Džoni Štulić: Kad vidim šta se dešava, gubim volju za životom
Stvarno kao vrag od tamjana bježim od bilo kakvih savremenih zbivanja. Ništa mi se to ne dopada. Ovo što se događa u ovom bijelom svijetu, ništa mi se to ne dopada
Hrvatski kantautor Branimir Džoni Štulić kaže da je oduvijek htio da komponuje instrumentale, jer su ga zbog tekstova koje je pisao ljudi pogrešno shvatili.
“Kad stvarno malo razmislim, ne bih nijednu riječ ponovo napisao. Ali, što je bilo, bilo je. Svirao bih samo instrumentale, to sam uvijek i htio. A nevolja je kad čovjek ne pjeva. Niko ne dođe na koncert. Instrumentali mi strašno idu od ruke. Ja sam rođeni svirač. A ako ne zineš, ljudi ti ne dolaze na koncerte.
A čim zineš, odmah se vidi ko si i šta si. I ja, koji sam zinuo, odmah su me proglasili teškim seljakom. A znaš zbog čega? Zbog one pjesme 'Džoni, budi dobar'. 'Kad sam kao mali došao u grad'... Ali, ja sam rođen u gradu. To je oksimoron. Svaka moja pjesma je oksimoron, ali ljudi te cijene po pjesmi. Vlada ogromna zabuna. Ali, dobiješ etiketu teške seljačine i gotovo je”, priča Štulić za Dnevni avaz.
Iako je posljednjih godina objavljivao na svom zvaničnom Youtube kanalu obrade narodnih pjesama, odlučio je da to prorijedi.
U pjesmama Štulić je ostao vjeran gitari, a pratio je i kako publika reaguje na njegove objave.
“Muzika je lijepa stvar, a meni je odavno smetalo zašto svuda mora da bude bubanj i bas. Prema mom mišljenju, trebalo bi da bude onako kao što je bilo prije 3.000 godina. Znači, samo žičani instrumenti”, objašnjava on.
Štulić ističe da nije samo prestao da svira, već i da piše.
“Ne radim ništa, stao sam. Nemam šta da radim, jedino je potrebno lakiranje. Isto kao kad imaš barku, preko noći padne kiša pa moraš da izbacuješ vodu. Za šest mjeseci nešto istrune, na kraju godine moraš platiti porez. Pa onda razmišljaš: 'Šta će mi to? Možda da je potopim', objašnjava Štulić.
Muzičar nije nastupao od devedesete, jer kako kaže, ono što se nudi su samo crveni tepisi.
“Niti mogu biti toliko mali, niti mogu biti toliko veliki”, smatra on.
Štulić se osvrnuo i na proteste u Sarajevu.
“Tih je događanja, u p.... materinu, od devedesete malo previše. I onda se događalo isto tako. Isto su bila takva pitanja. Ništa nije od juče, sve se nadovezuje jedno na drugo. Nastojim da što manje pratim šta se dešava... Čim pogledam, izgubim volju za životom. Stvarno kao vrag od tamjana bježim od bilo kakvih savremenih zbivanja. Ništa mi se to ne dopada. Ovo što se događa u ovom bijelom svijetu, ništa mi se to ne dopada”, zaljučuje Štulić.
( Marija Vasić )