Lakardija

Otvoreno pismo tužiteljki Tribunala za ratne zločine u Hagu, gospođi Katrini Gustavson Gospođo Gustavson,

Vijest da ste u Tribunalu za ratne zločine pomenuli i djelo pjesnika Njegoša kao genocidno-antiislamsko, začudila me i zabrinula. Kako sam razumio, pjesničko djelo uveli ste u sudnicu neoprezno, preko svjedoka, sa besmislenim razlogom jer je pjesnika citirao ratni zločinac. Gospođo Gustavson,

Da je Radovan Karadžić često citirao Njegoša spreman sam i ja da se zakunem sa rukom na Svetom pismu ili Gorskom vijencu, iako nijesam neposredni svjedok. Kod nas su citirali Njegoša i žrtve i zločinci, heroji i kukavice, partizani i četnici, antifašisti i kolaboranti fašističkih okupatora. Njegoševim stihovima inspirisana su pregnuća i podvizi, a pravdani su i zločini. Gospođo Gustavson,

Njegoš je pjesnik svekolike ljudske i kosmičke drame. U njegovom djelu se sukobljavaju dominantne ideje njegovog, ali i našeg vremena, svevremene i nadvremene dileme i upitanost „Što je čovjek a mora biti čovjek“. Namjenski ili nasumično istrzanje pojedinih stihova, čerečenje ideja i poezije, samo po sebi je zločin i prije nego poteče krv.

Je li svaki pjesnik i filozof kriv ako ga je citirao zločinac? Je li Šekspir kriv ako „Ima nešto trulo u državi Danskoj“. Je li Homer odgovoran za nestanak Troje? Je li zločinačka muzika uz koju su (poznato je) smišljani i vršeni monstruozni zločini? Je li epilog naše civilizacije besmislen?

Ako je presedan rezervisan za Njegoša, čupanjem i čerečenjem, onda mu se na teret može staviti i islamski fundamentalizam. „Ilderime, svečev buzdovane, Malo li ti bi krstove vjere Međ’ istokom i među zapadom Da istrčeš hata krilatoga, Damaskiju da krvi napojiš,“... (P.P. Njegoš: „Gorski vijenac“) „Gergeleze, krilo od sokola, ------------------------------ Izlaz k nama, časa ne počasi, Na tvojega krilata halata! Ne zaborav’ sablje i miždraka I tvojega biča paklenoga! Jer su vlasi uši podignuli, Da okupiš stoku u torinu. ------------------------------- Nek ti sine sablja damaskija! Da ne laju paščad na proroka!“... (P.P. Njegoš: „Gorski vijenac“) Gospođo Gustavson,

Oprostite na drskosti i besprizornom čeprkanju po Njegoševom djelu za mjestima kojima je slikao ljudsku nedostatnost. Neka lakardija bude potpuna. Toliko.

S dužnim poštovanjem,

Momir M. Marković P.S. Što se tiče ideologa, inspiratora, podstrekača i pomagača zločina počinjenih nad Bošnjacima (o tome se radi) ima ih svugdje, i ovdje i tamo. Simuliraju demokratiju, promovišu evropske vrijednosti, mucaju i pravima čovjeka i građanina i zaklinju se čašću sve kao da se posprduju. Slutim novi zločin! M.

( Miomir M. Marković )