Što će biti sa crnogorskim nastupom na Bijenalu u Veneciji?

Lako je prutu da se sokoli/ Dok bije decu njega ne boli... Ljubivoje Ršumović,

"Lako je prutu.

Evo, prošlo je dva mjeseca od otvaranja 1. crnogorskog Salona Arhitekture - i tri sedmice od zatvaranja - a od katologa Salona i plaketa koje je trebalo uručiti nagrađenima na Salonu - ni pomena.

Bilo je priče da je katalog spreman za štampu - čekalo se samo da stignu obrazloženja članova četvoročlanog žirija - ne svih, neki članovi su, navodno, bili revnosni po pitanju pisanja obrazloženja, mada mi nije jasno zašto ta prokleta obrazloženja nisu bila napisana istog dana, ili istih dana, kada su žirirana ostvarenja koja su konkurisala za nagrade, prije isplate honorara.

Bilo je priče i da će, konačno, biti upriličena i ta svečanost retroaktivnog uručenja nagrada, odnosno plaketa i kataloga nagrađenima na Salonu - ali avaj, avaj ali, nećemo to dočekati, sva je prilika.

Koktel nije ni pominjan, biće da ipak nije preteklo ni centa od onih nesrećnih kotizacija i silnih sponzorstava - sve je otišlo u dim.

Posljednja promjena na Internet stranici Saveza arhitekata Crne Gore - provjeru sam izvršio u prošli četvrtak, 20. februara, tačno u 8.00 sati prije podne - desila se davnog 25. decembra prošle godine, kada je okešan raspis Konkursa za izradu logotipa Arhitektonskog fakulteta (Univerziteta Crne Gore) - kad već pominjem taj konkurs, moram da dodam da u raspisu stoji da će rezultati biti objavljeni 24. februara, što pada u naredni ponedjeljak - pa ako vas taj logotip stvarno zanima, mene ne zanima toliko baš... itd.

Rem Koolhaas, umjetnički direktor Arhitektonskog bijenala u Veneciji – XIV Međunarodne izložbe arhitekture

Kako bilo, mislim da je pravo vrijeme da Nebojši Adžiću, predsjedniku SACG, uputim jedno od lakših pitanja iz seta vrlo zanimljivih pitanja što ih je Ljubo Đurković, proslavljeni dramski pisac, nedavno uputio Janku Ljumoviću, direktoru Crnogorskog narodnog pozorišta - dakle, gospodine Adžiću, volite li patišpanj?

Situacija nije sasvim beznadežna - srećom, na raspolaganju nam je internet-adresa salonarhitekture.me, gdje su redom poredana sva ostvarenja što su bila prezentovana na 1. crnogorskom Salonu arhitekture, pa ako vas ta stvar još uvijek zanima, mene ne zanima baš toliko... itd.

O Crnogorskoj postavci na ovogodišnjem Arhitektonskom bijenalu u Veneciji - XIV Međunarodnoj izložbi arhitekture - ni pomena, naravno, još uvijek.

Kladio bih se da neće ni biti pomena - tu stvar ćemo ovoga puta preskočiti, sva je prilika - što i nije nikakva šteta, ako je suditi po našim nastupima na prošlom, pretprošlom i bijenalu 2008. godine.

Čast da predstavi našu malu, ali časnu i poštenu državu 2008. i 2010. godine pripala je bila Goranu Radoviću, tadašnjem dekanu Arhitektonskog fakulteta, a 2012. je kolo poveo Rifat Alihodžić, moj najbolji drug - zdravo Rifate!

Ne vjerujem da će se bivšem dekanu Radoviću ili drugu Rifatu - u dogledno vrijeme posrećiti da žiriraju teatarske predstave.

Davne 2004. godine - u vrijeme kada smo još uvijek živjeli u zajednici sa Srbijom - u vrijeme kad smo živjeli u državi koja se zvala Srbija i Crna Gora - čast da po po prvi put u njenoj milenijumskoj povijesti predstavi Crnu Goru, tj. crnogorski entitet na Arhitektonskom bijenalu u Veneciji - odnosno na IX Međunarodnoj izložbi arhitekture - pripala je bila Slobodanu - Danku Selinkiću, jednoj vrlo opskurnoj, ali po svemu sudeći i vrlo svestranoj ličnosti, koja se pojavila, evo nađoh na Internet stranici CNP, i u Žiriju Bijenala crnogorskog teatra 2012. godine.

Ne vjerujem da će se bivšem dekanu Radoviću ili drugu Rifatu - u dogledno vrijeme posrećiti da žiriraju teatarske predstave.

Kako bilo, dopunio bih pomenuti spisak pitanja što ih je Ljubo Đurković, proslavljeni dramski pisac, postavio Janku Ljumoviću, direktoru CNP, sa dva pitanja - dakle, gospodine Ljumoviću, ko je taj Slobodan - Danko Selinkić? - to je prvo pitanje, a drugo je: da li se i Selinkićevo ime nalazi - ili se nekada nalazilo - na platnom spisku CNP? - ako se nalazi, ili se nalazilo, o kojim svotama je riječ i za koje i kakve usluge su mu isplaćene te svote?

Selinkiću ipak treba priznati da je te davne, 2004. godine, udario nekakve standarde, kakve-takve, po međunarodnim mjerilima nikako previsoke - dapače, vrlo skromne - ali ispostaviće se ipak daleko, daleko, daleko, daleko, daleko, daleko - iznad Radovićevog i Rifatovog dosega.

Tada je, podsjetiću vas, Vesna Kilibarda bila ministarka kulture i medija - tada se to tako zvalo.

Zašto bih se kladio, pitate se sad vi, da o crnogorskoj postavci na predstojećem Arhitektonskom bijenalu u Veneciji - neće ni biti pomena?

Zato što je ovogodišnja venecijanska igranka odavno počela, a nisam primijetio da je bilo nekih pokušaja sa naše strane da se uključimo u dešavanja.

Zna se, na primjer, da je 20. decembar prošle godine bio krajnji rok do kojega je na adresu Bijenala u Veneciji trebalo poslati službeno obavještenje o imenovanju komesara, njegovog zamjenika, kao i kustosa, tj. kuratora naše postavke, tj. izložbe.

Nisam primijetio da je to učinjeno - provjerio sam da li postoji bilo što na tu temu na Internet stranicama Ministarstva kulture i Ministarstva održivog razvoja i turizma - Ministarstvo kulture je bilo nadležno za crnogorske nastupe i na XI i XII Arhitektonskom bijenalu u Veneciji, dok je Ministarstvo održivog razvoja i turizma bilo nadležno za naš nastup na XIII Arhitektonskom bijenalu - i nema ništa, baš ništa.

Dalje, do 11. februara je Remu Kolhasu (Rem Koolhaas), umjetničkom direktoru XIV Arhitektonskog bijenala, trebalo poslati prijavu za odobrenje radova/ instalacija koje se postavljaju van paviljona, tj. van Đardina - a to smo mi - ako se nešto nije promijenilo u međuvremenu, a sumnjam da se išta promijenilo, sumnjam da je zakupljen prostor u Arsenalima, na primjer, kao davne 2008. godine, kad je stari Aleksandar Keković na sva zvona slavio činjenicu da je pao zid tivatskog Arsenala - i da će se graditi marina za mega-jahte, tj. Porto Montenegro.

Zna se, na primjer, da je 20. decembar prošle godine bio krajnji rok do kojega je na adresu Bijenala u Veneciji trebalo poslati službeno obavještenje o imenovanju komesara, njegovog zamjenika, kao i kustosa, tj. kuratora naše postavke, tj. izložbe.

Tu prijavu za odobrenje crnogorskog rada/ instalacije niko od crnogorskih zvaničnika još nije pominjao, naravno.

Do 28. februara, to pada u naredni petak, morali bismo dostaviti - pod uslovom da već nismo diskvalifikovani - sljedeće podatke, redom, na zvaničnom obrascu: naziv i lokacija izložbe, imena i titule kustosa i izlagača - što bi podrazumijevalo da imamo spremnu izložbu, fotografije svakog od njih, obrazloženje izložbe na zvaničnom formularu - ah ta obrazloženja, tekstualno obrazloženje, tekstualno obrazloženje projekta - još pisanja, majko mila - i fotografije izložbe.

Do 15. marta bismo morali dostaviti kompletan projekat nacionalnog nastupa Arhitektonskoj sekciji bijenala - što se, vrlo vjerovatno, neće desiti - osim ako Rifat ne osokoli svoje studente da na brzinu prerade ono gumno što su ga izložili bili u Veneciji prije dvije godine - pod uslovom da je to gumno preživjelo, u što sumnjam, vjerovatno su ga bacili u obližnji kanal poslije izložbe.

Kako bilo, pravo je vrijeme, čini mi se, da postavim dva pitanja Sanji Lješković - Mitrović, generalnoj direktorici Direktorata za planiranje prostorom pri Ministarstvu održivog razvoja i turizma, koja je, ako me pamćenje dobro služi, otvorila crnogorsku postavku na Arhitektonskom bijenalu u Veneciji - XIII Međunarodnoj izložbi arhitekture - 2012. godine - dakle, gospođo Lješković - Mitrović, koliko je koštala crnogorska postavka u Veneciji 2012. godine i koliki ste honorar vi podigli i u kojem svojstvu, a koliki je honorar podigao moj najbolji drug, komesar Rifat? - to bi bilo prvo pitanje, a drugo je - volite li patišpanj?

( Borislav Vukićević )