Em ti je žao pokojnika, em moraš biti koncentrisan

Nekada su Crnogorci živjeli za ono što će im biti u tužbalici, trudeći se da ih nakon smrti po dobru pamte. Novo vrijeme donijelo je nove vrijednosti, pa i kad bi trebalo za nekim zakukati, uglavnom nema ko.

Danica Roganović-Popović jedna od posljednjih crnogorskih tužilica za “Vijesti” priča o zanatu koji izumire.

„Potrebno je i da se isplače onaj ko izgubi nekoga i tu veliku tugu iz sebe da izbaci. Lakše je kad to podijeli s narodom. I tako je bilo vjekovima. Zato su ljudi i živjeli poslije. A danas ljudi to u sebi drže, ne ispoljavaju ni lijepa osjećanja ni žalost”, objašnjava Danica.

Nekada su se, prisjeća se, pokojnici „izlagali" i po dvije noći, a na sahrane se masovno dolazilo. I veoma je važno bilo kako će na život pokojnika tačku staviti tužilica ili lelekač.

Opširnije u štampanom izdanju "Vijesti" od 23. februara

( Ivana Novaković-Leković )