Država da, ali kakva

Kosovo je država. Već šest godina. U to, ma koliko se nekima ne sviđalo, nema više nikakve sumnje! U kosovsku nezavisnost ne sumnja više od 100 zemalja koje su priznale državu, uključujući i najjače sile Zapada, kao što su SAD, Njemačka, Velika Britanija i Francuska. Kao i većina država u regionu, među kojima i Crna Gora.

Naravno, ima još onih koji se protive. Srbija kao prva, koja se zvanično još nada povratku Kosova u njen sastav, a istovremeno pregovara sa tim istim Kosovom oko budućeg statusa Srba na tom istom nezavisnom Kosovu. Što znači, Srbija ne priznaje Kosovu nezavisnost, ali prihvata da pregovara, pa čak i sklapa sporazume sa tim istim Kosovom.

Beograd ima veliku podršku od Rusije i Kine, koje kao stalne članice Savjeta bezbednosti UN ne dozvoljavaju Kosovu da učini taj završni korak izgradnje države - članstvo u toj najznačajnijoj svjetskoj organizaciji. Onda su tu još Španija, Grčka, Kipar, Rumunija i Slovačka, koje smetaju Kosovu na putu za Evropsku uniju.

No, sve to ne može ipak promijeniti stvarnost - državnost Kosova, čija je šestogodišnjica proslavljena u Prištini prošlog ponjedeljka. Znači, što se Kosovara tiče, nema sumnje - Kosovo jeste država, iako, priznaćemo, još nedovršena.

No, pravi problem nastaje kad se postavi pitanje kakva je to država!

Jer, ma koliko većina na Kosovu bila srećna što je napokon mogla da se potpuno osamostali od Beograda, gorka realnost življenja sa velikim problemima koji nisu riješeni nezvisnošću i još većim koje je stvorila politička klasa što danas vlada novom državom, stvorila je ogromno nezadovoljstvo među narodom.

Naravno, ovakva konstatacija se ne može čuti ako čovjek pita strane diplomate i zvaničnike kojima je Kosovo radno mjesto. Većina stranaca, čak i nezavisni novinari i analitičari, običava da poredi Kosovo iz 1999. godine sa ovim danas, što, naravno, rezultuje super pozitivnom slikom današnjice. Za njih je situacija odlična, jer na Kosovu ima stabilnosti, Vlada je poslušna, a stranci ne moraju živjeti sa posljedicama korupcije, lošeg vladanja, pogrešnih odluka i neznanja, koji “krase” lokalne političare na vlasti.

Zato, ako se želi slika stvarnosti Kosova, mišljenja stranca, ma koliko bila vrijedna, ne pomažu, pošto je njihov pogled ograničen na samo nekoliko tačaka od regionalnog i globalnog interesa (što često nije u skladu sa interesom samog Kosova) i uslovljen je očekivanjima koja stranci imaju od Kosova (što opet nisu ista očekivanja kao ona koja kosovski građani imaju od svoje države). Stoga je iluzorno očekivati da stranci budu zainteresovani za nešto više od glavnih političkih dešavanja, kao što je dijalog sa Srbijom.

Zato odgovor na pitanje kakva je to država Kosovo ne treba tražiti od stranih diplomata i izvještača. Kao što ga ne treba tražiti ni od lokalnih političara, jer oni nisu u stanju da daju objektivnu sliku stanja društva, pošto su i sami odgovorni za sve podbačaje i neuspjehe, te je njihov pogled iskrivljen, naročito ako su na vlasti, ali nerijetko i kad su u opoziciji.

Jer, ako slušate premijera Kosova, čućete priču o velikim uspjesima i istorijskim dostignućima ove Vlade, koja je - kako se sadašnji premijer Tači jednom izrazio - u jednom mandatu uradila mnogo više nego vlasti na Kosovu u posljednjih 100 godina.

Nijesu mnogo bolji ni opozicioni lideri, koji, ako ih čovjek pita oko problema sa kojima se suočavamo, svaki odgovor počinju frazom: “Kad mi dođemo na vlast, i ja budem premijer…”!

Jedini pravi način da se vidi stvarna situacija na Kosovu, jeste da pitamo obične građane kako oni žive danas, u državi za koju su žrtvovali toliko mnogo?

Od glasova koji se čuju sve više, i sve glasnije, odgovor na ovo pitanje izgleda mnogo teži i kompleksniji no što bi to neko mogao očekivati.

Zato što demokratija na Kosovu izgleda kao da je samo fasada, i to napukla! Fasada, jer slobodne izbore koriste da bi se uspostavila diktatura neodgovornosti, krađe, pronevjere i neznanja. Napukla, zato što su i takvi kakvi su, izbori na Kosovu rijetko prođu bez manipulacija i prevara.

Zato jer vidimo i shvatamo da je, uprkos svim obećanjima i zvaničnim izjavama, suverenitet i teritorijalni integritet Kosova nepotpun, međunarodna pozicija države osporavana, vizija budućnosti iskrivljena. I postaje jasno da je glavni krivac za negativan razvoj sistema sama politika, koja umjesto da ih rješava, stvara probleme i tamo gdje ih ranije nije bilo!

Ali, nije odgovorna samo politika. Tu su i institucije države, koje se sad već podređene politici. Institucije kao što su Predsjedništvo države, sudovi, policija, javna televizija i državne agencije, umjesto da budu nezavisne u izvršavanju svojih ustavnih i zakonskih obaveza, u većini slučajeva su se pretvorile u službe Vlade.

Ne može se sakriti ni problem sa privredom. Jer još uvijek smo kraljevi uvoza i šampioni nezaposlenosti. Ilegalni biznis vlada u ovoj zemlji gdje najbogatiji plaćaju najmanje taksi. Država kao da postoji da bi služila grupi privrednika koji ne uvažavaju nijedno pravilo, dok im politika garantuje da će oni, i ona sama, ostati iznad zakona. U stvari, ono što vidimo jeste stravično: putem korumpirane i kriminalizovne privrede, na Kosovu vlada manjina! Ta korumpirana i kriminalizovana manjina, može vladati i zato što država nije uspjela da uspostavi vladavinu prava. Korupmiran u velikoj mjeri, lokalni sistem sudstva nije u stanju da se suoči sa teškim slučajevima, dok evropska misija na Kosovu, EULEX, uprkos povremenim akcijama, nije pokazala potrebnu konzistentnost da bi se posjekli korijeni organizovanog (i političkog) kriminala na Kosovu.

Vidimo da je ova zemlja postala teška za življenje svima, bez razlike na etničku, nacionalnu, vjersku i bilo kakvu pripadnost. Na Kosovu danas žive dobro samo oni koji su na vlasti.

Vidimo jasno da nezaposlenost ostaje velika, da se siromaštvo povećava, bezbjednost ostaje nestabilna. Jasno se vidi i da je sistemska korupcija na javnom univerzitetu samo replika istih sistema u ostalim društvenim sektorima - od zdravstva i državnih agencija, do privatizacije.

Ljudi svakodnevno osjećaju na svojoj koži loše usluge: Nema vode. Nema struje - a kad je ima, preskupa je! Đubre je ispunilo ulice. Stara kanalizacija svaki dan negde izbija. Osvjetljenje u mnogim ulicama ne radi… Vidimo i kod naše djece, omladine, koja, pogađenasistemom lošeg obrazovanja i latentne nezaposlenosti, ostaje u iščekivanju boljih dana, koji, bi mogli doći čak i prekasno za njih: kad više ne budu bili mladi.

I te ljude treba pitati: kakva je to država, Kosovo?

Pravi odgovor je, kao što rekoh, težak!

( Agron Bajrami )