Nemoralna diverzantica

Jesam... Sa dužnom pažnjom i maksimalnim strukovnim posvećenjem, gledala sam emisiju “Živa istina“ na nejavnom državnom servisu, u intervjuu iz četvrtka u petak, sa guvernerom CBCG (RTCG, 15.02.2019, 20-22 časova). Moje očekivanje da će novinar biti slijepi poslušnik, bilo je neočekivano iznevjereno. Kako god zakulisno pokušavao da pomogne guverneru, nekadašnji novinar je odradio svoj posao, iako je odavno okrenuo leđa sebi najboljem iz ‘95-’98. Hvala.

Guverner CBCG nazvao je “diverzijom i nelojalnom konkurencijom“ uobičajenu bankarsku i tržišnu borbu na crnogorskom tržištu, među našim bankama. Uigrano je nazvao “moralnim hazardom“ navodno potkopavanje od strane “šaptačkih armija“ (iz berbernica, frizeraja, kafana i sa pijaca), koje su preko neimenovanih revizorskih kuća, advokata i građana izazivali (izazivaju) paniku.

Ogavne horde pakosnika-ca uspjele su da ubijede deponente jedne banke da sumanuto p(re)otrče u drugu banku. Odnosno, guvernerova nelojalna konkurencija je krenula da uništava jednu banku u korist druge banke. On i CBCG su, u stilu neautentičnih avengersa(?), namjerni da prokužene anonimne diverzante, ogovarače i šaptače, ućutkaju.

Simplificirano, guverner je u direktnom ljubavisanju sa kamerom, po nalogu novinara, štedišama crnogorskih banaka potvrdio da je tigar sa Balkana nikad jači.

Hajdemo među činjenice. Ko to bješe prva, a ko druga banka? Iako ih guverner nije imenovao, za svakog sa završenom prvom godinom ekonomije bilo je jednostavno da dokuči o kojim se bankama radi.

Prva banka (banka A) je navodni guvernerov nelojalni oduzimač deponenata. To je banka bankara-činovnika, koji su tekuće u čekalici da spoje veliku bankarsku rijeku u malešnu, gledano globalno. U stanju su bašbriganja, čak i kad trpe guvernerova telefonska izdiranja, pošto je posao mergera dogovoren na višem, političkom nivou. Nikada nisu bili sposobni (bilo koji od njih) da shvate kako su one babetine od žute i crne mogle da kontrolišu 1,1 milijarde eura aktive (31/12/2008), kad oni jedva izlaze na kraj sa malo većom polovinom para.

Druga banka (banka B) je banka tekuće plačavine guvernera. To je banka izvršnog direktora, koji je zbog zdušne privatne odbrane guvernera, uspio da ga natjera da prekonoćno sazove sastanak u svečanoj sali CBCG (petak 08.02.2019), kako bi zajednički tugaljivo kuknjavili o tome da mu panonsko-paorska gluperda organizovano oduzima deponente.

Mada istaknuto nije papazjanija, iako tako zvuči, može li se vjerovati guverneru, koji je u vezi ovog pitanja bio ojačan novinarom, spremnim da troši riječi oko “hibridnog rata protiv Crne Gore”, prozivajući akcionare banke A kao moralno/tržišno upitne?

Objektivne brojke (izvor podataka predstavlja tabelu iz zvaničnih bilansa stanja (pasive) predmetnih banaka, objavljenih transparentno na web siteu CBCG) pričaju drugačiju priču:

- Banka A je smanjivala depozite u periodu od 2010-2015. Potom da ih polako vraća, prateći planove tunjavog razvoja. Njihovi direktori na tržištu su odavno poznati da su jedino zainteresovani za bonuse i netalasanje. Kad im se pridruži indikacija da su strukovno inteligentni da pokrenu modele moralnog hazarda/ nelojalne konkurencije, moglo bi se pomisliti da su umanjili voljeno hedonisanje na našem tržištu, što nije slučaj;

- Banka B je, u naznačenom periodu, realno prestigla sve svoje konkurente, u tržišnom napadu da dostigne banku A; godinama unazad je prikupljala depozitna sredstva, na račun deponenata banke A, ali i drugih banaka. Tržišno su podigli jaku mrežu poslovnica i dobar menadžerski tim, posebno srednji menadžment, koji i danas predstavlja realnu tržišnu prednost banke B;

- Prećutno nagomilavanje deponenata i depozita im je tržišno bilo dozvoljeno, jer je banka A u tom periodu primjenjivala stupidnu poslovnu politiku da što više malih deponenata udalji sa svojih šaltera; bili su im skupi za održavanje;

- Sve do kraja januara 2019, golemi prilivi deponenata i depozita u banku B definisan je kao lojalna konkurencija od strane CBCG;

- Sada, guverner CBCG tvrdi da je tekući odlazak deponenata iz banke B u banku A “moralni hazard i nelojalna konkurencija“;

- Nema slične trumpijanske teorije zavjere, koja može jačati brojčano nepotkovanu odokativnost, koju tabela demantuje;

- Može biti da su depozitni prosjeci iz tabele, koliko god uprošćeni i nepouzdani, tekuće na strani banke A (napomena: još nisu objavljeni posljednji podaci iz januara 2019).

Stoga, ko god odluči da svoja sredstva prenese iz banke B u banku A, ima bankarsko, tržišno, zakonsko i potrošačko pravo. Ne zato što je neka muka, pa postoje značajni uvećani rizik u banci B. Sredstva njega/nje, kao i sredstva pravnih lica, vlasništvo su deponenata, a ne banke-naka.

Tako da kad guverner i novinar kreiraju post-istinu o diverzantima, hazarderima i nelojalnim uznemiravačima konkurencije, tj. hibridnim ratnicima iz Londona, grada koji se za lokalne potrebe tekuće piše kao Moskva, treba nastaviti dalje, bez osvrtanja.

Istina je: “probijena je psihološka barijera“ (citat guvernera). Konačno je u Crnoj Gori bespogovorno, neoboriva tržišna činjenica: tekuće, šta god guverner CBCG izgovori, a tiče se tržišta i bankarskog sektora, ne može izazvati zemljotres u sistemu, iako je brojčanom nepotkovanošću iz tabele učinio nenamjernu, negativnu uslugu banci B.

Guvernerovo bitisanje u tržišnoj nevažnosti je, na kratki rok, dobro za sistem; nepovjerenje prema njemu i CBCG, nije nepovjerenje prema bankama i sistemu.

Na dugi rok, takvo stanje ostavlja gnojni trag/sistemski problem, posebno za poslanike-ce iz guvernerove partije. Krajem 2017. usvojili su Zakon o CBCG. Čak i da pokušaju da iznađu način da mu doakaju, to je zakonski nemoguća misija. Brzopotezno podizanje ruku onomad, svjesno im je oduzelo “cohones“.

Sada nemaju ni jedan parlamentarni, ni sistemski, mehanizam da guvernera pozovu na odgovornost za aktivnosti i ugrožavanje reputacije institucije, koja je mnogo prije Miloševića/Dakića bila bez strukovne kičme i strateške nepotkupljivosti.

Tržišno je važnije da aktuelni ministar finansija/premijer ne prihvate osiono prebacivanje odgovornosti iz navedenog intervjua, a kada ih je guverner prozvao da su obavezni da dokapitalizuju banku pod prinudnom upravom.

Još relevantnije: za ukupno tržište, strateški bi bilo zalječujuće da je predsjednik države tokom prošlonedjeljnog ukrštanja riječi odlučio da okrene politička leđa svojem guverneru, što bi narativ njegovog dokazivanja da je još uvijek jak političar, učinilo mnogo uvjerljivijim.

Zato, ponovo: ima li nade u potkovano činjenje u ime sistema na obzorju?

( Mila Kasalica )