Promovisana knjiga “Kapetani i jedrenjaci Herceg Novog”

Hercegnovski pomorci značajno su uticali na sveukupni život ovog kraja, a o jednom od najplodonosnijih perioda bokeljskog pomorstva, činjenice je sabrao Petar Palavršić u knjizi “Kapetani i jedrenjaci Herceg Novog”.

“Knjiga, kao svojevrsna enciklopedija novskog pomorstva, obrađuje dva vijeka pomorstva u Herceg Novom, 18. vijek pod Mletačkom republikom i 19. pod austrijskom carevinom i potvrđuje činjenicu da su Bokelji sudbinski vezani za pomorstvo”, kazao je dr Drago Šerović.

U knjizi je obrađeno pomorstvo u njegovom punom-integralnom značenju.

“Naznačeni su istorijski događaji koji utiču na pomorstvo. Prisustvo i uticaji velikih sila. Prati se gradnja i razvoj jedrenjaka od gaeta na četiri vesla pa do jedrenjaka sa nekoliko stotina tona nosivosti.

Naznačeni su svi tipovi brodova koji se koriste i date njihove fotografije. Data je pomoska karta putanja-ruta kojim se plovilo od Dubrovnika do Amerike i svi tereti koji su se prevozili. Obuka pomoraca, ispiti i sertifikati, dozvole i uvjerenja, vlasništvo, sastav posada i imena kapetana i jedrenjaka. Biografije značajnijih pomorskih ličnosti, pomorski dnevnici, život na moru. Iz knjige se može ustvrditi da, iako pod tuđim upravama, hercegnovsko pomorstvo se razvijalo i funkcionisalo u svim svojim segmentima. Pomorstvo je bilo uređen sistem što potvrđuju i svi ovi arhivski dokumenti pronađeni i sabrani u ovoj knjizi”, ističe dr Šerović.

Šerović naglašava da se sa razvojem pomorstva mijenjao život Bokelja, Hercegnovljana što se ogleda u izgrađenim i uređenim kućama i džardinima, u velelepnim palatama, u obnovi i izgradnji crkava, u formiranju kulturnih društava i održavanju kulturnih manifestacija, u razvoju zanatstva i ribarstva, u podizanju maslinjaka i vinograda, u promjeni načina ishrane.

“Pomorstvo je iznjedrilo i velika plemenita djela zadužbinarstvo i dobročiniteljstvo”, naglašava on.

Kapetan Savo Šerović koji je nakon navigacije postao uspiješan trgovac sa sjedištem u Odesi, testamentom je zavještao više od 10.000 tadašnjih zlatnih rubalja i tako postao jedan od najvećih prosvjetnih i crkvenih dobrotvora u Bijeloj.

Raskošnu palatu Burović–Zmajević u Bijeloj koju su kupili kapetani Bogdan i Jovan Zloković, Bogdanov sin Milivoj i njegova žena Ana, rođena Mihanović, ostavili su kao zadužbinu Bijeloj i Herceg Novom. O zadužbinama pomoraca govorio je i dr Goran Komar koji je konstatovao da su pomorska privreda i novski kapetani omogućili “veliku obnovu SPC u Herceg Novom Novom, gradnju i obnovu crkava u selima, između ostalih I velike crkve Manastira Savina”.

“Gospodin Palavršić je veoma dugo sabirao i sistematizovao podatke za ovaj pregled koji nam omogućava saznanje o više od 80 familija sa novske teritorije koje su dale kapetane duge plovidbe, kao i 42 familije koje su dale četiri i više kapetana. Trebesinjski Avramovići gotovo 30 sveštenika, a Vojnovići, Rađenkovići, Sablijce, Lazarevići, Zlokovići, Sekulovići, po 10 kapetana. U istoriji Novoga su primijećeni snažni afiniteti određenih familija za uzdržavanje od određenih zanimanja a posebno zanimanja temeljnih za održanje i funkcionisanje jedne tradicijske zajednice. Ta dva ključna zanimanja koja su zajednicu održavala stabilnom su svešteničko i zanimanje pomorca”, ocijenio je Komar.

Ističe da je Palavršić stvorio enciklopediju novskog pomorstva.” On pored podataka o kapetanima donosi i tehničke karakteristike brodova, popisi robe, veoma su vrijedno svjedočanstvo privrednih i ekonomskih kretanja u Boki, Mediteranu i u cijelom sredozemnom basenu. Obrađene su pomorske škole i trgovinske kolonije Novljana na strani. Najpotpunije uvide u pravcu organizovanja i funkcionisanja ovih trgovinskih kolonija pruža nam upravo knjiga koja je spasena za Herceg Novi, zahvaljući brizi Petra Palavršića”.

Pomorstvo se u hercegnovskoj opštini počelo razvijati kada je grad oslobođen od Turaka. Ostalo je zabilježeno da su hrišćani plovili i u doba Turaka, ali jači razvitak pomorstva počeo je dolaskom Hercegovaca, Nikšićana, Banjana i manjeg broja stanovnika sa tadašnje teritorije Crne Gore u hercegnovski kraj.

“Već od kraja Mletačke Republike od 1780. godinje, novski brodovlasnici su imali preko 50 velikih brodova i već su bili pretekli čuveni Perast I Prčanj. Tragajući po arhivama, privatnim dokumentima, ostao sam frapiran podatkom da je od 1720. do 1880. bilo 446 kapetana na teritoriji Herceg Novi”, kazao je autor Petar Palavršić.

On je pojasnio da se prateći plovidbe kapetana, jer svaki brod na kome su bili i koji bi uplovio u Boku morao se upisati u lučku stanicu na Rosama, poslije 1850 u Meljinama, mogu sklapiti male storije o njima.

Hercegnovski pomorci su plovili Mediteranom, ali su stizali i do Amerike. Ostalo je zabilježeno da su dva brata Jankovića iz Igala 1830. godine uplovili u njujoršku luku, a Milošinovići sa Tople plovili su Misisipijem. Stizali su i do obala Enleske, Odese,…

Palavršić je saopštio i interesantan podatak da su novski jedrenjaci za Englesku prevozili najčešće vunu, a iz te zemlje ugalj kojim su snabdijevali parobrode kada su se pojavili. Bila je to mala zarada, ali svakao dobrodošla.

Hercegnovski pomorski kapetani veliki dio zarađenog novca uložili su u svoj rodni grad, zato je knjiga o “Kapetanima i jedrenjacima Herceg Novog” doprinos vraćanju dijela duga prema njima.

Žene na jedrenjacima

Žene pomorskih kapetana često su plovile sa svojim muževima, jer su oni znali ostajati po 15 godina na moru. Palavršić kaže da se u dokumentima lučke stanice na Rosama može pratiti kako je na neki jedrenjak ukrcana žena kapetana sa djetetom, a poslije godinu ista žena ali sa dva djeteta.

Žena pomorskog kapetana Simeona Milišića, Mara, iz poznate pomorske porodice Ivanković, sa mužem je plovila 10 godina, a kada je on 1888. godine umro i ona je nesrećno završila život.

Šta je ostalo od nekada slavnog bokeljskog pomorstva

“Od pomorstva u Boki danas uglavnom imamo pomorsko školstvo i pomorce. Iako smo ostali bez brodarskih kompanija, bez brodogradnje i remonta, bez pomorskog menadžmenta, bez esnafskog udruženja, bez sakupljenog majstorskog, inženjerskog, menadžerskog znanja, pomorci su ti koji svojim kapitalom čine da su Boka i Herceg Novi i danas znatno bogatiji od ostalih krajeva. Boku ne čine bogatom ni rizorti ni portovi već upravo preko 6000 pomoraca”, tvrdi dr Šerović.

“A u ime tih rizorta i portova mijenja se slika našeg priobalja, nasipaju se hiljade tona kamena i šljunka, uništavaju se ribarske poste, ponte i mula-pristaništa postaju privatna vlasništva na kojima je i svim iz porodica navedenih u ovoj knjizi - starosjediocima, onemogućen prilaz. Onemogućen prilaz onima čiji su preci gradili i ponte i mula. Kod svih porobljivača koji su prošli ovim prostorima, kao i kod svih Jugoslavija ponte, mula, žala su bili opšte dobro, sačuvano i dostupno svima”, ističe dr Šerović.

( Slavica Kosić )