Niko iz države ne pita ni kako su pomorci koje su napali pirati
Grozdana je o svemu saznala sa interneta, a osim straha za supruga, doživjela je razočarenje u Udruženje pomoraca i državu
Supruga pomorca iz Kotora Branislava Vujovića, Grozdana, razočarana je jer niko od institucija u Crnoj Gori nije konatktirao niti se zainteresovao povodom pokušaja pirata u Somaliji da otmu brod na kojem se nalazi njen suprug.
Prvi oficir stroja Vujović i zapovjednik Uroš Vuković, članovi su posade malog kontejnerskog broda „Andrea“ koji je prošle nedjelje u četvrtak popodne napadnut. Pomorci nisu povrijeđeni, kao ni ostali članovi posade koju još čine i upravitelj stroja iz Burme i 14 pomoraca iz Kenije.
U razgovoru za “Vijesti”, Grozdana priča da je o svemu saznala preko interneta, a osim straha za supruga, doživjela je razočarenje kada je u medijima pročitala da su iz Udruženja pomoraca saopštili da im nije poznat identitet crnogorskih pomoraca.
“Zvala me kćerka da mi kaže šta se desilo, a nju je obavijestio njen suprug koji je vijest pročitao na internetu. Rekla mi je da ne paničim, da je pročitala kako je bilo pucnjave, ali da su pomorci dobro, da nijesu povrijeđeni, i da je sve u redu. Nakon toga, očekivala sam da će me neko iz Udruženja pomoraca iz Kotora pozvati, da će se interesovati o kome je riječ, pitati da li im je potrebna pomoć, tim prije što su saopštili da im nije poznat identitet pomoraca. Ne znam zašto uopšte i postoje i šta rade kada ih ništa ne interesuje”, kaže ogorčeno Grozdana, i dodaje da je ona morala da zove novinare i kaže im ko su pomorci.
Brod "Andrea" koji su napali pirati
“Međutim i nakon što su u medijima objavljena njihova imena i prezimena, niko me nije pozvao da makar pitaju šta se dešava sa tim ljudima. Zato, vjerujte mi, ni ja se njima više ne bih obratila i zatražila bilo kakvu pomoć, ma šta god da se desi. Ionako niko nikada mom suprugu nije pomogao. A poslije ovoga, a imajući u vidu iskustvo sa prethodnog broda, ne želim da govorim o bilo kojoj nadležnoj instituciji u državi jer nijesu bili fer prema pomorcima koji su prošli pakao dvije godine u Egiptu. Jednostavno nemam šta reći, osim da sam razočarana”, ispričala je Grozdana koja s nestrpljenjem nakon osam mjeseci očekuje povratak supruga.
“Trebalo je da se iskrca prije 15 dana ali ga je gazda zamolio da produži ugovor kako bi odradili još jedno putovanje za luku Mogadiš u Somaliji. Eto, to je bilo to putovanje koje se ipak na svu sreću završilo bez posljedica. Zvao me preksinoć, rekao mi je da su dobro, da plove nazad jer su morali da se vrate. Nadam se da više neće biti problema, i da neće produžavati ugovor i da će se vratiti kući”, kaže Grozdana, dodajuću da je Branislav i ranije plovio Somalijom ali da je ovo prvi put da je imao susret sa piratima.
Grozdana Vujović
Brod „Andrea“ plovi pod zastavom Sijera Leonea, a njime upravlja kompanija „Alpha Logistics“ iz Kenije. Brod je napadnut prošlog četvrtka u dva navrata, kada su pirati koji su se „Andrei“ približili u gliseru pokušali da natjeraju zapovjednika da zaustavi brod kako bi se oni ukrcali i oteli ga. Tim naoružanih zaštitara ukrcanih na „Andrei“ međutim, uzvratio je na paljbu napadača, natjeravši ih da obustave napad i udalje se. U gliseru koji je napao trgovački brod bilo je pet ljudi koji su imali automatsko naoružanje. Oni su otvorili vatru na „Andreu“ ali su odustali od napada nakon što su im naoružani zaštitari sa palube 94-metarskog kontejneraša, uzvratili vatrom, a brod nastavio da plovi nesmanjenom brzinom. U momentu napada „Andrea“ je plovila na iskrcaj tereta u somalijsku luku Mogadiš. Taj brod, inače, već godinama vozi teret između luka na istočnoj obali Afrike u Keniji, Tanzaniji, Madagaskaru, Mozambiku i na Komorskim ostrvima.
Poslije golgote na Nuadidobili samo pola plata
Kapetan Uroš Vuković i prvi oficir Branislav Vujović su, uz upravitelja stroja Borislava Samardžića, od decembra 2010. do avgusta 2012. preživjeli pakao na grčkom teretnjaku „Nuada“ koji je dugo bio zarobljen po egipatskim lukama Suec i Safaga zbog neisplaćivanja finansijskih obaveza njegovog vlasnika prema posadi, agentu i drugim povjeriocima.
Živeći često u nehumanim uslovima, bez goriva, struje, klimatizacije, vode i hrane na brodu na kome su se temperature pele i na preko 50 stepeni , trojica naših pomoraca tada su se mjesecima borila da im gazda isplati teško zarađeni novac. Grozdana se prisjeća tog perioda, ističući da ni tada niko od nadležnih nije ništa uradio, te da su se pomorci sami snalazili.
”Isplaćeno im je samo 50 odsto zarađenih plata, uz navodno obećanje da će dobiti i ostatak novca, ali od toga nema ništa. Sa tim smo se oprostili, bitno je da su izvukli živi glavu. Ni tada nije bilo pomoći niotkud, sami su se snalazili u ostvarivanju prava, umjesto da to rade ljudi koji su nadležni za to. Čak su platili 25 hiljada dolara advokatu”, kaže Grozdana.
( Ivana Komnenić )