E, moj dobri i pošteni Mamula...

Austrijski general i namjesnik Dalmacije Lazar Mamula, Ličanin, sredinom XIX vijeka izgradio je Mamulu. Pretpostavlja se da tom prilikom nije konsultovan ni DPS ni SNP kao ni različiti interesni građevinsko-mafijaško-interesni lobiji. Čak sam spreman da tvrdim da javna rasprava nije ni sprovedena. Idem toliko daleko da mislim da niko tada nije ni pitao narod šta da se zida na malom ostrvu Lastavica.

U to vrijeme jaka i moćna država, rukovodila se i upravljala svojim interesima i interesima naroda koji je živio u njenim granicama. Živio i stvarao. I sebi i državi koju je poštovao, jer je ona poštovala njega.

Iako je funkcija tvrđave bila da štiti ulaz u Bokokotorski zaliv, ona je u Prvom i Drugom svjetskom ratu bila zloglasna tamnica, u kojoj su Austrijanci (tokom Prvog svjetskog rata) i Italijani (u Drugom svjetskom ratu) zatvarali i mučili, uglavnom rodoljube.

Zanimanje ”strateški partner” nije tada bilo posebno cijenjeno jer se nije ni sanjati smjelo o prodaji državne imovine. Novo vrijeme nosi nove običaje i mogućnost da si u poziciji sa par prostorno-urbanističkih, generalnih ili detaljnih planova promijeniš sebi život. To što si promijenio lijepo u ružno, ne mora da te brine. Usput raspišeš par ”burazerskih” tendera i postaješ zaslužni član porodice.

Godinama se mulja, nateže i razvlači (javna) rasprava o Državnoj studiji lokacije. Sve je kao u redu, odlučivali radni organi, grupe i tijela. Usaglašavali stavovi i izglasavale se odluke kojima izabrani predstavnci žele da doprinesu kvalitetu života Novljana. Sve pokriveno odgovarajućim papirima i neodgovarajućim potpuno konfuznim i nejasnim pozivima građanima na javne rasprave.

Prije četiri godine sam pokušavao to da objasnim jednom nikšićkom nosiocu lokalne funkcije. Naveo sam primjer njegovog đeteta koje ima upalu grla. Pretpostavio sam da mu nije dovoljno samo kupiti sirup i reći kad i koliko da uzima. Bogami roditelji zapušavaju nos i razvrću vilice da bi im đeca popila taj sirup. To rade svakako i oni kojima su birači poklonili povjerenje da u njihovo ime donose najbolje moguće odluke.

Pišem ovo znajući da oni neće promijeniti stav i konsultovati narod, jer su oni vlast, a narod je narod. Pišem opominjući građane da mućnu glavom prije nego zaokruže i prije nego im neko proda more, nebo ili vazduh.

Ja pišem, a javne rasprave prolaze...

E, moj dobri i pošteni Lazare Mamula...

( Aleksandar Dedović )