. Nema nijednog jedinog zidara, stolara, vodoinstalatera, montera, ali ni poslastičara ili visokokvalifikovanog kuvara.

U informaciji koju su iz Zavoda za zapošljavanje dostavili lokalnom parlmentu, navodi se i da nedostaju vozači građevinskih i poljoprivrednih mašina, planinski i turistički vodiči, restoranski konobari...

U firmi za uređenje enterijera “Dekor” ne radi nijedan Kolašinac, a vlasnik Boško Mirović kaže kako i dalje teško vjeruje u činjenicu da neko danas odbija sigurnu zaradu

U JU Srednja mješovita škola „Braća Selić“ kažu da su primijetili taj problem i da iako su voljni da odgovore potrebama grada, za to sada nema mnogo mogućnosti.

Osnovni pokazatelj za to su, kako kaže direktor te škole Zvonko Perović, rezultati istraživanja nedavno sprovedenog među učenicima završnog razreda osnovne škole.

„U anketi je učestvovalo 78, od ukupno 89 učenika devetog razreda osnovne škole. Niko od anketiranih nije pokazao interesovanje za zanatska zanimanja. To je zabrinjavajuće i prije svega je riječ o „mentalitetskoj barijeri“. Imamo volje, iako postoje određeni kadrovski problemi, kao i sa obezbjeđenjem uslova za praktičnu nastavu, da pokušamo da formiramo bar jedno odjeljenje tih deficitarnih obrazovnih profila”, kazao je on.

Prema njegovim riječima, ta škola je potpuno svjesna onoga što nedostaje gradu.

Potrebno je, smatra Perović, prije upisa srednje škole dodatno edukovati učenike i njihove roditelje, kako bi efikasno bile razbijene predrasude prema zanatima.

„Od sljedeće godine, recimo nećemo imati ekonomski smjer. Već pet generacija ekonomskih tehničara je izašlo iz ove škole. Pored gimanzije, imaćemo i dalje ugostiteljski smjer, iako i za to zanimanje opada interesovanje. Spremani smo da probamo da odgovorimo potrebama tržišta rada, ali za to treba da postoji interesovanje učenika- tvrdi Perović.

I iskustava rijetkih Kolašinca koji su zanatlije i koji od toga dobro žive, govore u prilog činjenici da se u toj varoši mladi teško odlučuju za zanimanja.

Vlasnik firme za uređenje enterijera „Dekor kompani“ Boško Mirović tvrdi da tokom deceniju i po, koliko se bavi tim poslom nijedan njegov sugrađanin nije bio zainteresovan da bude radno angažovan u tom preduzeću.

„U mom preduzeću ne radi nijedan Kolašinac, već Rusini i Mađari iz Vojvodine. Imamo „mentalitetsku barijeru“ prema zanatima. Nevjerovatno, ali to se još na ovim prostorima doživljava kao ponižavajuće. A savim je suprotno - ko „ima zanat“ ne može propasti bez obzira na finansijsku krizu”, kazao je Mirović.

( Dragana Šćepanović )