Izvještaj o radu ombudsmana za januar

U toku januara 2014, ombudsmanki je prispjelo 14 žalbi čitalaca, gotovo dvostruko više nego u protekla dva mjeseca. Kada se ima u vidu da su zbog praznika prve reakcije čitalaca prispjele tek 13. januara, proizilazi da je 14 žalbi i primjedbi pristiglo za manje od dvadeset dana. dana. Tome je svakako doprinijela promocija prava čitalaca na zaštitu zbog kršenja Kodeksa novinara. Na drugojstrani, spremnost čitalaca da se žale i da na taj podstiču samoregulaciju, ukazuje i na uspostavljanje odnosa povjerenja, odnosno očekivanja da i njihov glas bude saslušan i uvažen kada je riječ o uređivanju medija.

Čitaoci su se žalili zbog: senzacionalizma u izvještavanju, presumpcije krivice, upravljanja komentarima od strane administratora i moguće usmjeravanje mišljenja publike na Portalu, trolovanja i internetskih sloboda, društvene odgovornosti u slučaju govora mržnje, prava na demanti, ingerencija koje proizilaze iz Zakona o medijima i odnosu između Zakona i Kodeksa, odnosno Poslovnika o radu zaštitnika čitalaca, zaštite privatnosti, čestih konstatacija u naslovu koje usmjeravaju mišljenja čitalaca u jednom smjeru; kroz medijaciju se diskutovalo uopšte o principima samoregulacije i mogućim rizicima od neželjenog konteksta/konotacije javne riječi, o dekonstrukciji medijskih tekstova i pravu na slobodno mišljenje, pa čak i o zaštiti životinja od neprilične medijske reprezentacije. Pokazalo se da čitaoci Vijesti imaju ozbiljne zahtjeve i očekivanja od dnevne novine i u štampanom i u elektronskom izdanju, kao i da su spremni da ukazuju na kršenje Kodeksa kako iz ličnih tako i iz načelnih razloga.

1. Prva januarska intervencija ombudsmanke se ticala od ograničavanja komentara na tekst posvećen izjavi Sulja Mustafića da i elemente islama takođe treba uvrstiti u državne simbole. (http://www.vijesti.me/vijesti/mustafic-i-elemente-islama-uvrstiti-drzavne-simbole-clanak-170122). Članak je objavljen 5. januara i vrlo brzo je imao je 7.994 prikaza, 173 komentara i 81 postavku na Fejsbuk. Komentare nije bilo moguće pročitati, a ombudsmanka je odluku uredništva da onemogući vidljivost komentara, koji su po svemu sudeći bili prepuni govora mržnje, smatrala društveno odgovornom i promišljenom zaštitom čitalaca.

2. Čitalac Slobodan Radović je 13. januara ukazao da bombastični i senzacionalistički naslovi krše Kodeks, a kao primjer je uzeo tekst http://www.vijesti.me/vijesti/djecak-budve-ukrao-ulici-siromasnima-podijelio-2-000-eura-clanak-87530. Ombudsmanka je smatrala da je primjedba načelne prirode i u potpunosti prihvatljiva, a i sama je ukazala na još jedan primjer u kojem se konstatacijom u naslovom „presudilo“ prije presude: http://www.vijesti.me/vijesti/pljacka-je-zavrsena-rasprodajom-masina-zapecacena-sudbina-fabrike-papira-clanak-170377. Urednik je prihvatio obe primjedbe uz opasku da se na Kolegijumu najčešće raspravlja upravo o ovakvim primjerima, te da će nastojati da se one ubuduće što rjeđe javljaju. Činjenica je da su mediji i kod nas i u svijetu zarobljeni između "malja i nakovnja", odnosno između potrebe za balansiranim i odmjerenim izvještavanjem (koje manje obaviještenim čitaocima može da izgleda bezlično) i potrebom da privuku čitalačku pažnju. To ih, međutim, ne opravdava, a pažljivi i uporni čitaoci i samoregulacija su jedan od načina da se stanje kontroliše.

3. Čitalac (čije je ime poznato ombudsmanki) se 25. januara žalio na moderatore/administratore u kategorijama Globus, Svijet i Evropa zato što usmjeravaju diskusiju putem komentara samo u jednom smjeru i time iznevjeravaju principe nezavisne javne debate. Naveo je Ameriku, Novi svjetski poredak i zapadnjačku elitu, kao povlašćene u odnosu na drugačije stavove i mišljenja, odnosno problem nedovoljne informisanosti čitalaca o geo-političkim temama. Ombudsmanka je smatrala da ima osnova za diskusiju o ovim stavovima, ali i navela primjere u kojima se u Vijestima zastupaju potpuno različiti, kritički pogledi na pomenute teme, što ipak ukazuje na balans u njihovom tretmanu.

4. Žalbu je 14. januara uputio novinar Vladimir Maroš, povodom objavljenog teksta u štampanom izdanju i na Portalu Vijesti (http://www.vijesti.me/caffe/oni-su-rodeni-da-budu-divni-exploding-heads-clanak-1676), smatrajući da ugrožavaju njegovu ličnost i profesionalni rad, kao i goste sa kojima je kao novinar pravio priloge. Nakon pregleda članka, te sajta http://www.polucija.me/, na koji je gospodin Maroš ukazao, ombudsmanka je zaključila da je u pitanju klasičan primjer trolovanja, kao i da se članak u Vijestima pojavio kao svojevrsni digitalni napad na gospodina Maroša. Dakako, u tome Vijesti nisu imale udjela, niti je postojala mogućnost da se uradi ono što je trolovanjem nagovještavano. Inače, u svjetskoh praksi bilo načina da se na trolovanje kao digitalni napad odgovori sudskom putem, već je najbolje i najefikasnije rješenje ostalo ignorisanje. U okviru Foruma, u istom periodu je objavljen i članak posvećen trolovanju kao globalnoj pojavi u sferi digitalnih napada. Ovaj problem, međutim, ostaće trajno opterećenje internetskih mas-medija.

5. Žalba gospodina Zorana Begovića prispjela je 15, januara, a povodom članka u štampanom izdanju i na Portalu „Kriminal ili svađa bivših prijatelja zbog tržišta pirotehnike“, od 11. 01. 2014. Žalba se ticala odbijanja uredništva Vijesti da objavi demanti zbog toga što nije bio u saglasju sa Zakonom o medijima. Ombudsmanka je utvrdila da u demantiju zaista nije ponuđena ispravka netačnih navoda ili novi argumenti. Na drugoj strani, izveštavanje o tržištu pirotehničkih sredstava je bilo od društvenog interesa, tim prije što su nadležne institucije gromoglasno obećavale ograničavanje prodaje i velike kazne zbog upotrebe pirotehničkih sredstava. U članku su Vijesti očuvale potreban balans, i nisu prejudicirale ishod spora, dale su prostora obijema stranama te nastojale su da u policiji dobiju i dodatne informacije. Povod za novinski članak nije bio pojedinac, već odgovornost i rad institucija i nesklad između dozvola za uvoz i kampanje protiv korišćenja pirotehnike. Iako nije prihvatio da u izvještavanju nije bilo zlonamjernosti, gospodin Begović je prihvatio sam proces medijacije kao dobronamjeran u odnosu na obe strane.

6. Druga samostalna intervencija omudsmana je uslijedila 17. januara, a ticala se zaštite prava na privatnost i uznemirujućim karakterom izvještavanja. U prilogu http://www.vijesti.me/vijesti/haos-groblju-petrovcu-majstor-otima-cisti-preprodaje-grobnice-clanak-172055 problem je bila fotografija koja se na Portalu mogla uvećati i na kojoj su se lako mogla pročitati imena pokojnika na grobnicama, što se moglo smatrati kršenjem njihovih prava i prava njihovih srodnika na privatnost. Omudsmanka je predložila uklanjanje fotografije, što je odmah i urađeno. Drugi prilog se takođe ticao incidentne situacije na groblju (http://www.vijesti.me/vijesti/nasla-razbacane-oceve-kosti-kome-je-neko-slomio-lobanju-skinuo-zlatan-zub-clanak-172244). Iako je novinar imao dozvolu kćerke pokojnika iz oskrnavljene grobnice da izvještava o slučaju, način izvještavanja nije bio u granicama dobrog ukusa i člana 8 Kodeksa. To se posebno odnosi na naslov, kao i na dijelove teksta o stanju posmrtnih ostataka. Takođe, fotografija se mogla smatrati uznemirujućom, a određene konotacije teksta uvredljivim. Fotografija je na Portalu odmah zamijenjena drugim i neutralnom.

7. Ombudsmanu se 18. januara obratio žalbom predsjednik Upravnog odbora konferencije „Riječ, slika, neprijatelj“, gospodin Ranko Vujović. Razlog je bilo odbijanje Vijesti da objavi reagovanje na feljtonski tekst gospođe Tee Gorjanc Prelević zbog toga što nije bilo u skladu sa Zakonom o medijima. Podnosioci žalbe su smatrali da je ponašanje Vijesti neprincipijelno, a da se Gorjanc Prelević „prihvatila i odbrane takozvanih kritičkih medija od izložbe „Riječ slika i neprijatelj“. Smatrali su da je autorka odabrala „nekoliko naslovnih strana iz konteksta hiljadu naslovnica i tumačila ih sa aspekta, kod tih medija nepostojećeg, javnog interesa“. Ombudsmanka je zaključila da ipak nije bilo mogućnosti da se poslati demanti objavi, jer se u poslatom tekstu nisu ispravljali pogrešni ili neistiniti navodi, odnosno argumentovano osporavali navodi iz otvorenog pisma Gorjanc Prelević. U kontekstu svojevrsne polemike, koju je započela konferencija i izložba „Riječ, slika, neprijatelj“, objavljeni sadržaji gospođe Gorjanc - Prelević su predstavljali samo iskazivanje i analitičko obrazlaganje drugačijih stavova, mahom zasnovano na uporednoj svjetskoj praksi u oblasti prava i medija. Po svim svojim karakteristikama, otvoreno pismo je primjer korišćenja slobode govora, koju ustanovljava Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima. U kontekstu žalbe gospodina Vujovića, pokazalo se da postoji implicitno saglasje sa Gorjanc Prelević da naslovnica može imati komentar i da se o njemu može i treba raspravljati. Treba istaći, takođe, opravdanost navoda Gorjanc Prelević da prostim pokazivanjem naslovnice nije moguće objasniti fenomene medijske manipulacije ili sekuritizacije. Medijski jezik naslovnice ima mnogo elemenata i zasniva se na razuđenim silama konteksta, koje je moguće dekonstruisati samo kroz proces analize i tumačenja. U tom smislu bi pritužba koja sadrži argumentovano osporavanje iz otvorenog pisma ili drugačije tumačenje bila pravi prilog javnoj debati i zavređivala bi objavljivanje. Pošto argumenti koje je iznijela Gorjanc Prelević u pritužbi nisu osporeni, ni u svijetlu Kodeksa ni sa aspekta poštovanja ljudskog prava na slobodu govora i kritičkog mišljenja, ombudsmanka je pozvala podnosioce žalbe da ponude drugačije argumentovanu dekonstrukciju ili ispravku. Gospodin Vujović je iskazao duboko razočaranje zbog uporne „satanizacije“ konferencije Riječ, slika, neprijatelj i ukazao da je obaveza ombudsmana da se drži Kodeksa, konkretno člana 4 i Poslovnika, a ne da se poziva na Zakon o medijima. Ombudsmanka je ukazala da se Kodeks zapravo zasniva na Zakonu o medijima (osobito u dijelovima: V. Prava i obaveze u informisanju i VI. Pravo na ispravku i odgovor), ali i na etici, kao univerzalnoj pretpostavci svakog zakona, dok Poslovnik o radu ombudsmana samo uređuje način djelovanja.

8. Nepoznati čitalac se 20. januara žalio da se komentari na podsekciji Globus ne objavljuju u realnom vremenu, već da prvo prođu temeljnu kontrolu, pa portal dobija obrise propagande. Uredništvo Portala je negiralo te navode, a ombudsmanka nije imala mogućnosti da se dalje bavi utvrđivanjem istine, a očigledno je da pitanje komentara i upravljanja Portalom zahtijevaju veliku tehničku podršku.

9. Na objavljenu odluku ombudsmanke da su Vijesti prekršile Kodeks u slučaju žalbe Bobana Šćepanovića, žalio se gospodin Ratko Čogurić, 20. januara, ali je nakon medijacije, prihvatio objašnjenje.

10. Kolumnista dr Nikola Perović se 21. januara žalio zbog komentara na njegovu kolumnu. Na zahtjev ombudsmanke, uredništvo Portala je pregledalo sporne komentare, te zaključilo da u njima nema ličnih uvreda ni govora mržnje, ali da oni zaista nisu doprinos javnoj debati. Što se tiče mogućnosti ograničenja komentara, ona ne postoji, jer je u pitanju stav redakcije da se radi u duhu javne rasprave i internet sloboda, a autor je slobodan u izboru da li takva pravila prihvata ili ne. Ombudsmanka se saglasila da u našim uslovima javna debata nije na potrebnom nivou, čemu je i sama već posvetila jednu kolumnu.

11. Ombudsmanki se 21. januara žalio muzičar Vladimir Maraš zbog teksta na naslovnici sa nadnaslovom: PREDLOG: Džezeru Vladimiru Marašu nije po ukusu aranžman Žarka Mirkovića i naslovom: HIMNU POJSAČATI MORA DA GRMI, objavljenog 20. januara. Gospodin Maraš je istakao da je nedjelju dana prije toga učestvovao u akciji #cgtvituje, ali da su na naslovnici njegovi komentari stavljeni u senzacionalistički kontekst i da je indukovan sukob sa autorom aranžmana himne Žarkom Mirkoviće. Uredništvo je citiralo tvitove o himni, koji su privukli najviše pažnje i koji svjedoče tome da se govorilo o aranžmanu, a to što su pomenuli autora aranžmana imalo je za cilj da gledaocima pruži punu informaciju. Ombudsmanka je zaključila da ipak nije došlo do kršenja Kodeksa, jer svaka javna ličnost snosi izvjestan rizik zbog prisustva u medijima i učešća na društvenim mrežama. Mediji u isto vrijeme promovišu rad ljudi i čine ih vidljivim u zajednici. To ima i svoju „cijenu“, jer je nemoguće predvidjeti sve moguće konotacije i kontekste u koje može stupiti naša javno izgovorena riječ. Gospodin Maraš je ipak ostao pri uvjerenju da prilog na naslovnici nije doprinosio konstruktivnoj raspravi, čemu bi međutim doprinio i samo jedan znak pitanja u naslovu. Na drugoj strani je pohvalio novinarku Damiru Kalač i naglasio da čitavu komunikaciju smatra dijelom neprestane borbe za bolje društvo i medije. Na neki način je čitav slučaj je postao svojevrsni (i opširan) esej o dilemama samoregulacije i okončan je u najboljem demokratskom maniru.

12. Čitalac Slavenko Šućur je 23. januara ukazao na fotografiju uz članak: MREŽA: Ulcinjski ribar na ušću rijeke Bojane ulovio rijedak primjerak krnje, odmah prodata i završila na trpezi, Pao kapitalac od 16,5 kg. Čitalac je smatrao da fotografija ne odražava moralan i human odnos prema životinjama, sa čime se ombudsmanka saglasila.

13. Gospodin Dušan Pavićević se 27. januara žalio zbog teksta sa nadnaslovom PLUS,MINUS: Na izborima u Ulcinju bez pobjednika (…) i naslovom DO VEĆINE TRGOVINOM. Čitalac je zamjerio što na kraju naslova nije bio znak pitanja, već je bila u pitanju konstatacija, koja isključuje mogućnost dogovora i kompromisa nakon izbora. Do ovog trenutka ombudsmanka nije dobila izjašnjenje uredništva.

14. Na brisanje komentara se 31. januara žalio čitalac čije je ime poznato ombudsmanki. Žalba se ticala nepotpune „razglednice“ Berana u kontekstu lokalnih izbora, na šta je urednik reagovao vraćanjem istih, budući da su predstavljali prilog javnoj debati, a ne govor mržnje ili uvredu.

( Božena Jelušić )