Vlado Perović: Sport je tamo gdje i država

Iako ne smatra da je u crnogorskom sportu sve u najboljem redu i svjestan je da je neophodno mnogo rada da bi bilo bolje, Perović dodaje da ne misli da je sve tako crno

13 komentar(a)
24.02.2014. 18:28h

Iako su neki prodavali stvari iz kuće da bi mogli poći na utakmice u inostranstvo, pa i sam Vlado je, kaže, svojevremeno prodao bas gitaru i kupio satelitsku antenu da bi gledao vrhunski sport, Crnogorci o sportu više pričaju, nerijetko naopako, nego što sport i sami praktikuju i podržavaju, jedan je od zaključaka diskusije na temu sporta koju je protekle sedmice sa naloga @cgtvituje vodio sportski novinar Vlado Perović.

Iako ne smatra da je u crnogorskom sportu sve u najboljem redu i svjestan je da je neophodno mnogo rada da bi bilo bolje, Perović dodaje da ne misli da je sve tako crno kako se ponekad prikazuje.

“Sport u Crnoj Gori je lijep i živopisan. Za državu ovih gabarita, imamo čime da se ponosimo - ženska i muška rukometna reprezentacija, ženska i muška košarkaška reprezentacija, vaterpolo, fudbal, da ne navodim sve uspjehe, pokazali su da se u ovoj zemlji rađa dovoljno talenata u igračkom i stručnom smislu na koje bi trebalo da budemo ponosni”, kazao je on.

Stanje u crnogorskom sportu on upoređuje sa stanjem u državi .

“Sport je taman tamo gdje je i država, u nekom dobu tranzicije iz koje se teško izlazi, sa tim što se kroz sport u kratkom periodu može preskočiti više stepenica”.

Država bi, kaže Perović, trebalo da ozbiljno shvati sport i vrati ministarstvo.

Na pitanje učesnika u diskusiji u čemu je razlika za sport u Crnoj Gori ako bi umjesto Uprave za sport postojalo posebno ministarstvo, on je kazao da je stvar u pružanju podrške sportu.

“Povratkom ministarstva sporta, uz bolje postavljen sistem, prije svega sa više zalaganja u radu sa djecom u školskim ustanovama, sa nešto boljim, masovnijim i stručnijim kadrom u odgajanju mlađih kategorija, mislim da možemo i mnogo više.

Ukoliko ne možemo da sprovedemo put od talentovanog do vrhunskog, treba da se posvetimo traženju potencijala, koje bi neko drugi obradio, neko sa boljom infrastrukturom i većim mogućnostima”, rekao je Perović, dodajući da sada “sve ide na milost i nemilost višim nivoima u Ministarstvu prosvjete”.

Vraćanje sporta u crnogorske škole, odnosno poboljšanje uslova u kojima će mladi i djeca moći da se posvete sportu, tema je koja je bila broj jedan i tokom tvitovanja dugogodišnjeg crnogorskog reprezentativca, rukometaša Zorana Roganovića.

Ta priča je nastavljena u sedmici tvitovanja Vlada Perovića, kada su se učesnici saglasili da predmet fizičko vaspitanje u osnovnim školama ne poštuju ni učenici, ni profesori, ni roditelji. Perović je zabrinut i psihološkim profilom onih koji treniraju klince. “Fizičkom obrazovanju se ne pridaje velika važnost. To nije dobro, jer upravo u danima osnovne škole dobijamo osnovna uputstva kako napraviti dobar korak, dobar skok, stičemo osnovna znanja o koordinaciji pokreta i značaju bavljenja sportom.

Uvijek su nam bitniji matematika, fizika, hemija. Volio bih da vidim više takmičenja po školama, između škola, na nivou gradova i države. To bi nam dalo više povoda za socijalizaciju klinaca iz različitih sredina, mnogo tema za razgovor, a sigurno bismo iz takvih turnira lakše došli do talentovane djece koja bi sjutra mogla i profesionalno da se bave sportom”, kazao je on.

Do 28. februara će tvitovati Dijana Uljarević.

Navijači bi trebalo da se raduju i malim stvarima

Navijači koji sportiste podržavaju samo kada dobijaju su manji problem crnogorskog sporta od bivših nezadovoljnih sportista, kaže Perović.

“Na tribinama je uvijek mnogo navijača kada se igra protiv sportskih velesila, a kad nam dođu autsajderi, kao da se te utakmice za nas ne igraju. Ipak, veći problem su nezadovoljni neuspješni bivši sportisti, odnosno sportski radnici, koje su u stanju da omalovaže svaki uspjeh krijući se iza šifre na nekom forumu ili kroz komentare na portalima”, rekao je on.

Prema njegovim riječima, crnogorski navijači bi trebalo da se raduju i malim stvarima, da budu glas, grlo, dlan i podrže sportiste i kad je dobro i kad je loše.

“Crnogorski navijač bi trebalo da dokaže da nije došao da navija, da ne prati utakmicu samo da bi sjutra imao priču za društvo i da je bio viđen. Treba pružiti ruku rivalu i treba ostati ponosan na one koji nas reprezentuju”.