Vanna za "Vijesti": Moja publika su bračni parovi

Hrvatska pjevačica Vanna nije dugo nastupala u Crnoj Gori, pa će ljubitelji njene muzike imati priliku da je čuju u utorak 14. avgusta kada će pjevati u Budvi, dok će dan kasnije nastupiti sa bendom u Tivtu na gradskoj rivi Pine. I dok će koncert u Budvi početi u 22 sata, sa publikom u Tivtu Vanna će se družiti od 21 sat i 30 minuta uz sve hitove koje je otpjevala tokom njene dugogodišnje karijere.

S obzirom na to da ovoga puta nema velike bine, već će nastup biti u intimnijoj atmosferi na terasi hotela, hoće li i repertoar biti drugačiji? Dolazite li sa bendom ili će biti neka akustična verzija nastupa?

Mislim da fizičke dimenzije bine ne uslovljavaju veličinu onoga što dolazi sa nje; to mi nije važno za sam nastup i naravno da ćemo i ovaj put dati sve od sebe da koncert bude uspješan, zabavan i da ostane ljudima u sjećanju. Pred dvadesetak dana sam gledala koncert Ed Širana u Minhenu i kako je on na pozornici sam, bez pratećeg benda, dovoljna bi mu bila i najmanja bina na svijetu, a ipak je možda najveća muzička zvijezda današnjice. Sa mnom će biti moj prateći sastav, iako volim da priredim kraće nastupe uz pratnju jednog ili dva instrumenta, no ovaj puta to nije slučaj.

Nekada su muzičari imali stalne svirke i jedva bi čekali ljeto da imaju stalni angažman i sviraju na terasi nekog hotela. Jeste li Vi “zakačili” taj period i ako jeste kakve su tada svirke bile?

Ne, nisam bila dio “terasa benda”, ako na to mislite. Svjesna sam da su koncerti po obali dio turističke ponude, što je lijepo, ali nikome ne garantuju stalni posao i dobro je da nije tako. Koncert morate zaslužiti zbog želje publike da vas čuju i vide, a na vama je da imate što za ponuditi.

Koliko Vam je teško danas da, poslije toliko albuma i hitova sastavite repertoar a da se što manje ljudi sa Vašeg koncerta vrati nezadovoljno jer nijesu čuli omiljenu pjesmu?

Oh, nadam se da nema nezadovoljnih, iako se može dogoditi da ljudi nisu čuli pjesmu kojoj su se nadali, no, to je razlog da dođu opet da me slušaju, ha, ha… Ja volim da odsviram svoje najveće hitove, nisam izvođač koji nudi sezonski repertoar, jer sam nakon toliko godina iskustva svjesna toga što ljudi vole i mislim da je fer da im to i ponudim. Kako i sama odlazim često na koncerte drugih izvođača, često i stranih, znam da nisam srećna ako nisam čula neku pjesmu koju volim.

I dan danas se puštaju na radiju i često pjevaju na svirkama numere koje ste otpjevali kao glavni vokal benda ET. Traže li se te pjesme i na nastupima jednako?

Pa, većinu tih pjesama sviram na koncertima, iako primjećujem da ih mlađa publika zapravo ne poznaje dovoljno, a to je i logično. Većina tih pjesama je prošla tzv. test vremena i osim što su podsjetnik na nečiju mladost, ostaju dobre pjesme, naročito ako ih dobro odsvirate. Naravno, jednako volim izvoditi pjesme novijeg datuma i volim kada ih ljudi dobro prihvate.

Svi muzičari pred nastup obično sastave set listu, jeste li i Vi među njima i držite li se strogo te liste ili ste spremni da s vremena na vrijeme ispunite gostu-fanu neku muzičku želju i otpjevate nešto što nijeste planirali?

Pa naravno, koncert je interakcija među ljudima, a ne unaprijed smišljena šema koja se ne mijenja. Da je tako, meni prvoj bi bilo dosadno. Svaki novi grad donosi nove ljude, s novom energijom i tome se treba radovati i truditi se upoznati je. To je jedan od razloga zašto i volim svoj posao - prvobitna zamisao je uvijek tu, ali nadam se da će mi publika dati razlog da je malo i promijenim na opšte zadovoljstvo.

Mnogi muzičari od nastupa do nastupa, u dogovoru sa pratećim muzičarima, mijenjaju aranžmane pjesama kako bi uvijek zvučale drugačije. Imate li i Vi običaj da to radite i desi li se da vam neka pjesma, nakon određenog vremena dosadi pa je ne izvodite na nastupima, ma koliko publici bila omiljena?

Najveće prilagođavanje aranžmana koncertnog programa se dogodio za potrebe mog solističkog koncerta iz dvorane Vatroslava Lisinskog kada sam pjevala samo uz pratnju zagrebačke Filharmonije, možda najboljeg orkestra na ovim prostorima. Tada smo za sve pjesme morali raspisati nove aranžmane za potrebe skoro stotinu muzičara i neke su pjesme zaista ludo dobro zazvučale, naročiton neke plesne pjesme iz ET vremena. To je za sada možda i moj najbolji koncert i jako sam na njega ponosna. Priuštila sam i sebi i publici nešto neuobičajeno te večeri i drago mi je da smo sve to zabilježili da CD/DVD izdanju.

Kažu da pop pjevače uglavnom slušaju žene. Imate li Vi muškaraca među svojom publikom, ili uglavnom dolaze u pratnji ljepše polovine?

Pa, možda bi najbliže bilo istini da kažem da me slušaju bračni parovi koji ponekad dođu s djecom.

Dugo ste na muzičkoj sceni, ima li možda nešto, što biste danas, da možete vratiti vrijeme drugačije uradili? Jeste li zadovoljni svojom karijerom?

Bilo bi nerealno reći da sam sasvim zadovoljna sa svime što sam uradila ili sa svime što mi se dogodilo. Neke sam stvari sama krivo “odigrala”, a neke su se malo neočekivano posložile. No, ja sam rijedak sretnik jer upravo radim posao o kojem sam maštala kao mala djevojčica i ja sam zapravo oduvijek htjela biti muzičarka. Nije me pretjerano privlačila popularnost, naslovnice, nisam planirala da uživam u tome da me svi prepoznaju, oduvijek me intrigiralo ostaviti muzički trag na sceni ili u nečijoj duši.

To mi se i ostvarilo. Naravno da usput mora biti nenadanih situacija, pogrešnog odabira saradnika, pogrešnih procjena, ali sve to negdje vodi i nisam se ničeg manje dobrog uplašila. Ne živim u ničijoj sijenci, nisam ničiji projekt niti pulen, a kamoli igračka. Samostalna sam i ponosna na svoj put i radujem se mnogim stvarima koje su preda mnom.

Publika u Crnoj Gori, za razliku od nekih Vaših kolega, nema baš često priliku da Vas čuje. Kakve Vi nosite utiske sa tih nastupa. Ima li neki nastup u CG koji posebno pamtite?

Evo, nadam se da će skori nastupi u Budvi i Tivtu biti za pamćenje.

Ova godina je dobro počela, pobjednom na Zagrebačkom festivalu, šta je ono na čemu trenutno radite, hoće li fanovi možda uskoro uživati u nekom novom singlu, albumu?

Nakon Zagrebačkog festivala, kolega Žak Houdek i ja smo priredili odličan koncert u dvorani Lisinski, a ubrzo nakon toga je uslijedio nastup s Andreom Bočeliem - jednim od najsjajnijih trenutaka moje karijere. Koncert je bio pred 15 000 ljudi u zagrebačkoj Areni i zajedno smo, uz pratnju Filharmonije, pjevali pjesmu “Canto della terra”. Upravo je njegov tim odbarao mene kao njegovu gošću i zbog toga sam jako ponosna. Krajem juna sam nastupila na Splitskom festivalu sa pjesmom “Gdje počinje kraj” i to nakon petnaest godina. Osvojili smo tri nagrade, a za petnaestak dana promovišem nove pjesme od kojih mi je jedna jako važna jer govori o mom rodnom kraju Podravini i pjevam je na svom kajkavskom dijalektu.

( Marija Vasić )